Milorad Pupovac: Ako Vlada ne donese rebalans proračuna, izlazimo iz koalicije

Nema raspada vladajuće koalicije. Najava HSLS-a o mogućem izlasku iz tog saveza znak je da se približavaju izbori i ne mnogo više od toga. Već je jedan važniji partner - HSU - izašao iz koalicije, a uradili su to zbog neslaganja s načinom na koji su se rješavala pitanja iz mirovinskog područja. Sada se očekuje izlazak HSLS-a što ja razumijem samo kao pitanje prepozicioniranja pojedinih stranaka na vrijeme, komentirao je Milorad Pupovac, potpredsjednik SDSS-a, odluku Darinka Kosora da njegova stranka napusti vladajuću koaliciju.

Iako je i Pupovčeva Samostalna demokratska srpska stranka nekoliko puta dala naslutiti kako će izaći iz koalicije, to se do danas ipak nije dogodilo.

Hoće li se i SDSS prepozicionirati?

- SDSS nema potrebe hvatati zadnje vlakove. Mislim da danas u ovoj koaliciji nikome nije lako. Međutim, ima nekih stvari koje naprosto morate napraviti. U interesu države je da se kraju privedu pregovori s EU, kao što je u interesu države da se poduzmu snažne mjere zaustavljanja ekonomske devastacije i produbljivanja krize. To znači da treba do rujna pripremiti rebalans proračuna kao i dodatne mjere. To su dvije stvari zbog kojih je neophodno da ova Vlada funkcionira bez obzira koliko se tko komotno osjećao u koaliciji. S tom razlikom što neki sebi mogu dopustiti da odu, a neki, po prirodi svog posla, moraju privesti brod do neke luke i onda nakon toga razmisliti što i kako dalje.

Kako biste ocijenili postupak HSLS-a?

- HSLS spašava sebe. On ne spašava ni Vladu, ni državu, niti bilo što drugo nego isključivo sebe. HSLS, koliko ja razumijem stvari, postupa onako kako je postupao i do sada. To znači da nastoji izgraditi svoju poziciju za neko novo vrijeme. Tako je postupao i u ranijim razdobljima i tako je, uostalom, opstajao kao stranka.

SDSS je također najavljivao da bi se mogao povući iz koalicije, no do toga nije došlo iako su i vas iz HDZ-a napali da ste rušilački faktor u koaliciji. Smetaju li vam te optužbe?

- Ne smetaju. Istina je da bi nama bilo prirodnije da smo u savezu sa strankama slične političke i ideološke orijentacije. No, mi moramo odraditi posao koji radimo - treba osloboditi Hrvatsku od dramatičnog, ratnog nasljeđa i stvoriti takvu političku kulturu u kojoj nikome u Hrvatskoj neće biti problem surađivati sa SDSS-om. Mi smo pri kraju s te dvije stvari i da ništa drugo nismo uradili, smatrao bih to dovoljnim. Ali, naravno da naše ambicije nisu samo na tome i da neće stati samo na tome. Vaše pitanje dolazi u povodu izlaska HSLS-a iz koalicije, no mi taj povod ne smatramo dovoljnim za odgovor na to pitanje.

Što bi bio dovoljan razlog da SDSS napusti vladajuću koaliciju?

- Dva su razloga za to - da se vlada pokaže nesposobnom da završi pregovore i da se pokaže nesposobnom da na jesen donese rebalans i potrebne mjere. Ako te dvije stvari Vlada ne bi bila u stanju napraviti, onda mi ne bismo imali izbora nego pozvati na raspisivanje prijevremenih izbora. No, mi smo uvjereni da do toga neće doći i da će Vlada ipak poduzeti određene mjere koje su neophodne da se to ostvari.

Može li sadašnja Vlada na čelu s Jadrankom Kosor izvući zemlju iz krize?

- Izvlačenje zemlje iz krize će tek započeti. Ovo što se sada radi je zaustavljanje i ublažavanja daljnjeg pada. Ne vidim ni mogućnost da ova Vlada u razdoblju koje je pred njom izvuče zemlju iz krize. Ona samo može zaustaviti daljnje nekontrolirano produbljivanje krize. I ukoliko to uspije, uradit će korisnu stvar za zemlju. A onda neka buduća vlada mora započeti proces izvlačenja zemlje iz krize pri čemu joj sasvim sigurno neće biti dovoljan jedan četverogodišnji mandat. Važno je imati svijest o tome da će svakoj budućoj vladi koja Hrvatsku želi uvesti u EU i izvući iz ekonomske i institucionalne krize, biti potrebna barem dva mandata. U protivnom, ulaženje u političku utakmicu bez takvog nastojanja neće imati mnogo smisla. Mene ne brine političko prepozicioniranje pojedinih stranaka, nego me brine pitanje izgradnje budućeg programa izlaska iz krize, stabiliziranje institucija i gospodarstva te pozicioniranje Hrvatske u okviru EU. Za sada još ne vidim taj program. Možda je prerano o njemu govoriti, ali bih volio da se na njemu počne raditi.

