ZAGREB - Sveti mjesec ramazan poremetio je raspored ljetnih filmskih festivala. Sarajevo Film Festival, najveći i najutjecajniji filmski festival u regiji, koji privlači velik broj posjetitelja i gostiju iz Hrvatske, ove je godine morao pomaknuti tradicionalni termin održavanja: obično je počinjao sredinom kolovoza, no ramazan pada upravo u to razdoblje. U gradu u kojem je sve više džamija festivalske zabave doimale bi se neprimjereno.
Hirovito ljeto
Za nevolju, uletio je u termine Motovun Film Festivala, koji nije pokazao previše zanimanja za pomicanje unaprijed ili unatrag. Ljeto je ionako vrlo hirovito, a kraj srpnja obično je vremenski stabilan, što je MFF-u, skučenom na motovunskom brdu, itekako važno. Tako se jedina dva festivala koja privlače publiku iz drugih gradova diljem regije ove godine održavaju gotovo u isto vrijeme, što baš nije oduševilo njihove poklonike. Ramazan se nagodinu pomiče unaprijed, pa će se SFF u ljeto 2011. vratiti na stari termin.
Ima li u nas previše filmskih festivala? Sudeći po tome kako uspijevaju opstati čak i u razdoblju recesije, kada je sponzora i dotacija sve manje, to očito nije slučaj.
Sjever zaostaje
Festival, naime, puno znači za turističku ponudu nekog grada ili kraja, osobito ako se profilira naglašeno regionalno: iznenadili biste se koliko ih ima u susjednoj Italiji i kako im broj sve više raste. Uostalom, pravo je čudo što ih više nema u ekonomski jačojsjevernoj Hrvatskoj, gdje zasad najviše pažnje privlači otkvačeni varaždinski Trash Film Festival (ove se godine održava od 9. do 11. rujna).
No, filmoljupcima festivala nikad dosta. Zahvaljujući njima, moći će vidjeti sva reprezentativna filmska ostvarenja, koja su prikazana u razdoblju od prošlogodišnje Venecije pa do ovogodišnjeg Cannesa, a možda i još ponešto: nije prvi slučaj da se film naizgled skromnog potencijala pokaže kao favorit u borbi za Oscare.
Pula film festival (17. - 24. srpnja)
Posjećenost:
Odlična, pogotovo nakon što su cijene ulaznica u Areni znatno snižene, a projekcije na svim drugim lokacijama besplatne. Festival dotiran od strane države i grada to si može dozvoliti.
Program:
Glavna je atrakcija predstavljanje novih hrvatskih filmova, koji u Areni ponekad skupe više gledatelja nego kasnije u kinima. U programu stranih filmova nađe se i ponešto zanimljivo.
Novine:
Krupnih ove godine nema, međutim, zgodna je novina da će odabrani program stranih filmova, bez domaćeg distributera, kasnije biti prikazani u Splitu, Dubrovniku, Rijeci i Osijeku.
Kao i prošle godine, program u Areni otvara film debitanta, no dok je prošle godine „Vjerujem u anđele“ Nikše Sviličića ipak djelomično snimljen s državnim novcem, „Show Must Go On“ Nevija Marasovića potpuno je nezavisna produkcija. Hrvatska selekcija u najvećem kinu u nas nešto je mršavija nego proteklih godina. Tu su ostvarenja dvojice debitanta ‡ crna komedija Danila Šerbedžije „72 dana“ i crnohumorni akcijski film „Šuma summarum“ Ivana Gorana Viteza, a i dvojica reprezentativnih predstavnika novog hrvatskog filma pokazat će svoje nove radove, Ognjen Sviličić „Dva sunčana dana“, o kojem se poprilično pisalo u vrijeme snimanja, jer jednu od glavnih uloga igra legendarna Sylvia Kristel, a Dalibor Matanić dramu „Majka asfalta“, s Jankom Popovićem Polarićem, Krešom Mikićem i Marijom Škaričić kao protagonistima. „Neka to ostane među nama“ Rajka Grlića već je igrao u kinima, ali ne i u Puli, pa bi to mještanima mogao biti najatraktivniji film u ovogodišnjoj ponudi.
