Simbolika nije mogla biti jača. Dan je počeo proslavom velike vojne pobjede, pričalo se o Hrvatskoj vojsci koja je 19 godina ranije ostvarila veliku pobjedu. Četiri sata kasnije vratili smo se u realnost. Četrdeset godina star borbeni avion MiG 21, proizveden 1974., zapalio se u zraku i srušio kod Velike Gorice. Isti onaj MiG koji je 19 godina ranije na isti taj dan sudjelovao u slavnoj operaciji Oluja.
Bio je to signal pozvanima i nepozvanima da stanu pred mikrofone i pričaju o lošoj opremljenosti Hrvatske vojske, o vojsci koja je u rasulu. “Zabrinuti” očajavaju nad sudbinom vojnika koji se, eto, voze u limenim kovčezima. Ali, uvijek je to tako. Kada se nesreće dogode, prvi se oglase oni koji su godinama dizali ruke za smanjenje vojnog proračuna.
Damir Krstičević, predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnje poslove HDZ-a, nije za radikalna rješenja.
- Stanje u Oružanima snagama daleko je od idealnog, što govori nedavna smrt mladog ročnika kojeg je pregazio tenk za vrijeme obuke na vojnom poligonu Gašinci , pad Mig-a 21, neispravnosti na avionima koji su vračeni sa remonta iz Ukrajine, podfinanciran je cijeli obrambeni sektor.
Imamo problema sa vizijom budućnosti, kompletni strateški dokumenti RH poput Strategije Nacionalne Sigurnosti i Strategije Obrane su zastarjeli, nisu prilagođeni novim sigurnosnim ugrozama, Dugoročnog Plana Razvoja se ne pridržavamo.
Izgubljen kompas
Kao drugo, budući da je Hrvatska posljednjih nekoliko godina izgubila kompas u obrambenim pitanjima (proračun u zadnjih nekoliko godina skresan za 1.6 milijardi kuna), potrebno je organizirati široku raspravu u stručnoj i političkoj javnosti, gdje bi i vlast i oporba mogle provjeriti očekivanja koje se postavljaju pred obrambeni sektor, zajedno sa projiciranim troškovima tih budući aktivnosti.
To bih dalo gabarite budućih proračunskih izdvajanja za obranu, koji bi onda bili manje podložni dnevno političkim promjenama. Na temelju takve rasprave trebalo bi potom krenuti u izradu novih strateških dokumenata, koji bi održavali taj postignuti konsenzus.
Smatram kako pitanje obrane i nacionalne sigurnosti nije područje na kojem se ubiru politički bodovi. To je segment u kojem prije svega treba dati odgovore na pitanja što učiniti da bih nam obrana što bolje funkcionirala. U tim pitanjima je potrebno postići nacionalni konsenzus jer to nije područje u kojima se stranke trebaju nadmudrivati. Situacija kao što vidimo nije dobra i zbog toga je važan dogovor vlasti i oporbe oko tih pitanja. Mi u HDZ-u smo spremni na razgovor i želimo pomoći koliko god možemo, kazao nam je kratko Damir Krstičević Predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost , obranu i unutarnje poslove HDZ-a.
Godine 2006. donesen je Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga. Izglasali su ga jednoglasno saborski zastupnici i trebao je biti sveto pismo razvoja vojske, a pretvorio se u mrtvo slovo na papiru. U njemu lijepo stoji da 12 borbenih aviona u operativnoj upotrebi može ostati do 2010. godine. Kao prvi prioritet opremanja Ratnog zrakoplovstva navedeno je da 2009. godine mora početi, a 2015. mora završiti nabava novog borbenog aviona. Kako stvari stoje, nabava će stvarno biti završena 2015., ali aviona proizvedenih 1977. godine.
I danas u Saboru sjede neke saborski zastupnici koji su te 2006. godine digli ruku za taj Dugoročni plan razvoja. Nitko od njih svih ovih godina nije ustao i pitao što je s provedbom tog dokumenta, nije tražio da im neki od ministara obrane objasni što se događa. Vjerojatno zato što se u dokumentu nigdje ne spominju ustaše i partizani pa im to nije bilo zanimljivo.
- Kad je trebalo otići u misiju u Afganistan kako bi Hrvatska ušla u NATO, bili smo im zanimljivi. Kada gore požari ili se turisti izgube u planinama, zovu nas. Poplave? Državne uprave za zaštitu i spašavanje nije bilo nigdje. Mi smo bili ti koji smo krenuli u spašavanje. I tada nitko ne pita ima li novca, koliki je proračun. Samo se izda naređenje i mi krećemo - priča mi jedan visokorangirani vojni dužnosnik, ogorčen zbog odnosa političkih dužnosnika prema vojsci. - Kad je gusto, uvijek zovu nas jer znaju da ćemo odraditi zadaću, a oni nisu sposobni deset godina urediti naplatu medicinskih letova ili potrage i spašavanja. Sve to ždere naš proračun - objašnjava.
Što smo sve odbili
U vojnom sustavu trenutačno su 14.509 djelatnih vojnih osoba i 1763 državna službenika i namještenika. Ukupno 16.272 ljudi. Od njih se traži da budu visokoobrazovani, eksperti u svom djelokrugu rada, da znaju strane jezike. Školuje ih se na stranim akademijama. Riječ je o djelatnim vojnim osobama od kojih neke i po šest sati dnevno putuju s posla na posao u rasklimanim autobusima i vozilima, svakodnevno provode obuku, sudjeluju u operacijama spašavanja, borbi protiv poplava... A zauzvrat? Ukinut im je terenski dodatak, više se ne plaćaju zapovjedni dodatak ni noćne smjene... Terenski dodatak bio je 130 kuna, ali ako su na terenu dobivali kuhani obrok i spavali u čvrstom objektu, srezan im je napola. Sada su ti dodaci zamijenjeni novim jedinstvenim dodatkom koji mijenja sve ostale, ali to u konačnici dijelu djelatnog sastava smanjuje plaće. Terenski dodatak se zamjenjuje slobodnim danima koji se mogu iskoristiti “ako potrebe službe to omogućuju”. Pilotima je ukinut letački dodatak ako nisu zdravstveno sposbni za letenje. U praksi to znači da bi bojnik Stanko Hrženjak u slučaju da se ozlijedio pri iskakanju iz gorućeg MiG-a i slomio nogu ili zadobio neku drugu ozljedu, automatski izgubio letački dodatak dok ponovno ne bi bio sposoban letjeti! A taj dodatak iznosi nekoliko tisuća kuna. Novim Pravilnikom o plaćama zamalo su ostali zakinuti i časnici s doktoratom i magisterijem. Nije im isplaćen 8-postotni, odnosno 10-postotni dodatak na plaće, čime je direktno prekršen Zakon o službi u Oružanim snagama. Tek nakon žučnih rasprava izdana su nova rješenja i dodaci su isplaćeni.
- Vrhovni zapovjednik posjeti Vojno učilište i pozove nas da što više učimo i stječemo znanja, a onda nam ukinu dodatke koji su nam propisani zakonom - pojadao nam se nedavno jedan časnik.
Tijekom 2006. i 2007. godine u Ministarstvu obrane na stolu su bile ponude renomiranih proizvođača aviona. Povoljne s financijske i tehničke strane. Godine 2005. tadašnji američki predsjednik George Bush je premijeru Ivi Sanaderu nudio rabljene F16. Sve je to odbijeno. Nikad više takvih ponuda neće biti. Izgovori su bili da nemamo novca, da nam je preskupo, a to nije istina. Nije bilo dovoljno znanja ni volje da se to pitanje riješi. Da je novaca bilo pokazuju i razne analize da je tijekom šestogodišnje vladavine Ive Sanadera počinjena financijska šteta državnom proračunu, državnoj imovini i javnim tvrtkama u iznosu između 80 i 100 milijardi kuna. Prevedeno taj novac bi bio dovoljan za kupnju barem 14 eskadrila novih borbenih aviona. A nama je dovoljna jedna.
No, zato su sve političke strukture bile revne u rezanju vojnog proračuna, uz bespogovorni pristanak ministara obrane. I to nas je dovelo do toga da je vojni proračun danas na razini onoga iz 2004. godine - 4,2 milijarde kuna. No, to je prije deset godina iznosilo 2,2 posto BDP-a, a danas je riječ o 1,3 posto BDP-a! Samo u posljednjih nekoliko godina vojska je ostala bez 1,6 milijardi kuna. Ministar Ante Kotromanović kaže da vojska danas za programe modernizacije ima na raspolaganju 480 milijuna kuna, odnosno oko 13 posto proračuna, a trebalo bi joj oko 800 milijuna za potrebne projekte modernizacije. Priprema se novi rebalans državnog proračuna, a ministar Kotromanović tvrdi kako je sada svima jasno da se vojni budžet više ne može rezati.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....