HSLS će se vjerojatno priključiti oporbi. Kako procjenjujete potencijal te oporbene koalicije?

- Njihov potencijal neće ovisiti o HSLS-u. Ovisit će o onome što postojeća Vlada čini s jedne strane, te o tome koliko će i što će ponuditi biračima. Ako ponude samo povećanje koalicijskih partnera, to sigurno neće povećati njihov koalicijski potencijal. Može ga samo ugroziti i svesti na pitanje podjele kolača što nije ni popularno ni dobro. Koalicijski potencijal može se povećati samo dobijanjem povjerenja birača na osnovi relanih poruka, na osnovi programa, političkih mjera i odluka koje će ljudi doista prepoznati, kao i nastavka reformi koje su bile prekinute 2004. godine. Reforme koje su bile vođene od strane koalicijske Vlade premijera Račana za koje nije bilo dovoljno četiri godine, na žalost su u razdoblju od 2004. do danas u nekim aspektima ne samo zaustavljene nego vraćene nazad. Ono što je razlika u odnosu na početak 2000. godine je to što su ljudi tada vjerovali u promjene. A danas ljudima treba ponuditi mnogo više da vjeruju. Danas više nitko ne može računati na načelne poruke ni na obećanja bez temelja. Prosječan hrvatski birač danas želi mnogo više i utoliko je položaj opozicije delikatniji. Puno je zahtjevnije biti opozicija danas, nego što je bilo 2000.

Smatrate li da bi Zoran Milanović bio uspješniji da je na mjestu premijerke Kosor?

- Danas nikome na političkoj sceni u Hrvatskoj nije komotno, ni onome tko je danas u Vladi, niti onome tko će sutra u njoj biti. Nije samo pitanje tko će biti prvi čovjek vlade, nego kakav će biti sastav te vlade. Sada je prilika da buduća vlada po svom sastavu bude kvalitenija nego što su bile vlade od 2004. do danas bez obzira na potencijal prvih ljudi vlade, bivšeg premijera Sanadera i sadašnje premijerke Kosor. Buduća vlada će ionako trebati mnogo više od 15,16 ministara. Ona će trebati nekoliko stotina ljudi koji će stvarati novu politiku, trebat će usluge ljudi koji će svojim savjetima, analizama i procjenama pomagati da se donosu najbolje moguće odluke u intresu države i društva. Ako to uspije gospodin Milanović kao vođa opozicijskih stranaka, onda će uspjeti i u svojoj osnovnoj ulozi, u onome u čemu drugi nisu uspijevali. Nije pitanje da li on kao on može biti bolji od nekog drugog. Pitanje je, može li pronaći formulu za kvalitetnu vladu kakva Hrvatskoj treba.

Hoće li doći do prijevremenih izbora?

- Kad završimo pregovore s EU i kad otpočne proces ratifikacije sporazuma o članstvu te kada poduzmemo dodatne mjere ekonomskog stabliziranja, imat ćemo jasniju situaciju. No, jedno je sigurno - mi od izbora ne možemo pobjeći. Većina ljudi očekuje da uslijede izbori nakon što se dogode te dvije stvari. I većina naših građana očekuje takvo rješenje. Hoće li izbori biti na proljeće sljedeće godine ili u nekom drugom trenutku, nije moje da govorim. Pogotovo ne u ovoj poziciji. Kad dođe vrijeme reći ću što o tome mislim.

Guverner Rohatinski najavio je eskalaciju krize. Bi li u slučaju teške gospodarske situacije moglo doći do stvaranja velike koalicije i koliko je to uopće realno?

- Mislim da nije realno da dođe do velike koalicije i to ne samo zbog ideološko-političkih razlika, jer toga će uvijek biti i to samo po sebi ne mora biti prepreka za stvaranje velike koalicije. U našem slučaju prepreka formiranju velike koalicije je činjenica što u pojedinim strankama djeluju ljudi i politike koje treba promijeniti. Sa starim politikama ne možete formirati novu politiku velike koalicije. Problem je što bi ti ljudi i te politike onda mogli biti zapreka onome što bi velika koalicija trebala uraditi.

Srpska manjina je ostala bez dvostrukog prava glasa. Zašto je SDSS to prihvatio?

- Mi nismo izgubili nešto što nismo ni imali. Mi smo iznašli rješenje koje smatramo boljim od postojeće prakse. Ne mislimo da je to bolje samo za Srbe u Hrvatskoj, nego općenito. Postigli smo to da se zastupnici srpske zajednice ne biraju u nekom uskom političkom getu što je za Srbe od iznimne političke važnosti kao, uostalom, i za sve građane Hrvatske koji se žele integrirati u politički i društveni život, nego da se biraju po općem biračkom pravu. Da mandati koji predstavaljuju Srbe u Hrvatskoj budu ravnopravni s mandatima drugih političkih stranaka. To što postoje pojedine grupacije koje misle o tome kome trebaju pripasti glasovi Srba i kako ih raspodijeliti ne vodeći računa o tome koliko se Srbi osjećaju komotno u postojećem izbornom modelu, to je nešto drugo. Od toga će imati koristi sve manjine, ali i druge političke stranke. To je unapređenje biračkog postupka i biračkih prava u RH. Smatramo da se tako povećava stupanj ravnopravnosti i da se odstranjuju loše strane na koje smo upozoravali godinama. Nije bilo realno očekivati da mi pristanemo ostati u manjinskom getu.

Vaš zahtjev da Srbi u Slavoniji i Baranji dobiju poseban pravni status izazvao je brojne kritike. Vesna Pusić je rekla da bi to promijenilo arhitekturu države, a profesorica Mirjana Kasapović da bi se destabiliziralo političko stanje u tom dijelu zemlje?

- To nije nikakav posebni pravni status za Srbe u istočnoj Slavoniji, niti bi to na bilo koji način promijenilo arhitekturu unutrašnjeg uređenja RH. Zajedničko vijeće općina je nastalo temeljem Erdutskog sporazuma koji je značajan za završetak rata i reintegraciju. Bilo je onih koji su još 1997. i 1998. smatrali da Vijeće općina treba imati teritorijalnu autonomiju, ali bilo je i onih koji su znali da to nije rješenje koje bi bilo Srbima, bilo Hrvatskoj donosilo neku perspektivu. Zajedničko vijeće općina je osnovano kao jedna vrsta regionalnog tijela kulturne autonomije Srba u Hrvatskoj, a ne nikave političke ili teritorijlane autonomije. I njegove ovlasti bile su samo u sferi onoga što predstavlja set prava iz kulturne autonomije. Iz tog razloga nije bilo umjesno stajalište da se time nešto bitno mijenja. To je posljedica nedovoljnog poznavnja stvarnog stanja Zajednice vijeća općina. A stvarno stanje jeste da je prema odluci Vlade iz 1998. Zajednica vijeća općina trebala dobiti pravni status koji će joj jamčiti nesmetano financiranje. No, do danas se to nije dogodilo. Smatrali smo da je ustavni zakon najbolje mjesto da se to uredi posebno uzimajući u obzir historijski položaj Srba u Hrvatskoj i imajući u vidu činjenicu da je potrebno definirati novi status Srba u Hrvatskoj.

Krajem srpnja predsjednik Josipović ide u službeni posjet Beogradu. Od kolike je važnosti taj posjet?

- Između njih je bilo već nekoliko susreta, a ovaj posjet je od nesumnjivo velike važnosti. Ona bi trebala dodatno učvrstiti odnose partnerstva između Hrvatske i Srbije u svim onim pitanjima koja su od zajedničkog interesa. Tu su ključne tri teme - bilaterala, stabilnost regije i europska perspektiva.

Predstavnici Srbije nisu došli na Croatia summit u Dubrovnik. Koliko šteti samoj Srbiji, ali i odnosima dviju država to što Srbi odbijaju doći na skupove na kojima su predstavnici Kosova?

- Oni očito imaju svoje razloge da se postavljaju tako kako jesu. Oni trebaju ocijeniti koliko su ti razlozi u interesu Srbije, a koliko nisu. Ono što je na nama je da pokušamo vidjeti kako da ta sporna pitanja ne smetaju u međusobnim odnosima kao i u gradnji regionalnih odnosa. Zadovoljan sam kako je pitanje Kosova koje je zakompliciralo odnose postavljeno i kako više ne predstavlja tu teškoću. Volio bih da su na dubrovačkom summitu i predstavnici Srbije, ali nije na nama da ocjenjujemo da li su njihove odluke dobre ili nisu.