U međunarodnom programu koji se prikazuje na Kaštelu i u kinu Valli najjači je adut film „Samac“, debitantsko ostvarenje dizajnera Toma Forda po romanu Christophera Isherwooda. Colin Firth je za ulogu sredovječnog muškarca kojeg pogibija ljubavnika izbaci iz životnog kolosijeka dobio nagradu u Veneciji, nagradu BAFTA, a bolje bi prošao i u natjecanju za Oscara i Zlatni globus da nije bilo furiozne izvedbe Jeffa Bridgesa u „Ludom srcu“. Izdvajaju se i kostimirana melodrama „Vojvotkinja“ s Keirom Knightley (i taj je film nekim čudom zaobišao naša kina) te festivalski miljenik „Lourdes“ (četiri nagrade u Veneciji i glavna na bečkom Viennaleu).
Što ćemo gledati u Areni u terminu nešto prije ponoći, poslije domaćeg filma? Zasad su sigurni „Imaginarij doktora Parnassusa“ s pokojnim Heathom Ledgerom te „Pisac iz sjene“ Romana Polanskog, a od hollywoodskih hitova u igri su (ali još nepotvrđeni) nekonvencionalni SF blockbuster „Početak“ Christophera Nolana s Leonardom DiCapriom te akcijska komedija „Noć i dan“ s Tomom Cruiseom i Cameron Diaz.
Vukovar Film Festival (26. - 30. kolovoza)
Posjećenost:
Na šlepu uz Dunav, na kojem se prikazuje glavni festivalski program, odlična, no prateći programi u Ružičkinoj kući tek trebaju pronaći svoju pravu publiku.
Program:
VFF je festival kinematografija podunavskih zemalja i izbor natjecateljskih ostvarenja je vrlo solidan. Bonus su dvije-tri atrakcije sa svjetske filmske scene.
Novine:
Po uzoru na Motovun, VFF je uveo program u kojem predstavlja kinematografiju zemlje partnera. To je ove godine naš planet, pa su na programu ekološki dokumentarci.
Organizatori festivala povukli su dobar potez kada su VFF premjestili iz srpnja na kraj kolovoza, neposredno prije Venecije (koja se ove godine održava od 1. do 11. rujna). Zahvaljujući tome, projekcije im mogu početi ranije, pa drugi film ne mora završavati u sitne sate. Odluka je važna i stoga što VFF prvenstveno računa na publiku iz okolice i nastoji je na svaki način privući i zadržati.
Natjecateljski program sastavljen iz programa podunavskih zemalja im je poprilično jak, osobito zahvaljujući pobjednicima Berlina, turskom filmu „Med“ i rumunjskom „Ako mi se fućka, fućkat ću“. Što ne znači da će upravo ti filmovi i ovdje biti nagrađeni, jer je česta praksa u ovakvim situacijama da se filmovi s prestižnim priznanjima zaobilaze u korist onih koji ih još nemaju. Među favoritima su i mađarski „Pal Adrienn“ Agnes Kocsis, dobitnik nagrade međunarodne udruge kritičara FIPRESCI u Cannesu (film je tamo prikazan u programu „Izvjestan pogled“) te češka drama „Zaštitnik“ Mareka Najbrta, koja se bavi moralnim dvojbama čeških umjetnika i intelektualac za razdoblja njemačke okupacije. Zanimljiv je i film „Koncert“ poznatog francusko-rumunjskog redatelja Radua Mihaileanua, dobitnik dvije nagrade Cesar (bio je nominiran za još četiri): protagonist je nekadašnji dirigent Boljšoj teatra, koji je otpušten zbog toga što je upošljavao židovske glazbenike, a sada se dosjetio kako da napravi povratnički koncert u Parizu.
Festival vodi Discovery film, jedan od naših najjačih distributera, pa je prava šteta što u programu ima razmjerno malo mjesta za svjetske filmske atrakcije, koje bi takvo poduzeće moglo lako pribaviti. Ove se godina računa na tri filma koja se bave latinskoameričkim podnebljem: uz dramu „Bez imena“, koja je prošle godine u Sundanceu nagrađena za režiju i kameru, premijerno će u nas biti prikazan hvaljeni film Alejandra Gonzalesa Inarritua „Biutiful“, sa oskarovcem Javierom Bardemom u glavnoj ulozi, a premijeru bi napokon mogao imati i četverosatni ep Stevena Soderbergha „Che Guevara“, u kojem nastupa još jedan oskarovac - Benicio Del Toro.
Sarajevo Film Festival (23.-31. srpnja)
Posjećenost:
Odlična. Najveći je podvig što su tijekom godina navikli gledatelje da na najvećem festivalskom prostoru, Open Air Metalcu, mogu prikazivati i vrlo zahtjevne art filmove.
Program:
SFF sve više odustaje od koncepta festivala festivala, tj. prikazivanja najvažnijih filmova iz protekle sezone. Preferiraju se filmovi koje doprati njihov glumac ili redatelj.
Novine:
Sarajevo je prošle godine dobilo multiplex u središtu grada, koji će ove godine biti u službi festivala: u njemu će se prikazivati natjecateljski dokumentarci i teen program.
Ovogodišnji festival započinje projekcijom novog filma Danisa Tanovića „Cirkus Columbia“, snimljenog po romanu Ivice Đikića, koji će zasigurno izazvati golemo zanimanje. Glavne uloge igraju Miki Manojlović i Mira Furlan, među producentima je i naš Čedo Kolar, a ovo je prvi film u kojem Tanović ponovno surađuje sa snimateljem „Ničije zemlje“ Waltherom van den Endeom.
SFF se sve više ponaša kao pravi festival i forsira ostvarenja u kojima je sudjelovao od njihova nastanka. Tako su svečane termine na Open Air Metalcu, koji prima oko tri tisuće gledatelja, dobili berlinski pobjednici, turski film „Med“ Semiha Kaplanoglua i rumunjski „Ako mi se fućka, fućkat ću“ Florina Serbana. Oba su filma svojedobno bila u radionicama CineLinka SFF-a i oformila se na njegovom koprodukcijskom marketu. Nije mala stvar što su poslije osvojili glavne nagrade na jednom od tri najveća svjetska filmska festivala. Kaplanoglu i Serban će, dakako, biti gosti festivala.
SFF zasad još nije u potpunosti otkrio sve svoje adute. Cjelokupan regionalni program, u kojem se filmovi natječu za glavnu festivalsku nagradu Srce Sarajeva, bit će objavljen 1. srpnja, no pretpostavlja se da bi se u njemu ‡ od hrvatskih autora - mogli naći Dalibor Matanić ili Ognjen Sviličić sa svojim novim filmovima, dakako, ukoliko redatelji nemaju neke druge planove.
Po svoj prilici vidjet ćemo i novi film Mikea Leigha „Druga godina“, koji je odlično primljen u Cannesu, iako nije osvojio nijednu važnu nagradu. Leigh je prijatelj festivala i bilo bi logično da tamo promovira svoj film. Vjerojatno će biti prikazan i film „Pisac iz sjene“ Romana Polanskog, dobitnik nagrade za režiju na berlinskom festivalu. Za dolazak redatelja, naravno, nema šanse, no netko bi iz ekipe mogao posjetiti festival.
Dosad je u cijelosti objavljena samo „Panorama“, drugi po važnosti program festivala, koji selektira newyorški kritičar Howard Feinstein. Izbor filmova nije loš, ali nešto od toga može se vidjeti i u Motovunu, što vam je ipak puno bliže.
Motovun Film Festival (26. - 30. srpnja)
Posjećenost:
Odlična. Primjer festivala koji se oslanja na regionalni štih, ali privlači publiku, kako iz Zagreba tako i Ljubljane. Limitiranost prostora onemogućuje daljnji rast festivala.
Program:
Nekome tko želi pogledati najbolje i najviše hvaljene filmove iz protekle sezone, najuputnije je uputiti se u Motovun. Budžet festivala onemogućava više stranih gostiju.
Novine:
Najvažnija je nagrada Bauer, koja se dodjeljuje za najbolji film iz regiju u protekloj sezoni. Tri filma s najviše glasova selektora bit će prikazana tijekom festivala.
Bilo bi u redu da se najvećom atrakcijom ovogodišnjeg MFF-a proglasi pobjednik ovogodišnjeg Cannesa, tajlandsko-britanski film „Ujak Boonmee koji se može prisjetiti prošlih života“ Apichatponga Weerasethakula, art-djelce koje je ushitilo tamošnjeg predsjednika žirija Tima Burtona, međutim, najveću strku zasigurno će izazvati kontroverzni „Srpski film“ Srđana Spasojevića, s prizorima ekstremnog nasilja, drastičnijih nego i u „Životu i smrti porno bande“ Mladena Đorđevića. Spasojević vješto vodi svoj marketing i mudro je izabrao Motovun kao jedini festival u regiji koji će prikazati njegov film nakon nacionalne promocije u Novom Sadu, budući da njega posjećuje prvenstveno mlađa publika, otvorena svakojakim filmskim izazovima.
