Svi gatovi imaju svoje priče. Neke su tiše, druge glasnije, no ova, na vezu 14 gata A u ACI marini Cres, kao da je pokušavala dotaknuti nebo. Naime, među šumom visokih jarbola posebno se isticao jedan, gorostasniji od svih, a podno njega - umjesto mnogočlane posade - dvoje sretnih ljudi.
Franz Wolfgang Nicolai, koji u kolovozu puni 72 godine, i njegova supruga Gisela (55) dolaze iz Njemačke, iz Braubacha. Prošli su i Francusku i Veliku Britaniju i Španjolsku i Grčku, no upravo ovdje - u Hrvatskoj, na Cresu - njihov je drugi dom. Na Jadran dolaze od 1996., a na svojoj gotovo 25 metara dugačkoj jedrilici Toy (u prijevodu, igračka) u prosjeku provedu tri mjeseca godišnje.
Redoviti radovi na jedrilici (a uvijek ima nešto, kažu) u trenutku našeg razgovora bili su pri kraju. Uredno nanesen silikon na palubi se sušio, a jedan od majstora s kojima surađuju završavao je s brušenjem. Još malo pa će, rekli su nam, raditi ono u čemu najviše uživaju - napustiti marinu, razviti jedra i baciti sidro u nekoj od creskih uvala (prvo za probu kako bi vidjeli kako se brod ponaša jer to je, kažu, kao da spavaš osam mjeseci pa te netko probudi i istog trena moraš trčati), a zatim potegnuti dalje, možda do Žuta na Kornatima. Nemaju fiksni plan, ne žuri im se i ne osjećaju pritisak. "Polako" im je glavni moto.
Jedre već 35 godina. Toliko se i znaju. Upoznali su se u Francuskoj, a prije 30 godina i vjenčali te dobili dva sina. Oba su, moglo bi se reći, "djeca broda". Rođeni su, naime, na isti datum, 11. svibnja, s tri godine razlike.
Sklopili brojna prijateljstva
Toy im je treći brod. S njima je od 2003. godine, iste kad su i otkrili ACI marinu Cres. Naime, s prethodnim su brodom bili u Punatu na Krku, no s gazom od 3,8 metara morali su tražiti novi vez. Kad su jednom došli na Cres, tu su i ostali te sklopili brojna prijateljstva, ne samo s stanovnicima Cresa, nego i djelatnicima marine, za koje imaju samo najbolje riječi.
Cres i tamošnje drage im ljude željno iščekuju svake godine, a najviše početke i završetke dana u nekoj od uvala, sami, u miru i tišini.
"Na sidru smo dva ili tri dana, navečer idemo rano spavati, ujutro se rano dižemo. To je promjena koja dolazi sa životom na moru. Slobodan si. Ujutro iz kreveta skačeš u more", govori Wolfgang, ali i odmah pedantno dodaje "da nakon kupanja nema ulaska na brod bez tuširanja".
Za uživanje u opisanim trenucima trebalo se poklopiti nekoliko stvari. Prvo, naporno su radili kako bi si mogli priuštiti ovaj životni stil. Drugo, dobar su tim koji se odlično razumije i shvaća, što je od esencijalne važnosti kad si na brodu. Treće, Toy je posebno prilagođen upravo njima.
"Pripremljen je za nas kako bismo mogli jedriti sami, što baš i nije normalno za ovaku veličinu broda. Za ovu veličinu potrebno je još barem dvoje ljudi", govori Wolfgang.
Naglašava da je Toy vrlo snažan brod. Njegov maksimum za samo dvoje ljudi može biti opasan pa su ga prilagodili kako bi se s njime moglo upravljati sa samo jednog mjesta i kako bi bio maksimalno siguran. Napravljen je od karbonskih vlakana, a bez goriva, jedara i vode teži 28, 5 tona. Najveća brzina koju je dosad postigao, kaže Wolfgang, jest zavidnih 18,7 čvorova. Radi se o unikatnom modelu Sweden Yacht 80 carbon koj je dizajnirao jedan od najpoznatijih ahitekata trkaćih jahti, German Frers.
"Mi s ovim brodom lagano idemo 8, 9, 10 čvorova s malo vjetra, a kad ga je malo više, do 15 čvorova", kaže, no odmah pojašnjava kako im u fokusu nije skupljanje čvorova i milja, nego uživanje u jedrenju. Kao dokaz ljubavi za jedrenje navodi da je Toyjev motor u 20-ak godina "nakupio" tek 2000 sati rada.
"A to je ništa... Jedriti je za nas igra", tvrde.
Mimo toga, Toy ima još nekoliko posebitosti. Sami prave pitku vodu, a imaju i "garažu" za gumenjak koji je "naoružan" motorom od 70 konjskih snaga, ali i olovom na pramcu. Da bi stao u nju trebali su ga posebno prilagoditi. U oči upadaju i zaštitne mreže. One su tu radi unučadi, kažu.
Izazovne situacije
No i sam je Toy poput djeteta koje treba paziti, kažu. Moraš ga uvijek vidjeti, svojim očima, govore nam, pa se nikad ne udaljavaju gumenjakom do mjere da ga izgube iz vidokruga, iako su ove godine uložili u kameru putem koje će ga pratiti. Isto tako, kad su na sidru, tijekom oluje, drže straže, dva sata on, dva sata ona.
Unatoč budnosti, ipak su se tijekom svoje nautičarske karijere susreli s izazovnim situacijama. Jednom se Toy, kad su oni bili u restoranu, a sidro otpustilo, opasno približio stijenama. Drugi put ih je uhvatilo nevrijeme, vjetar je potrgao jedan od konopa i rastvorio jedro koje je naposljetku završilo u moru.
"Naš stariji sin tad je imao 10, 12 godina, no u jednom je trenutku postao 10 godina stariji, morao je uskočiti u pomoć", sjeća se Wolfgang.
Ipak, uz obitelj i zdravlje, Toy je glavni sastojak njihova recepta za sretan život.
"Mi vjerujemo brodu i brod vjeruje nama", tvrde.
