Izvještaj iz zemlje rasne mržnje

U utorak navečer je desetočlana porota sastavljena od tri crnca i sedam bijelaca odlučila da protiv policajca Darrena Wilsona, koji je u kolovozu ove godine ubio nenaoružanog osamnaestogodišnjeg Afroamerikanca Michaela Browna, neće biti podignuta optužnica. Nekoliko minuta kasnije u Fergusonu, gradiću u predgrađu St. Louisa, gdje se ubojstvo dogodilo, sukobili su se demonstranti i policija, počeli su gorjeti automobili, kuće, dućani, bačeni su suzavci, pucalo se iz vatrenog oružja. Istovremeno su počeli prosvjedi u New Yorku, Seattleu, Chicagu, Oaklandu, jer kad crnca ubije policajac, najčešće bijelac, priča je koja se ponavlja u beskraj. Počevši od onih za koje znamo iz povijesnih ili sudskih dokumenata, preko prvog snimljenog i javno emitiranog premlaćivanja Rodneyja Kinga na ulicama Los Angelesa 1992., pa sve do ubojstva crnog dvanaestogodišnjaka, koji je u rukama držao pištolj igračku, samo dan prije, u ponedjeljak.

Spora odluka

Poroti je trebalo 25 dana da odluči o Wilsonovoj sudbini, iako se slične odluke inače donose u nekoliko sati. Porota je pregledala 70 sati snimljenog materijala, kontradiktorna svjedočanstva šezdesetak svjedoka i rezultate autopsije. Materijale koji su već u ponedjeljak bili dostupni na internetu. Ako netko bude imao volje i strpljenja proučiti više od 5000 stranica, možda će dobiti jasniju sliku što se točno dogodilo 9. kolovoza, kada je policijska patrola u autu, u kojem se nalazio i Wilson, naredila Brownu i njegovu prijatelju, koji su hodali kolnikom, da prijeđu na nogostup i kako je naočigled mirna situacija prerasla u tragediju. Međutim, kakve god će zaključke pojedinci izvući iz ove priče, bez odgovora ostaje pitanje: kako je porota mogla odustati od sudskog progona te kako nije barem na trenutak posumnjala u Wilsonove dobre namjere ili barem nespretnost u baratanju oružjem te na taj način pružila Brownovoj obitelji i zajednici kakvu takvu utjehu, a ostatku crne Amerike osjećaj da nisu građani drugog reda? Najvjerojatnije odluka porote nije samo rezultat što racionalnije analize podataka, već i podsvjesnog stava većine, a članovi porote nisu izuzetak, da su smutljivci uglavnom tamnoputi. Stišavanju strasti nije pridonijela ni odluka javnog tužitelja Roberta McCullocha da vijest objavi u večernjim satima, kada mrak pomaže nasilnicima i vandalima. Kao ni njegova izbrljana i naočigled bezosjećajna konferencija za tisak na kojoj je objavio odluku porote, spretno izbjegavši navesti bilo kakva detaljnija objašnjenja.

Podaci o ubojstvima koja su počinili policajci su poražavajući i pokazuju očito poremećene odnose između uniformiranih čuvara reda i mladih Afroamerikanaca. Počevši od podatka da u mnogim slučajevima rasni sastav policijskih snaga ne odgovara sastavu stanovništva, kao što je primjer Fergusona, gdje živi 67 posto crnog stanovništva, dok policijske snage čini 90 posto bijelaca.

ProPublica, nezavisni medij koji se bavi novinarskim istragama, objavio je podatak da crni mladić u Americi ima 21 put veću mogućnost da umre pogođen policijskim metkom od njegova bijelog vršnjaka. Između 2010. i 2012. godine policija je usmrtila 1217 osoba. Policajci koji su pucali uglavnom su bijelci, čak 90 posto. Zanimljiva je usporedba s Europom. Godine 2012. policija je u Velikoj Britaniji usmrtila 8 osoba, a u Njemačkoj 6. U svom istraživanju, ProPublica je vodila računa o rasi policajaca, gustoći naseljenosti, starosti ubijenih. Zaključak je bio da su crnci mlađi od 30 godina najčešće žrtve policije. Zanimljivo je da su uvjeti koji su doveli do smrtnih sukoba u 77 posto slučajeva navedeni kao “neodređeni”. Naravno, bilo bi neispravno reći da ne postoje slučajevi u kojima su policajci bili prisiljeni upotrijebiti oružje, jer su se našli u životnoj opasnosti.

Ulje na vatru

I USA Today je u svojim istraživanjima došao do sličnih rezultata. Crni mladići uhićeni su 10 puta češće od bijelih, crnci za volanom imaju 31 posto više šanse da ih policija zaustavi, dok je na nacionalnoj razini četvrtina crnaca i samo 8 posto bijelaca počinilo neki kazneni prekršaj.

“Osjećao sam se poput petogodišnjaka koji se bori s Nevjerojatnim Hulkom. Da me još jednom udario, mislim da danas ne bih bio živ”, izjavio je Wilson u svom jedinom intervjuu za televiziju ABC. Izjava koja je samo dodatno dolila ulje na vatru kad se usporedi Wilsonova fotografija, napravljena odmah nakon ubojstva, sa zacrvenjenim obrazom i Brownovo tijelo u koje je ispucao šest hitaca, od kojih jedan smrtonosan u glavu. Kao i činjenica da se Wilson u međuvremenu oženio svojom kolegicom policajkom. Što je naročito pogodilo Brownovu obitelj, kojoj je teško prihvatiti činjenicu da čovjek koji je tragično promijenio njihove živote nastavlja uspješno svoj.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista