Na more je legla k’o lignja. Tako će ovdašnji mornari opisati jedrilicu Wolfganga Schadea. I stvarno, uska, vižljasta, 12 metara duga jedrilica iz 1937. godine, ispružila se mirno na vezu u ACI marini Jezera na Murteru.
Ali nije to nikakva lignja, kako od 60-godišnjeg vlasnika ubrzo doznajemo, već prije jegulja, ona električna. Naime, u staru drvenu jedrilicu norveške gradnje Johan Anker, osebujni njemački fizičar i profesor na njemačkom tehnološkom sveučilištu Clausthal, ugradio je - baterije.
- Znate Teslu? - pita Schade.
- Kako ne, Nikola Tesla, što s njim?
- Ma mislim na Teslu, električne automobile Elona Muska!
- Ahaaa...
- E, to su vam takve baterije unutra - govori profesor Schade tapkajući nogom po palubi ispod koje je, umjesto starog motora na unutarnje izgaranje, ubacio elektromotor.
Iznenađenja nema, Nijemac je stručnjak za primijenjenu fotoniku, lasere. U zadnje vrijeme bavi se i baterijama te mogućnostima konzerviranja energije. Odlučio je tako baš na “antiknoj” jedrilici svoje teorije pretočiti u praksu. Maksimalno 13 čvorova može postići električni “old-timer”, hvali se, a baterije u prosjeku drže tri sata, u normalnoj plovidbi, prije nego li ih treba opet spojiti “na žicu”. No, supružnicima Schade, koji su u murterskoj marini drugu godinu zaredom, to je i tako u drugom planu. Usprkos tehnologiji koja im je na dohvat prsta, oni najviše plove primitivno - na jedrima.
Minimalizam
- To vam je minimalizam! Ponekad razmišljamo o većoj jedrilici, ali uvijek se na kraju vratimo na pravi razlog zašto smo ovu jedrilicu kupili, a to je povratak korijenima, biti što bliže moru, suncu i prirodi - objašnjava nam Wolfgangova supruga Andrea Schade. Ona, pak, na istom sveučilištu Clausthal, u njemačkoj saveznoj pokrajini Donja Saksonija, predaje englesku književnost.
Fizičar i umjetnica, primjećujemo, a ona kaže da se izvrsno nadopunjuju. Zove nas da sjednemo na bok jedrilice i pogledamo preko ruba.
- Od mora ste udaljeni samo deset centimetara, možete ga dotaknuti rukom. Evo, probajte, kako biste to napravili na ovim modernim jedrilicama - govori upirući prstom u plastičnu čarter jedrilicu privezanu pored.
Svoju je jedrilicu, doznajemo, profesor prije desetak godina kupio u Puntu na Krku, kompletno je obnovio i vratio u izvorno stanje. Svaki šaraf i drveni detalj. Financijski napori za takvo nešto, napominje, nisu bili zanemarivi.
- Slično vam je to kao s automobilima oldtimerima. Onome tko to voli nije važno da može s njime ići sto na sat, već da ima neku priču - govori Wolfgang. A priča je takva da je ova minimalistička jedrilica norveškog brodograditelja Johana Ankera služila za pomorsku obuku francuskih vojnika, specijalnih jedinica u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ne zna koliko ih je točno proizvedeno, ali vjeruje da ih ovakvih, u očuvanom stanju i na valovima, ima jedva desetak u svijetu. Procjenjuje da sada vrijedi oko 25 tisuća eura, iako ju je kupio za nešto manje.
Njegova supruga Andrea ne odustaje pokušavajući nas opet uvjeriti kako se danas izgubio istinski duh jedriličarstva.
Čari plovidbe
- Nas nikada nisu privlačile ovakve plastične jedrilice moderne proizvodnje iako si i takvu možemo priuštiti - uporna je Andrea. Prema njima, dakle, te generičke, čarteraške jedrilice služe za odmor, ljetovanje i ugodu, a ne za avanturu i povratak u neko prirodno stanje čiste jednostavnosti - što bi jedrenje trebalo biti. Na pitanje plaši li se ponekad izaći na more u 80 godina staroj jedrilici s nekoliko baterija i parom jedara, Andrea kaže da u tome i jest čar.
- Priznajem, privlači me dijelom i opasnost, uzbuđenje toga da si prepušten na nemilost prirodnim zakonitostima, ali ako vrijeme stvarno postane nezgodno uđemo unutra i osjećamo se sigurno - govori pozivajući nas rukom da se naluknemo unutra.
Iako jedva dva metra široka, na jedrilicu, kaže, stane čak pet ljudi - i jedan pas. Ukratko, cijela obitelj Schade.
Unutra su dva veća ležaja, jedan nasuprot drugog, a sprijeda u pramcu i jedan široki ležaj na kojem mogu spavati djeca. Ispod ležaja su i škafetini u koje odlažu stvari i odjeću. A gdje je kuhinja, upitamo. Andrea spremno pokaže na mali prijenosni plamenik - samo jedan plinski kolut na uskom ormariću. To je sve što im treba, kaže, a najsretniji su kada su samo njih dvoje. Sad već odrasla djeca također vole jedriti, ali stara “lignja” im je više napor, nego uživanje, priznaje.
U marinu Jezera, gdje smo ih našli taman na odlasku prema Kornatima, prvi su put došli lani. Inače su jedrili po Grčkoj i Baltiku, ali otkako su uplovili na Murter vjeruju da će im to dosad biti baza. Oni, naime, svoju “antiknu” jedrilicu svake godine vuku iz Njemačke brodskom prikolicom na automobilu.
- Pokazalo nam se to najjednostavnije. Sjednemo u automobil i dovezemo brod u Hrvatsku bez komplikacija. A i, naravno, što se jedriličarskog iskustva tiče, ništa se ne može mjeriti s vaših tisuću otoka - zaključuju njemački profesori.
Sve informacije o ACI marini Jezera možete pročitati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....