IZAZIVAČI 2012.

Jednostavno je: svatko mora raditi svoj posao i onda će nam svima biti bolje!

U toj je jednoj rečenici Dinko Novoselec, predsjednik Uprave AZ mirovinskog fonda, najvećeg od svih, sažeo svoju filozofiju i ideju kako pokrenuti Hrvatsku.

Zar je to i matematičar počeo izbacivati tipične političke floskule? Samo bi još trebalo da nastavi: “neka institucije rade svoj posao”.

Međutim, Novoselec ne misli u floskulama. Štoviše, možda taj matematičar uopće ne misli u rečenicama nego u brojkama i formulama pa se onda trudi te formule pretočiti u rečenice kako bi ga i prosječni ljudi razumjeli.

Novoselec pripada skupini umjerenih optimista. Neće ta 2012. biti baš tako dramatična kako govore ekonomisti, svjetske financijske institucije i ostali kvalificirani gledači kristalne kugle. I onda, u objašnjavanju, skače na njihov teren: “naravno, najvažnije je sačuvati kreditni rejting”. A njega će odrediti proračun koji bi trebao biti štedljiv i dijetan pa deficit bude bitno manji nego ove godine, pa ako bi još dio tog deficita bio financiran privatizacijom, a ne da se povećava javni dug... Sve je to logično, no kakva to privatizacija može biti u godini kad svi najavljuju recesiju pa će sve, bude li uopće zainteresiranih kupaca, biti znatno jeftinije? Zar ćemo opet rasprodavati “obiteljsko srebro”?

Samo bez zaduživanja

- Država se ne bi smjela voditi samo financijskim efektima i špekulativnom logikom da treba prodavati samo kad su cijene na vrhuncu. Pitanje je koliko će naše kompanije vrijediti 2013. ili 2014. ako nam 2012. padne rejting. Taj pad automatski ruši vrijednost sve imovine. Pitanje je koliko bi nam porasla kamata da nam padne rejting, i tu nije bitna samo kamata za državu, jer ona se nagodinu niti nema potrebe vani zaduživati, nego kamata za sve ostale, prije svega za banke, što bi se onda proširilo kroz cijelo gospodarstvo. Danas je kamata na sekundarnom tržištu hrvatskog duga oko 8,5 posto, dakle nama je rejting već sada pao u odnosu na prije nekoliko godina, samo što taj pad još nije izražen u slovima i brojkama koje daju rejtinške agencije - razlaže Novoselec.

Odmah je, jer je matematičar, izračunao da nam, uz kamatu od 8,5 posto i javni dug od 60 posto BDP-a, servisiranje kamata na taj javni dug “pojede” 5 posto BDP-a ili više od 15 milijardi kuna! A to se može nazvati dužničkim ropstvom jer ispada da ova zemlja neće raditi ni za što drugo nego da servisira kredite kako bi ostali na razini na kojoj su sada. Nismo mi po tome najgori. Njemački je javni dug oko 85 posto BDP-a, japanski je 220 posto, grčki je bio 160 posto, talijanski je 110 do 120 posto... No, ono što je porazno za Hrvatsku jest da nam je javni dug prije pet godina bio dvostruko manji nego danas, što znači da smo jurili u sve veće zaduživanje. Da tako nastavimo još dvije do tri godine, imali bismo grčki scenarij.

Zaključak: nema više zaduživanja. Rješenje: privatizacija. A kad je riječ o privatizaciji, tu nastupaju mirovinski fondovi, sila s više od 40 milijardi kuna kapitala kojega stalno mora nekamo ulagati gdje će mu vrijednost rasti, jer ljudi sada uplaćuju da bi jednog dana dobivali pristojnu mirovinu, da bi ona dolazila redovito i da bi bila sigurna. I tu je Novoselec na svom terenu.

- Dolazeća Vlada jasno je najavila da će privatizirati sve ono što operira na tržištu, što nije prirodni monopol. To su Hrvatska poštanska banka, Croatia osiguranje, manjinski udjeli u komercijalnim tvrtkama... Nisu bitna imena kompanija, nego da su one na tržištu. Neprirodno je da u Podravki, koja proizvodi vegete i juhe, sjedi država u Nadzornom odboru, a da u nekoj drugoj sličnoj tvrtki države nema u vlasništvu - kaže Novoselec.

• Je li tim tvrtkama koje nemaju državu kao suvlasnika lakše ili teže na tržištu?