Motovun ima još štošta na programu, pa su tu i dva vrlo hvaljena filma iz canneske ponude, „Poezija“ Chan-dong Leeja, drama o postarijoj Južnokorejanki koja se našla na moralnom i emocionalnom raskrižju te „O bogovima i ljudima“ Xaviera Beauvoisa, ekranizacija autentične zgode o svećenicima kojima zaprijeti pogrom alžirskih fundamentalista (isti su bez ikakva razloga netom ranije pobili i tamošnje gastarbajtere iz bivše Jugoslavije). U Motovunu također možete vidjeti i dva filma koje će već prikazati Pula, „Lourdes“ i „72 dana“, no za potonji ima dobar razlog, budući da je debitant Danilo Šerbedžija godinama bio motovunski volonter.
Zagriženim filmoljupcima otkriće bi mogao biti „Beeswax“ Andrewa Bujalskog, prvi film „kralja mumljanja“ koji se prikazuje u nas, dok će neusporedivo više gledatelja privući švedski „Muškarci koji mrze žene“, prvi dio fenomenalno uspješne trilogije „Milenij“, snimljene po romanima Stiega Larssona. Gost festivala je sjajni rumunjski scenarist Razvan Radulescu, koji predstavlja svoj redateljski prvijenac „Najprije, Felicia“, a mogao bi doći i kultni filmaš Julien Temple, specijalist za rock dokumentarce.
Libertas film festival (2. - 6. srpnja)
Posjećenost:
Osrednja. Dubrovnik je destinacija turista koji se ne zadržavaju dugo u gradu, a mještani ne mare za festivalske filmske atrakcije. Uostalom, tamošnje kino jedva životari.
Program:
Jako dobar, uvijek s nekolicinom ekskluzivnih regionalnih premijera. Prije tri godine prikazali su austrijski film „Krivotvoritelji“, koji je tek kasnije nagrađen Oscarom.
Novine:
LFF je razmjerno mali festival koji se drži uhodane sheme. Ukoliko se zateknete u Dubrovniku, ne propustite program ruskog filma, u kojem su četiri friška, vrlo zanimljiva naslova.
Najviše će strke ove godine biti oko filma „Precious“, koji se nekim čudom nije našao na listama domaćih distributera, unatoč tome što je dobio 6 nominacija za Oscara i izborio dva, za najbolji scenarij (Geoffrey Fletcher) i najbolju žensku sporednu ulogu (Mo'Nique). Festival će posjetiti glavna glumica Gabourey Sidibe, koja tumači pretilu afroameričku tinejdžerku, zlostavljanu od strane gotovo svih koji je okružuju: način na koji ona stječe sigurnost u sebe iznimno je poticajna filmska odiseja.
Podjednako je atraktivan i argentinski „Tajna u njihovim očima“, dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji strani film: na domaćem tržištu je bio megahit, u američkim kinima se već mjesecima prikazuje s iznimnim uspjehom, a u nas ‡ pomalo nevjerojatno - distributeri još nisu zainteresirani. U pitanju je dojmljiva sudska melodrama koja se odigrava u rasponu od 25 godina, a protagonist je niži sudac koji se ne može pomiriti sa činjenicom da slučaj ubojstva lijepe supruge skromnog bankarskog činovnika nikad nije riješen ‡ i to iz političkih razloga.
Među filmovima koje se ne bi smjelo propustiti je i ratna drama Danisa Tanovića „Trijaža“, koja baš nije prošla osobito, ali novo ostvarenje redatelja „Ničije zemlje“ zavrjeđuje pažnju, pogotovo što je u glavnoj ulozi Colin Farrell, a netipičnu dramsku epizodu dobio je Christopher Lee. Film ima distributera (VTI), međutim, najvjerojatnije ćemo ga vidjeti samo u videotekama.
Poseban adut Libertas film festivala je program Ponoćno Ludilo, u kojem se prikazuje zanimljiv odabir recentnih horora. Ove godine treba izdvojiti „(Rec) 2“ koji potpisuju španjolski filmaši Jaume Balaguer• i Paco Plaza, nastavak njihovog hita „(Rec)“, priče o zgradi čiji se stanari pretvaraju u zombije. Ništa manje nije intrigantan ni horor „Žeđ“ u režiji Chan-Wook Parka („Oldboy“), dobitnik nagrade žirija na prošlogodišnjem Cannesu: protagonist je katolički svećenik iz Južne Koreje koji se pretvara u vampira i odaje seksualnoj požudi. Iznimno zabavno!