Priča o Braču priča je o posebnom odnosu ljudi i kamena. Taj odnos star je kao i sam otok, njegovan tijekom stoljeća, prepoznat u cijelom svijetu. "Ako se začeci civilizacije kamenom mjere, onda je njezin početak nesumnjivo na Braču", zapisao je, među ostalim, arhitekt Jerko Rošin. Priča o bračkom kamenu ne ide bez priče o obitelji Jakšić. Ove godine ta poznata umjetnička obitelj broji čak 118 godina rada u kamenu.
Prapranono Ante Jakšić započeo je tu tradiciju u malom prostoru obiteljske kuće u Donjem Humcu, u mjestu Pučišća, srcu kamenoklesarstva na otoku, nastavio ju je sin Lovre. Većina od dvjestotinjak stanovnika danas živi za i od kamena, tu djeluje desetak tvrtki i obrta koji se bave njegovom obradom, a postoji čak osam kamenoloma. Sin meštra Lovre, Dražen Jakšić, naslijedio je obiteljsku crtu za umjetnost, a svojim obrazovanjem dodatno se usavršio i danas je autoritet kad su u pitanju dizajn i obrada kamena u Hrvatskoj.
Draženova supruga, Ida Stipčić Jakšić, također je nadarena umjetnica: nakon razdoblja dizajniranja ekstravagantne odjeće i modnih dodataka, osobito za poznatu pjevačicu Josipu Lisac, posljednjih desetak godina ljubav prema kamenu pretače u unikatni nakit od poludragog kamenja i srebra, ručno obrađujući sirovinu do posljednjeg i najfinijeg detalja.
Učili od oca
U debeloj hladovini velikog obiteljskog dvora, gdje vas iz svakog kantuna promatra neka kamena skulptura, ugostili su nas Draženova i Idina djeca, Dina i Lovre, mladi "kameni" nasljednici. Uz kavu ispričali su kako izgleda život oblikovan tim posebnim elementom Dalmacije...
- Baš na ovom mjestu, u ovoj kući i dvoru, počela je cijela naša obiteljska povezanost s kamenom. Gledati oca dok radi bio je poseban gušt. Znala sam da će i moj život biti protkan umjetnošću. I brat i ja tako smo se nakon studija vratili i odlučili biti ovdje, na otoku, i nastaviti našu priču.
Točnije, živimo na relaciji Split - Brač. Nažalost, nonota nisam upoznala, ali gledala sam jedan video na kojem predstavlja svoju "galeriju" s čak dvije vitrine - smije se Dina, koja danas, zajedno s bratom, ima galeriju i uz kuću na Braču i u Splitu.
Kako su nam pojasnili, tehnologija obrade kamena itekako se promijenila te ga je danas puno lakše obrađivati i stvarati razne oblike, čak ga i bojati.
- Kad imate strojeve, radnike, i kad vam je sve na dlanu, mislim da je glupo to ne iskoristiti. Studirala sam slikarstvo u Rimu, nedavno ga i doktorirala, smatram se prije svega slikaricom, a tu sam ljubav prema boji prenijela i u kamen. To je posebna tehnika izrade skulptura: lijepim kamene ploče, a u to ljepilo stavljam pigment. Kasnije interveniram s dijamantnom kuglom te izvlačim zanimljive forme - objašnjava nam Dina, koja za svoje izložbe posljednjih godina bira neobične ambijente.
Živjeti od umjetnosti
- Izlagala sam u starom kamenolomu, u napuštenoj kući, čak i u tatinoj radionici, gdje sam skulpture postavila među strojeve, samo bih ih diskretno osvijetlila kako bi proces izrade, među tom mašinerijom, došao do izražaja - ističe Dina. Lovre se, pak, kompletno prepustio kamenu: diplomirao je kiparstvo 2005. godine na Akademiji u Splitu, i do danas je imao nekoliko samostalnih i petnaestak skupnih izložbi.
Ono što je u njegovom radu specifično jest kombinacija glatke obrade kamena i nezaglađenog, hrapavog dijela, koji skulpturu vraća u prirodu, u izvorno stanje kamena, pronađenog baš na bračkom kršu. Lovre je i ponosni vlasnik monumentalne figure anđela, visokog čak 2,40 metara, koji vas dočekuje ispred njegove radionice, stotinjak metara udaljen je od obiteljske kuće. Kada se nađete pred njegovim skulpturama, baš kao i Dininim, jednostavno je teško zadržati ruku: svatko poželi opipati nježnost i glatkoću za koju niste ni mislili da kamen može imati.
- Neka, kamen je tu da se dira. Ovo je posebna umjetnost, koju treba doživjeti i dodirom - opravdava Lovre, uz osmijeh naše konstantno glađenje svake skulpture ne koju naiđemo. Kroz razgovor odmah shvatite poseban odnos brata i sestre, koji se pogledom razumiju. Imali su i nekoliko zajedničkih izložbi, no nas je zanimalo kritiziraju li kad jedan drugoga.
- Kažem mu kako bih ja to, što dodati, što promijeniti... Ma više je to neka dobronamjerna konstruktivna kritika - smije se Dina, gledajući Lovru koji je samo klimao glavom.
Pitamo ih može li se živjeti od umjetnosti koju stvaraju.
- Može se, ako ju kombinirate s privatnim narudžbama. Radim realistične figure, biste, poput one Jean-Michela Nicoliera, francuskog državljanina i vukovarskog branitelja, koja se nalazi uz njegov most u Vukovaru. Radimo i kuhinje, moderne kamine, grobnice... Ipak, najslađe je kad prodate skulpturu koju ste radili iz svog gušta - ističe Lovre te dodaje kako većina narudžba prelazi granice Lijepe naše.
Kameni nakit
- Većinom ljudi planski dođu na Brač, baš ciljano zbog nas, te ako ne kupe odmah nešto, onda se jave za dvije ili tri godine, kad im je dobra situacija, ili neka posebna prigoda, jer te naše skulpture im ostanu u glavi pa ih kad-tad naruče. Tako da 90 posto toga izvozimo - naglašava Dina te dodaje kako je trebalo 13 godina da dođu do takvog statusa.
Sestra i brat Jakšić proveli su nas i svojom galerijom, gdje možete kupiti njihove jedinstvene skulpture i impozantne slike, razne nagrađivane suvenire (poput kamenog svijećnjaka za Advent), ali i nakit njihove majke Ide, kojim ćete se sigurno istaknuti u društvu, ali može biti i poseban dar dragoj osobi.
U društvu Dine i Lovre, kamen nam je postao bliži i više nije bio onako hladan i bezličan, već pun života, boja i dubine koju smo spoznali zahvaljujući ljubavi prema umjetnosti koja zrači iz njih...
