ZAGREB - Slovenija ima problema s kapitalizmom. A također i Slovenci. Kud god se okrenu, nedostaje im najmanje par stotina milijuna eura da bi zatvorili računicu i nastavili dalje onako kako su zamislili. Nijedan problem ne žele rješavati prihvaćajući stvarnost kapitalizma, a rješenja koja bi im odgovarala ne naziru se.
Posljednja dva desetljeća Slovenija i Slovenci žive po principu “kad se male slovenske ruke slože, sve se može, sve se može”, silno se trudeći da u njihovu ekonomiju uđe što manje stranog kapitala, a ako i uđe, da se ponaša po strogo zadanim pravilima, na koja strani ulagač teško pristaje ili uopće ne pristaje, pa takvih ima malo, samo 628 milijuna eura prošle godine, u odnosu na 2008. upola manje.
Budili su Slovenci takvim stavom prema očuvanju vlastitoga gospodarstva u vlastitim rukama i uz najveću vlastitu korist divljenje, zavist i poštovanje diljem regije, posebno na prostorima bivše Jugoslavije. Dok su bili uspješni. Više nisu toliko uspješni. Eksperiment slovenskog modela državnog kapitalizma se raspada.
Gospodarstvo je kleknulo, grca u dugovima. Koliko je kriza pogodila Sloveniju i srušila njihov koncept u kojem se oni šire na strana tržišta, a strani kapital drže izvan svojih granica, pokazuje i podatak o padu slovenskih inozemnih investicija koje su 2008. iznosile 948 milijuna eura, a lani su pale na skromnih 129 milijuna eura.
Hitne mjere
Sašo Stanovnik, slovenski analitičar iz Alta investa, ističe da je 20 najvećih poduzeća na Ljubljanskoj burzi zajedno dužno 4,7 milijardi eura, a 1,8 milijardi od toga moraju vratiti u kratkom roku.
Sloveniji hitno, već prije isteka ovog ljeta, stoga treba najmanje milijardu eura svježeg kapitala samo za restrukturiranje nekoliko velikih poduzeća na kojima, uz ostalo, počiva njihova ekonomija. Novac mogu dati ili stranci ili država. Strance ne žele, a država još smišlja kako bi ga skupila.
Uz Pivovarnu Laško, koja je ovaj tjedan odbila Agrokoru prodati 23,34 posto dionica Mercatora, iako još ne zna odakle će namaknuti 200 milijuna eura za refinanciranje duga teškog 450 milijuna eura, Andraž Grahek, analitičar Unicredit Groupa iz Ljubljane, procjenjuje da propalom trgovačkom lancu Merkur također treba financijska injekcija od 200 milijuna eura jer je dužan 400 milijuna. Tuš Grupa, lanac supermarketa, također je propao, dužan je 450 milijuna eura, a hitno mu treba 100 milijuna eura da se oporavi.
- Brojne građevinske kompanije kojima vjerojatno nema spasa također trebaju svježi kapital - kaže Grahek.
Sve bi to bilo mnogo manje dramatično da financijska rupa nije prilično velika u Novoj Ljubljanskoj banci (NLB), ključnoj državnoj bankarskoj instituciji.
- NLB je na prvome mjestu kad je riječ o potrebi za svježim kapitalom i trebat će mu uskoro između 250 i 500 milijuna eura svježeg novca - kaže Grahek.
Slovenija stoji pred najvećim gospodarskim izazovom od proglašenja svoje neovisnosti. Pitanje je jednostavno, a odgovor za njih težak jer im se nijedan ne uklapa u strategiju državnog kapitalizma.
Moraju odlučiti hoće li značajniju količinu stranog kapitala pustiti u banke, proizvodnju ili u maloprodaju.
- Kada prodamo sve, svi postajemo radna snaga, a ta u sadašnjem svijetu postaje sve sličnija nekakvom repromaterijalu bez prava, pogotovo odlučivanja o vlastitoj gospodarskoj sudbini - kaže Jože Mencinger, pravnik, ekonomist te potpredsjednik slovenske vlade prije 20 godina.
No, Slovenija u posljednjih 20 godina nije prodala gotovo ništa. Tek nešto manje od deset posto njihova gospodarstva i samo 28,7 posto bankarskog sekora u stranim je rukama.
Nedavno dokapitalizirana sa 250 milijuna eura državnog novca u nešto boljoj poziciji od NLB-a je Nova kreditna banka Maribor, no kako ističe Stanovnik, banke preuzimaju sve veće udjele u slovenskim kompanijama s problematičnim poslovanjem, opterećujući sebe njihovim dugovima.
- Banke će morati prodati neke udjele, pitanje je samo hoće li to učiniti ove ili iduće godine - kaže Stanovnik te dodaje kako smatra da se slovenska politika prema stranom kapitalu nikada neće promijeniti.
Nepoželjni stranci
Mencinger pak objašnjava da slovenske banke danas teško mogu gospodarstvo izvući iz krize jer su se u inozemstvu zaduživale da bi “kreditirale stvaranje virtualnog bogatstva tajkunskih preuzimanja, prebrzog širenja na Balkan te za prikupljanje vrijednosnih papira po svijetu koji su ostali bez vrijednosti u krizi”. Mencinger dodaje da su političari svojom demagogijom o tajkunima u najnezgodnijem trenutku spriječili normalno restrukturiranje kredita.
- Stranci će uvijek biti nepoželjni s njihove strane - kaže Stanovnik, procjenjujući ipak da je situacija takva da će u Sloveniju zbog okolnosti i potrebe u sljedećem razdoblju strani kapital ipak snažnije ući.
- Slovenci su posebna vrsta, stvorili smo kapitalizam bez kapitalista - rekao je nedavno Bojan Petan, direktor i suvlasnik Termi Čatež.
Na trenutak su ipak izronili kapitalisti, bogataši, poput Boška Šrota, Igora Bavčara ili Mirka Tuša. Danas su ili propali ili im se sudi.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA