ISPOVIJEST JADRANKE KOSOR 'Žao mi je Milanovića jer mu se rugaju kao što su se i meni'

Bila je premijerka, predsjednica HDZ-a, potpredsjednica Sabora i stranke... Gotovo 20 godina bila je u samom vrhu hrvatske politike. Dobro zna što znači biti na vlasti, ali i kako je to kad izgubiš moć i kad ti leđa okrenu i oni najbliži suradnici. Ipak, nakon svega Jadranka Kosor ne bi promijenila niti jednu svoju odluku. Iako će upozoriti - “kad si na vrhu, uvijek trebaš biti oprezan”.

- To je i poruka Zoranu Milanoviću, iako ne volim davati savjete, a nerado ih i primam - kaže bivša predsjednica Vlade koja je danas nezavisna saborska zastupnica i kandidatkinja na izborima za Europski parlament na listi Nikice Gabrića. Mogla je, kaže, birati, ali se odlučila se za posljednju, 11. poziciju na listi.

Zašto baš zadnje mjesto?

- Odluku sam donijela u posljednji trenutak, prije nego što je gospodin Gabrić objavio sastav liste. Postojala je i ideja nekih ljudi da izađem na izbore sa svojom neovisnom listom na kojoj bi bili i ljudi koji su sudjelovali u velikom poslu. Moja je ideja iskoristiti ovu kampanju i podsjetiti na sve ono što je Hrvatska napravila u pristupnim pregovorima. Sigurna sam da o tom velikom poslu, u kojem su sudjelovali mnogi, Hrvatska i dalje malo zna. O tome se prestalo govoriti, ni tijekom pregovora nije se puno znalo, a danas se ne govori ništa. U te 2,5 godine mandata Vlade koju sam vodila napravili smo ogroman posao koji niti jedna druga zemlja koja je pristupala nije morala obaviti. Tvrdim da su naši pregovori bili najzahtjevniji i najkompliciraniji. Voljela bih da što više ljudi osvijesti da, kad smo na tragu zadnjeg zajedništva za ulazak u EU taj posao obavili, onda možemo riješiti i gospodarske probleme. Prije samo tri godine gotovo nitko nije vjerovao da ćemo postati članica EU. Doživjeli smo puno turbulentnih trenutaka i mislim da nam samo treba više optimizma i samopoštovanja, ali i poštovanja drugih i drugačijeg mišljenja. To su glavni razlozi zašto je moja odluka bila da budem zadnja na listi. I sa zadnjeg mjesta možeš pridonositi ako vjeruješ i ako radiš.

Možda prođete, u pitanju su preferencijalni glasovi.

- Već dugo sam realna političarka. Puno birača malo zna o preferencijalnim glasovima, a svaki dan srećem ljude koji me pitaju zašto se nisam kandidirala za EP. Moj bi prolazak bio čudo.

Ne mislite li da biste bili zvijezda u EP-u kao bivša premijerka, mnogi vas strani političari poznaju?

- To bi sigurno bilo zabilježeno. Jer bih bila bivša premijerka zadnje države članice koja je završila pregovore i potpisala pristupni pregovor. U EP-u bih bila ne zvijezda, nego možda vijest. Sigurno je, međutim, srela bih puno dobrih poznanika.

Planirate li suradnju s Nikicom Gabrićem i dalje, za parlamentarne izbore?

- Ovo sada je dogovor za EU izbore. Vjerujem da ćemo nastaviti neku vrstu suradnje u jačanju političkog centra. Smatram da je centar sve ono što je i lijevi centar i desni centar, da su to ljudi i ideje koji su spremni na drugačiju politiku, koji su spremni razgovarati i koji su spremni, a to je i Gabriću i meni cilj, raditi na konsenzusu oko ključnih pitanja za državu. Ako se to ne dogodi, situacija će iz godine u godinu biti teža. Toga su svjesni mnogi u politici, ali nisu spremni govoriti istinu. Jedni zato što grčevito paze da ne izgube vlast, a drugi zato što grčevito tapkaju da dobiju vlast. Naravno, tako nijedna krupna reforma ne dolazi na dnevni red.

Ne vjerujete u prijevremene izbore?

- Vlada vlada dok ima većinu u parlamentu. A ova je Vlada ima. Svi oni koji zazivaju prijevremene izbore trebaju podnijeti zahtjev u Saboru za izglasavanje nepovjerenja Vladi. Kao što vidimo, HDZ to nije spreman učiniti.

Je li vas Milanović razočarao ili iznenadio u ove dvije i pol godine?

- Nije. Predvidjela sam takav razvoj situacije i takav način vođenja Vlade. On sigurno ne spada u one koji smatraju da premijer mora ‘kopati’ svaki dan po 14 sati. No, očekivala sam da će neke poteze koji su trebali donijeti razvoj povući u prva tri mjeseca.

Zašto vaša Vlada nije provela neke od tih teških reformi?

- Došla sam na čelo Vlade u vrijeme kad je Sanader otišao. Najprije sam morala stabilizirati i Vladu i stranku da bismo počeli donositi prave odluke. Već na proljeće 2010. moja je Vlada donijela program gospodarskog oporavka u kojem su sve mjere bile precizno određene s jasnim terminima do kada se što treba napraviti. I sve te mjere koje su bile predviđene za 2010. i 2011. su provedene, osim izmjena Zakona o radu. Sjetite se kako smo nastavili pregovore - tako da smo dogovorili Arbitražni sporazum sa Slovenijom. Tada su me napali Milanović, dakle SDP, neki crkveni krugovi, a Sanader koji se htio vratiti proglasio me veleizdajnicom. No, ne možeš donositi odluke ako se bojiš svake reakcije. Moraš biti siguran da je nešto najbolje ili jedino rješenje, to da. Tako je bilo i s tim posebnim porezom. Svaki dan sam slušala tisuću puta - harač, harač - i nitko nas nije tako uništio kao Kosorica.

Što mislite o smjeni Slavka Linića?

- Ništa mi još nije jasno. Treba pričekati. Premijer ima pravo smijeniti koga hoće i dovesti koga hoće. Sanader je u jednom danu smijenio dva ministra, Anu Lovrin i Berislava Rončevića, i doveo dva nestranačka, Karamarka i Šimonovića. I nitko ga u stranci ništa nije pitao niti je on koga išta pitao. Ja sam smijenila četiri ministra i dovela nove. No, Milanoviću se ne događa rekonstrukcija Vlade, nego okolnosti rekonstruiraju Vladu. A to je loše jer pokazuje da ne vlada situacijom. Sada je u fazi kada mi ga je, onako ljudski, gotovo žao. Sve što kaže, izvrgnuto je ruglu, kao što su se i meni rugali. Mnogi, uključujući Milanovića koji je tražio moju smjenu. Ali, lažljiva priroda politike ogleda se ovih dana i u povratku Linića u Sabor. Oni koju su najviše urlali na njega, danas mu nježno i sućutno tepaju pa bi ih gospodin zastupnik Slavko na ranu mogao priviti.

Može li se reći da ste vi i Milanović ipak slično prošli u nekim stvarima - u početku ste oboje uživali podršku javnosti, pa je izgubili, onda ste povukli neke poteze, smjenjivali ministre pa se dio stranke okrenuo protiv vas?

- Ne bih to tako rekla. On nije završio pregovore. Mene je javnost podržala samo zbog odluke oko Sanadera. A u stranci sam imala katkada samo prividnu podršku, dok je Milanović imao punu podršku svoje stranke nakon pobjede na izborima. Ali, ni ja nisam postavljena za predsjednicu Vlade. Morala sam skupiti potpise većine zastupnika, ići predsjedniku Mesiću po mandat i u Saboru tražiti povjerenje. Nije me Sanader postavio za predsjednicu Vlade nego zastupnici u Saboru. Ali, većina mojih, što se vidjelo dvije godine kasnije, time nije bila oduševljena. Što se tiče stranke, za mnoge moćne bila sam neželjena predsjednica.

Često govorite da danas ne biste ništa drugačije napravili. No, jeste li požalili što niste održali unutarstranačke izbore dok ste imali najveću popularnost.

- Ne, da su unutarstranački izbori bili 2010., Hrvatska danas ne bi bili u EU i ne bi bilo kampanje za izbore 25. svibnja. Jer bi se svi ministri tada, prirodno, bavili svojom pozicijom unutar stranke, a nitko se ne bi bavio pregovorima.

Žalite li što ste učlanili Karamarka u HDZ?

- Svi me to pitaju. Ali, zar nije uzbudljivo gledati kadrove gdje ja njemu uručujem iskaznicu i onda, manje od dvije godine kasnije, on mene izbacuje? Tko to može platit?!

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg