OPG plan za Skradin skovali smo u Vodicama. Zaslužan za to je direktor tamošnje marine Jakov Jadrešin. Pozvao je na naš razgovor Hrvoja Žaju, voditelja restorana Krka Belvedere. Vlasnik tog restorana Ivan Kovilić novi je vlasnik i vodičkog marinski restorana Azimuth. Žaja nabraja Jakovu i meni: „OPG Jurić iz Dubravica za pomidore, kukumare … OPG Bura iz Piramatovaca za janjce, jariće, povrće; OPG Nakić za kopune i druge proizvode …“ Žaja je i dobavljač svježe hrane iz OPG-a za Kovilieve restorane.
Ali napominje: „Te OPG-ove vode uglavnom stariji ljudi, nema ih na internetu …“ Dakle, otpada praksa iz dosadašnje 22 marine: da netko iz OPG-a dođe autom po nas; da nam marina eventualno posudi auto; da koristimo rent a car ili, ako je blizu, da reporteri to jednostavno obave taksijem.
„Osim toga sutra (danas) je Sveti Jakov, upozorava Žaja, pa će ljudi teško pristati da na blagdan prime novinare“, upozorava Žaja. Ali odmah spašava stvar: „Ja znam gdje su, i mene poznaju pa ću sutra (danas) u 10 sati autom doći po vas!“ Stiže Hrvoje s caddyjem točno u rečeno vrijeme pred recepciju te Jura i Željko kreću na putešestviju.
O Skradinu i o marini već je dosad puno puta sve rečeno. Direktor Slaven Bogut tek spominje da marina ima novi sidreni sustav. Brodovi do 100 metara ljeti, brodovi do 40 metara zimi. A to da marina ima vrlo iskusnu posadu, znamo dugo. Ante Bačić, vođa mornara iz prve postave prvi nam dolazi na brod - tu sam ako nešto trebate. Na recepciji dugogodišnji znanci Anđa Računica i Darko Milković.
Pred odlazak, s Mićom Vukovićem sjećamo se Gasa, njegove konobe Prstaci i morske salate „zemlja-zrak“. I tadašnjeg bosa Darka Petrovića koji je zaronio i u gumenjaku počastio nizozemsku kraljicu Baetrix s golemim kamenicama „kopitarkama“ i rashlađenim Dom Perignonom …
Svjetska dizajnerica Roberta di Camerino je u disperziji kapljica Skradinskog buka otkrila zelenu nijansu za kojom je tragala cijeli život. Kojoj je pod krošnjom stoljetnog oraha na imanju obitelji Dragović 5 km od Skradina poslužena lešo janjetina, salata od upravo ubrane mišance, pečeni pivac, kozji mladi sir, orasi, bajami, lagani seljački debit, domaći crnjak od plavine, lasine i babića ... I to baš tamo odakle su Jura i Željko donijeli današnju sjajnu priču ...
I, što da kažem na kraju: hvala Hrvoju Žaji i Svetom Jakovu, hvala Juranoviću i sjajnom fotiću Željku Hajdinjaku na zlata vrijednoj novinarskoj „robi“ što su je iznijeli iz kamenih i zemljanih njedara tamo iza Skradinskog buka.
