'I DANAS SU TU BROJNE POZNATE FACE' Ovdje je vezan čudesni Nordland, drvena beštija u vlasništvu dr. Oetkera

Kaže priča da su Rimljani, čim su je ugledali, slavodobitno uzviknuli: “Ovdje ćemo graditi luku!”

U miru maslinika i cvrkutu zrikavaca, skrivena od ljutitog mora i bijesnih vjetrova, uvala Volaria postala je sastavni dio pomorskog carstva starog Rima. Vrteći film više stoljeća unaprijed, mijenjali su se vladari i carstva, ali misao vodilja ostala je jednaka: Veruda je postala i ostala jedna od glavnih postaja morskih domova koje tamo, između ostalog, zbog neobičnog i posebnog način strujanja more doslovce pere i čisti. Prirodna brodopraonica, svojevrsni “bio yachtwash”, jedna je od posebnosti marine koja se diči brojnošću - s više od 600 vezova na gotovo kilometar i pol, Tehnomontova marina Veruda jedna je od najvećih na Jadranu.

Ekologija

“Bitna stavka je ekologija. Ovaj mjesec dobili smo 15. Plavu zastavu zaredom i ujedno smo posadili tisuću stabala maslina. Radimo svoje maslinovo ulje koje poklanjamo svojim gostima i reakcije su izvrsne”, hvali se, očito s pravom, desna ruka direktora Aleksandra Šurana, voditelj recepcije Ognjen Zenzerović.

Tamo je, u Verudi, vezan i čudesni Nordland, predivna drvena beštija u vlasništvu dr. Oetkera, a iz Verude je plačući otišao i glavni dizajner Elanovih jedrilica Rob Humphrey koji je dizajnirao i Elan 45 na kojem plovi Nautička patrola Jutarnjeg.

velikani “Bilo ih je, ali i danas postoje brojne poznate face, no nemojte se ljutiti, ali poštujući njihovu privatnost, ne mogu vam otkriti njihova imena”, sa zagonetnim smiješkom kaže Zenzerović koji se faca nagledao, proživio i njihove priče spremio u sef velike diskrecije koju oni, naime, i traže.

Uz funkcionalnost marine tajnovitost je, zapravo, ključna stavka jedrenja. Jer, hrvatskim morima plove mnogi velikani iz svih sfera života, hrvatskog i svjetskog, koji upravo traže marine u kojima će proći “ispod radara”. U marinama, štoviše, postoji nepisano pravilo da se ništa o nikome ne zna. U suprotnom, naravno, tko zna što bi izlazilo u javnost, a ta bi nevera, zapravo, najviše poharala posjet. Na Verudi 60-ak zaposlenika, koji marinu održavaju cijelu godinu, na početku stoga potpisuju nevidljivi aneks ugovora - ne vidiš i ne čuješ ništa.

Azurna obala

“Upravo stoga Hrvatska je postala moj izbor. Jedrio sam svijetom i često bio vezan uz ekskluzivne talijanske i francuske gatove gdje ljudi ponekad vape za blicevima i gungulom. Ovdje toga nema, ovdje vlada veliki, predivan mir”, priča nam Talijan Roberto, otkrivajući zapravo cijelu tajnu:

“Napišite Roberto, što će vam prezime”. U tom času, pak, zvoni Zenzerovićev mobitel. “Čuj, neki novinari su u marini...”

To je to, uz sve pogodnosti koje daju hrvatske marine, pa tako i Veruda, privatnost je temelj svega. Kako god...

“Prije Verude brod mi je bio vezan na Azurnoj obali, u tom čudesnom komadiću svijeta. No, zbog odnosa cijene i kvalitete, ali i privatnosti, odlučio sam ga vezati u Verudu otkud mi motori zuje prema cijelom Kvarneru, predivnom Cresu, pa i tamo dolje prema jugu. Oduševljavaju me more, čistoća, uljudnost, mir. Ovdje je moj brod pronašao svoj konačni dom”, zaključio je Roberto.

Potvrdu mu daju brojke - 350 stalnih vezova, uz pregršt tranzita i čartera, te sve veća popunjenost dokaz je da su oni stari Rimljani s početka priče očito znali gdje dolaze. Uz prirodu, novija vremena dodala su bazen, restoran, ekološki input, malo maslina i pregršt mira. Modernim galijama to se očito jako sviđa.