NAJPOZNATIJA HRVATSKA JANJETINA NAPOKON JE ZAŠTIĆENA Sada konačno znamo koje je janje paško janje

Početkom ožujka iz Zagreba je na otok Pag konačno stigla jedna dobra i dugoočekivana vijest za sve ovčare i mljekare. Udruga uzgajivača paške ovce Rogujica iz Paga dobila je rješenje Ministarstva poljoprivrede kojim se odobrava prijelazna nacionalna zaštita naziva Paška janjetina - zaštićena oznaka izvornosti. Tako je nakon osam godina najpoznatija hrvatska janjetina dobila zaštitu koja bi trebala biti kompletna nakon zaštite na razini EU.

Identitet otoka

Na Pagu je ova zaštićena oznaka izvornosti dočekana kao novi početak razvoja paškog ovčarstva u kojem su mlijeko, sir i janjetina najvažniji proizvodi koji čine eno-gastronomski identitet otoka. Konačno je i definirano kako paški janjci namijenjeni proizvodnji janjetine pri klanju ne smiju biti stariji od 45 dana ni teži od 13 kilograma, a masa klaonički obrađenog trupa mora biti u rasponu od 4 do 9 kilograma, dužine do najviše 62 centimetra. Na tržište se stavljaju u obliku trupa ili polovice, u posebno označenoj ambalaži.

Zasluge za ovu oznaku izvornosti imaju sve tri udruge s otoka, iz Paga, Kolana i Novalje, a rješenje Ministarstva poljoprivrede dobila je Udruga uzgajivača paške ovce Rogujica iz Paga, koja je odradila najzahtjevniji administrativni posao. S kakvim su se problemima susretali i što će ova oznaka izvornosti donijeti proizvođačima i potrošačima provjerili smo na Pagu.

Lijep i sunčan dan na ovom otoku, poznatom po jedinstvenoj paškoj čipki, ponajboljem svjetskom ovčjem siru i hrvatskoj janjetini, proveli smo u društvu Ante Čemeljića, 34-godišnjeg tajnika udruge Rogujica i zaposlenika Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA). Ante, inače predsjednik lokalnog HSP-a i kandidat za gradonačelnika na nedavnim izborima, odmah nam kaže kako je ovaj iskorak u zaštiti izvornosti vrlo važan za sve domaće uzgajivače janjaca na otoku, ali i u Hrvatskoj.

Pitanje brendiranja

- Dobivanjem oznake izvornosti naša je udruga jednom i zauvijek riješila pitanje brendiranja paške janjetine kao gotovog proizvoda. Sada se znaju parametri unutar kojih se mora nalaziti proizvod pod nazivom ‘paška janjetina’. Poznati su uvjeti koje mora zadovoljiti svaki uzgajivač, kao i uvjeti koje mora zadovoljiti svaka klaonica koja će obraditi trup prije izlaska na tržište. Na ovaj način osigurali smo bolji marketing, kao i uvrštavanje u popis proizvoda zaštićenih oznakom izvornosti koja je najviši stupanj zaštite, a to daje i sigurnost krajnjem potrošaču u kvalitetu proizvoda koji kupuje. Udruga radi na registraciji oznake na razini EU i tek tada ćemo moći reći da smo obavili posao - kaže Čemeljić, uz nadu da će uvođenje reda “sigurno utjecati na smanjenje manevarskog prostora unutar sive zone koju pojedinci koriste i dobro se snalaze na štetu proizvođača s Paga”.

Realno stanje

Udruga u Pagu ima tridesetak članova, kao i druge dvije, a njih stotinjak danas na Pagu drže oko 30.000 ovaca od kojih se očekuje godišnja proizvodnja od 20.000 janjaca. Službeni podaci kažu kako je 31. prosinca 2014. na otoku evidentirana 31.720 grla ovaca, janjadi i ovnova pasmine paška ovca. Već ta procjena mogla bi biti dovoljna za odgovor na ključno pitanje koliko janjaca se godišnje može u sezoni (od Nove godine do Uskrsa) uzgojiti na otoku. Mogla bi, da nam iz Kolana nekoliko dana kasnije nisu stigle malo drukčije brojke.

Dubravko Pernjak (58), iskusni uzgajivač ovaca i vlasnik sirane MIH iz Kolana, kaže kako su procjene njegove udruge da na otoku ima između 33 i 35 tisuća ovaca, koje bi godišnje mogle dati 25 - 27 tisuća janjaca za tržište.

- To je po meni realno stanje na otoku jer u ukupnom broju ima određen broj ovnova i oko 18 posto ovaca koje ne mogu biti bređe. No, najvažnije je da je to naš autohtoni otočni genetski materijal koji daje janjce koji su sada prepoznati i priznati. Po čemu su posebni? Janje se kroz tih 40 dana isključivo hrani majčinim mlijekom. Dakle, ovca mu daje dio sebe, a ona se hrani ljekovitim otočnim biljem i posolicom od bure koja topi tlo i biljke, što se kasnije osjeti u mesu.

Znači, nije istina da je janjetina ukusna jer janje pase to aromatično mediteransko bilje?

