Nikada nisam vidio toliko zelenih noseva. Bila je to posljedica praha halucinogena droge “ebene”, prisjećao se na svojim predavanjima najpoznatiji i najkontroverzniji američki antropolog Napoleon Chagnon 28. studenoga 1964. godine, dana kada se u bespućima amazonske prašume prvi put susreo s pripadnicima plemena Yanomami.
Više od 40 godina istraživanja toga indijanskog plemena, čijih 20.000 - 25.000 pripadnika žive na području između Venezuele i Brazila, proslavili su Chagnona (74), profesora emeritusa na Sveučilištu California u Santa Barbari, koga su zbog njegova avanturističkog stila istraživanja u medijima nazivali “Indiana Jones antropologije”.
Chagnon je indijanskom plemenu posvetio mnoštvo studija i knjiga, od kojih je monografija “Yanomami: The Fierce People” iz 1968. godine prodana u nekoliko milijuna primjeraka te postala udžbenik iz antropologije diljem svijeta.
No, njegova su istraživanja Yanomamija već desetljećima izvor kontroverze, ali i velikog skandala s početka ovog stoljeća kada je Chagnon, zajedno s poznatim američkim genetičarom Jamesom Neelom, prozvan da je namjerno izazvao epidemiju ospica koja je dovela do smrti stotina urođenika.
Životna fascinacija
O svemu tome Chagnon govori u svojim memoarima “Noble Savages: My Life Among Two Dangerous Tribes - the Yanomamo and the Anthropologists” koji će za nekoliko dana biti objavljeni u Americi. Yanomami su Chagnonova životna fascinacija, a osim mnoštva studija, posvetio im je i 21 dokumentarni film što ih je krajem šezdesetih i početkom sedamdestih godina snimio zajedno s Timothyjem Ashom.
Ti su filmovu lansirali Yanomamije kao svojevrsnu atrakciju amazonske prašume: osim njihove svakodnevice, koju upotpunuju bizarni rituali korištenja halucinogenih droga, snimke su često prikazivale i ratničke borbe među pripadnicima plemena. Te su borbe ponekad završavale u krvi i o Yanomamijima je stvorena predožba kao o ekstremno ratobornom plemenu.
Proučavajući Yanomamije, Chagnon je lansirao dvije ideje koje su odmah izazvale rasprave.
Prvo, tvrdio je kako Yanomami cijene nasilje.
Drugo, zaključio je kako je to nasilje rezultat mužjačkog nadmetanja za ženke.
Chagnon je tvrdio kako je onaj pripadnik plemena koji je ubio više ljudi imao više žena i potomaka, što mu je priskrbilo darvinističku prednost u odnosu na muškarca koji nije bio tako ratoboran. Obje su ideje izazvale mnoštvo rasprava. Prva teza o kultu nasilja bila je u suprotnosti s idejom “plemenitog divljaka” (noble savage), romantičnog urođenika koji živi u skladu s prirodom, a taj je koncept u doba prosvjetiteljstva lansirao Jean-Jacques Rousseau .
Druga Chagnonova teza o darvinističkim korijenima nasilja među Yanomamima izazvala je još veće polemike među američkim kulturnim anropolozima koji su tvrdili da su sukobi među pripadnicima primitivnih naroda prouzročeni neravnomjernom raspodjelom dobara. Chagnonova istraživanja Yanomamija mnogim su antropolozima bila neprihvatljiva, a južnoameričke nevladine organizacije prigovarale su mu kako je na knjigama i filmovima o Indijancima zaradio priličan novac, ali da ništa od toga nije darovao urođenicima.
No, Napoleon Chagnon (odgajan u katoličkom duhu, ali deklarirani ateist) došao je u sukob i sa salezijanskim misonarima koji su djelovali među Yanomamijima. Naime, Chagnon je spoznao kako su salezijanci poklonili Yanomamijima puške kako bi se lakše snalazili u lovu, ali i zato da bi ih udaljili od protestantskih misija koje su također pokušavale utjecati na urođenike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....