Što mislite o referendumu oko Zakona o radu?

- Podržavam sindikate kad je posrijedi Zakon o radu. Mislim da oni imaju pravo na zaštitu svojih prava. Da li svih onih koje oni navode kao razlog, o tome se može razgovarati. Međutim, da je status naših zaposlenih krajnje loš i da odnos poslodavaca prema radnicima u mnogim kompanijama nije u skladu sa zakonom ili da im zakon omogućava da drže radnike u statusu u kojem to ne bi smjeli, to je sasvim sigurno. Iz tog razloga to razumijem kao unapređenje radnog zakonodavstva. No, da li su svi zahtjevi sindikata opravdani i da li su svi održivi s obzirom na situaciju, to je drugo pitanje. Mislim da nisu. Ali to ne znači da je generalno gledajući ono što oni traže bez opravdanja.

S obespravljenim radnicima nije moguće provoditi socijalne i ekonomske reforme. Za njih se mora pridobiti i radnike. Samo ako su i oni svjesni da je to za njihovo dobro, onda ćemo te reforme moći provesti. A oni za sada ne misle da je tako. Njih se treba pridobiti za partnere u reformama, a ne ih imati za protivnike kao što se dogodilo Vladi u proteklih nekoliko mjeseci.

Što mislite o imenovanju Hloverke Novak-Srzić na mjesto direktorice programa HRT-a nakon što ju je to isto Vijeće smijenilo prije nekoliko mjeseci?

- Donedavno sam vam mogao reći da je to luda kuća. Ali kako se stvari razvijaju, bojim se da je to postaje vrlo tužna kuća. HRT se iz dana u dan urušava u svim aspektima svog rada i mislim da je krajnje vrijeme da se to urušavanje zaustavi. Vijeće donosi odluke u sastavu koji je nepotpun i ono donosi odluke koje ne rješavaju pitanje daljnjeg propadanja HRT-a. Ni ova odluka neće zaustaviti to propadanje. Smatram da se treba provesti ozbiljna rasprava o HRT-u.

Neće biti dovoljno samo promijeniti zakon. Hloverka Novak-Srzić je u najvećoj mogućoj mjeri doprinijela da se HRT u jedom trenutku transformira u nešto što se zove “luda kuća” bez obzira na činjenicu što neki ljudi rado koriste njezine profesionalne usluge. No, teškoće i stanje na toj kući su prerasle profesionale sposobnosti gospođe Novak-Srzić. I mislim da bi za dobro kuće u kojoj se nalazi najbolje uradila kada bi od jeseni stvari krenule ispočetka. Ako mene pitate kao saborskog zastupnika, i ona i drugi s HRT-a su nama kao zastupnicima dužni dati odgovore na brojna pitanja koje smo postavili u zadnjih godinu dana oko programa i poslovanje HRT-a.

Što kažete na kritike da su vaši politički istupi patetični?

- Govornici se razlikuju po tome koliko imaju etosa i koliko imaju patosa u svojim govorima. Smatram da spadam u one govornike koji nastoje dati što je moguće više od sebe. Ponekad i više nego što treba i ako to ponekad netko smatra viškom, to je nešto što može biti stvar doživljaja. U svakom slučaju pitanje govora i govornika u političkom životu ne bi trebalo početi od toga koliko je neko patetičan, nego koliko je netko etičan.

Što mislite o novom incidentu u Splitu u kojem je uoči teniskog turnira osvanuo transparent ‘Srbe na vrbe’?

- Na žalost, tolerira se govor mržnje, poruke koje pozivaju na nasilje i na netolerantnost prema Srbima u Hrvatskoj, a zbog kojih, unatoč zakonskim odredbama nema adekvatnih ni zakonskih, niti policijskih niti političkih mjera. Isuviše je tolerancije prema netolerantnom u Hrvatskoj. Ovo je jedan od pokazatelja da je tako i o tome se uostalom može čitati i u europskim dokumentima. Ali na stranu to.

Pretpostavljam da nijedno društvo, nijedna ustavna republika sebi ne mogla dopustiti ovako nešto da se u gradu koji je drugi po veličini u Hrvatskoj na stadionima, koncertima i javnim mjestima ispisuju i izvikuju ovakve parole. Da to već nisam uradio u povodu navijanja na utakmici između hrvatske i srpske mlade reprezentacije, rekao bih to danas u Saboru. No, žao mi je što nitko od mojih kolega ne smatra potrebnim da to urade oni. Smatram da je vrijeme da se to počne činiti.