- Ne, janje u tim danima nema još razvijen želudac. Sve dobiva preko mlijeka, ali od ovaca koje su u slobodnoj ispaši i ne leže po torovima jer na otoku nema vukova i drugih opasnosti. One su na morskom zraku, jedu mediteransko bilje, dobivaju to mlijeko, prirodnu posolicu od bure i u tome je ta čar koja se osjeti u mesu. I koja čini naš sir posebnim - kaže Pernjak, koji drži petstotinjak ovaca. Kaže kako se pod imenom paška janjetina na tržištu prodavalo mnogo više janjetine nego što je na otoku ima, a nerijetko se pod tom cijenjenom etiketom prodavala i uvozna janjetina koju su trgovci i ugostitelji vješto kamuflirali trljanjem unutrašnjosti janjećih trupova mješavinom mediteranskog bilja.

I njemu će ova zaštita izvornosti biti poticaj za nove investicije pa već planira gradnju klaonice jer je zaključio kako je u sezoni jedna klaonica na otoku premalo. Pernjak je nedavno investirao i u aparat za automatsku mužnju ovaca, čime olakšava ovaj najteži svakodnevni posao koji se obavlja u šest ujutro i oko četiri poslijepodne.

Starinski način

- Bez ulaganja nema ni budućnosti. Imam dva sina koji rade u paškoj sirani i oni bi to sve uskoro mogli preuzeti. Nije istina da se mladi neće baviti ovim poslom. Mladi neće na starinski način. Zašto bi se oni mučili kao mi ili naši stari kad je sada tu tehnologija da im olakša posao? - zaključuje Pernjak.

Kako dalje

Da se mladi Pažani ne stide čuvanja i mužnje ovaca doznali smo vrlo brzo, u posjetu dvojici pastira na zapadnoj strani otoka. Toni Paro (19) i Ante Donadić (30) svoju budućnost vide u razvoju ovčarstva u kojem bi oni nastavili putem svojih očeva i cijelih obitelji.

- Naš posao nije lak, ali ako vidite da sada ljudi i službeno cijene i priznaju naš sir i janjce, i mi se moramo zamisliti kako dalje. Moj otac Ante došao je do ovog stupnja razvoja, a ja želim dalje. Kako? Idealan bi bio spoj turizma, ugostiteljstva i poljoprivrede. Možda to nećemo moći svi, ali ako se udružimo, bit će nam lakše - kaže Toni.

S njim smo se našli na malom obiteljskom imanju Ante Donadića, predsjednika udruge iz Paga koju vodi njegov sin, pogađate, Ante. Nakon što je osnovao svoju mladu obitelj, ovaj osebujni bivši reper ne misli stati na maloj kući i sklepanom toru na kojem sada uzgaja ovce na svojoj djedovini. Dok gledamo umiljate janjce koje namještaju za fotografiranje pitamo Tonija i Antu kako se osjećaju kada oštre noževe prije neizbježnog klanja. Nekoliko trenutaka šutnje i lutanja pogledom po stadu prekinuo je Ante, držeći crnog janjca u naručju:

- Nemamo se mi vremena toliko s njima zbližiti da bi nam rastanak bio tužan.

Tema o kojoj se ne priča

Toni je samo kimnuo u znak odobravanja i polako prebacio bijelog janjca s crnim šapama u drugu ruku. Skraćivanje kratkog janjećeg životnog vijeka iskusnim koljačima janjaca koji rade u zasad jedinoj klaonici na otoku nije tema o kojoj se previše priča. To je, izgleda, neizostavna rutina koju netko mora obaviti u ovim surovim pravilima mesoždernih tradicija.

- A da su vam roditelji slikali janjce na ispaši i grickali samo sir od njihovih ovaca, što biste vi danas radili? - pitamo dečke.

- Ništa, onda bismo mi vjerojatno blejali i pasli travu - uzvraća nam Ante. I nastavlja o temi zbog koje smo došli.

- Ova zaštita janjetine više nego dobro će nam doći, da suzbije šverc i makinacije i osigura nam tržište koje će cijeniti kvalitetu i naš mukotrpan rad. Moji su roditelji prošli više nego težak život. Upoznali su se u lokalnoj firmi u kojoj su radili. S vremenom je majka prestala raditi zbog obaveza oko djece. Otac je nastavio raditi u firmi i paralelno se bavio ovčarstvom. Odabrali su najbolji put, težački, težak, ali pošten. I da nije bilo ovaca, doslovno bismo pomrli od gladi. Bez obzira na sve nedaće i probleme uspjeli su othraniti i podići petoricu sinova. Dva brata mi rade u Paškoj sirani, jedan u Solani Pag. Nas trojica smo oženjeni i imamo krasnu djecu za koju ne želimo da nakon školovanja moraju tražiti svoju sreću u inozemstvu - priča nam Ante.

I on i Toni odlučni su da se na otoku konačno promijeni lokalni mentalitet koji su saželi i u poslovici “ki ima kuma ide kolacići”. Rodbinske veze i poznanstva i na otocima su čarobna stvar, a kada se u to umiješaju stranačke, rodbinske i ideološke podijeljenosti, pa količine sira koje se danas proizvode od otočnih ovaca, veliko je pitanje koliko će ovaca i janjaca dobiti ovu novopečenu oznaku. Taj ukupni broj ovaca važan je i za proizvođače sira koji upravo završavaju svoju dokumentaciju o zaštiti izvornosti. A proizvodnja ovčjeg mlijeka i sira je najvažnija na otoku. Iako je poznato da umiljato janje dvije majke siše, kada se objedine ovi podaci, svi ćemo znati koliko iz kojeg vimena izlazi za mlijeko, a koliko završi u siru.