- Činjenica jest da su se u zadnjih desetak godina tvrtke u kojima je država bila vlasnik sporije razvijale nego tamo gdje nije bilo države. No, tu je i pitanje konflikta interesa koje država može imati. Recimo, možda se proizvodi one tvrtke u kojoj je suvlasnik preferiraju u javnoj nabavi - odgovara.

Država van

Treba li se privatizacija voditi uz geslo “država van, mirovinci unutra”!? Ako se pita Novoselca, da. Koristi su višestruke: mirovinci dobivaju priliku da ulože u dobru imovinu, da ulože u hrvatsku imovinu, a država se rješava dugova jer bi joj mirovinski fondovi tu imovinu platili obveznicama države koje sada imaju u portfeljima.

- S tim obveznicama bi nam kapacitet za ulaganja bio veći od naše standardne likvidnosti koja je sad na razini 1 milijardu eura, a država bi smanjila svoj javni dug, jer bi ga, kad bi dobila natrag obveznice, u stvari poništila. Pri tome, naravno, ne želimo da taj proces privatizacije bude namješten mirovinskim fondovima. Ako netko ponudi bolju cijenu, neka prodaju njemu. Ne tražimo ekskluzivu niti ‘dealove’ ispod stola - objašnjava Novoselec.

• Koji bi to kapital mogao doći baš u Hrvatsku, i baš u 2012., godini nove velike recesije?

- Do kapitala nije teško doći ako imate dobre ideje, one uvijek nađu kapital. Nama trebaju ideje, ali i odlučnost. Da su ove kompanije, koje će sada država prodavati, prodavane 2007. kad je tržište bilo na vrhuncu, za njih bi Hrvatska dobila ogromne količine novca. Ali, tada nije bilo odlučnosti - kaže Novoselec.

Manji porez na rad

Nije bilo odlučnosti niti za poreznu reformu koja bi poštenije rasporedila teret ove skupe države koja se toliko zaduživala jer nije mogla pokupiti od poreznih obveznika koliko joj je trebalo. I tu se Novoselec slaže s idejama koje dolaze iz Kukuriku koalicije - da se više oporezuje kapital, a manje rad. Objašnjenje mu je slikovito: Ajmo pogledati po Zagrebu koliko ima BMW-a X6 i ajmo zamisliti kolika je prosječna plaća ljudi koji voze te BMW-e. Nije veća od 7000 kuna. Je li to pravedno? Nije. Treba li porezni sustav biti progresivan? Treba. Međutim, kod nas najbogatiji ljudi ne plaćaju najveće poreze jer oni nisu bogati od plaće. Zato se veselim oporezivanju dobiti, točnije oporezivanju udjela u dobiti. Nemojmo to brkati s dividendicom koju dobiju mali dioničari. Ali, onaj frajer koji vozi BMW-a X6 imao je, recimo, dva milijuna kuna dobiti u svom d.o.o.-u i platio je na to 400 tisuća kuna poreza. Da je imao dva milijuna kuna plaće, platio bi 1,2 milijuna kuna poreza. Je li on zaradio 2 milijuna kuna od svog kapitala? Nije, jer mu je kapital u tom istom d.o.o.-u obično 20 tisuća kuna. To, dakle, nije dobit od kapitala nego od rada, a oporezuje se kao kapital i to je velika društvena nepravda, tvrdi Novoselec.

Novoselec tvrdi kako je nova Vlada apsolutno svjesna dubine problema s kojima se mora boriti. Siguran je u to jer je godinama jako dobar prijatelj s novim premijerom Zoranom Milanovićem i sto puta su razgovarali o svemu. No, ne govori mu što da radi jer iskreno vjeruje da se nepolitičari nemaju što miješati u posao političara.

- Naše je da Vladi objasnimo naše gledanje na stvari, njihov je posao da izaberu prioritete. Ovo stanje traži odluke zbog kojih će neke društvene skupine imati manje, a komercijalni svijet ne smije politici govoriti da bi ovi trebali imati manje, a ovi ne. To moraju reći političari. Zato idemo na izbore - kaže Novoselec.

Dakle, kad Vlada u proračunu koji se još piše bude srezala subvencije ili neke druge troškove, to neće biti zato što je Dinko tako sugerirao svom frendu Zoranu. U tom se odnosu drži svoje mantre: neka svatko radi svoj posao najbolje što može.