Luka Veli Brijun nema s nautičarima vezu preko pomorskog VHF kanala 17 kao marine. Stoga se javljamo telefonom na recepciji hotela Neptun: - Ovdje brod Nautičke patrole Jutarnjeg lista, pred ulazom smo u luku, može li nam netko pokazati mjesto veza?
- Spojit ću vas s mornarom - javlja ljubazan i ugodan ženski glas. Nitko se ne javlja. Zovemo ponovo.
- Netko će vas dočekati, slobodno uđite.
Usred smo ove prostrane i dobro zaštićene luke. Osvrćemo se, tražimo jarbole, garanciju dubine za naših 2,2 m gaza. Eno, s glavnoga gata mašu nam dvojica mlađih ljudi. Dovikuju - vežite se preko na lukobran. Čovjek sa susjednog broda (ili je to možda ipak mornar?) diže nam muring i prihvaća krmeni konop. Vezani smo. U to stigoše i dvojica s gata.
- Nismo mornari, mi smo nešto više - smiju se i žele nam dobrodošlicu. Odlaze.
Stiže linijski brod iz Fažane. A s njim i naša veza, glasnogovornica Nacionalnog parka Petra Lukež. Sjedimo u kokpitu, uz jutarnju kavu. Ravnatelj stiže idućim brodom iz Fažane. Vrijeme prolazi u ugodnom razgovoru. O novinama, o novinarstvu. Petra je radila u Glasu Istre. S našom dopisnicom, sjajnom novinarkom Barbarom Ban.
Uplovljava brod s ravnateljem. Glasnogovornica Petra odvodi Filipa, Krištu i Martinu. S njima ide i naša Petra. Ovdje nismo predvidjeli anketiranje nautičara. A ja sam sve to vidio lani. Uživo.
Lani smo u Nacionalni parka Brijuni ušli na mala vrata. Kroz nautičko sidrište u uvali Sveti Nikola na Malom Brijunu. Željeli smo nautičarima približiti ovo ekskluzivno mjesto. Ovdje su stari Rimljani gradili vile, gajili lozu i masline. Ovdje se iskapao prvoklasni kamen i za te vile, i kasnije za palače u Trstu, Veneciji, Ravenni. I za fascinantnu vojnu utvrdu Brioni Minor. Tri su joj kata uklesana u živu stijenu, dva su dozidana golemim kamenim blokovima. Topovske bitnice, rovovi...
Lani smo sve to vidjeli uživo jer smo imali fantastičnu sreću. Upoznali smo domara Malog Brijuna Vladu Beljkaša. Otključao nam je sva vrata. Pokazao nam je sav taj divlji, zapušteni svijet. I avanturistički raj s fazanima, sa srnama koje mu jedu iz usta … Vlado je navršio 65. i odlazi u mirovinu. S njim je i cijeli taj doživljaj otišao u povijest. No, sve smo tada srećom zabilježili tekstom, fotografijom i videom.
Ekipa se s obilaska Brijuna vraća na brod nekako pokunjeno, razočarano. Vidjeli su ono što mogu vidjeti svi kad plate vez i ulaznicu. I naši Plažari djeluju bezvoljno. Zatečeni su strogim brijunskim pravilima. Pa i naš explorer Plaženko mirno počiva na svom mjestu ispred jarbola.
