INTERVJU S KOLINDOM GRABAR-KITAROVIĆ Hrvatskoj će biti bolje ako premijer i ja surađujemo

Trebalo je uložiti prosvjednu notu i jasno osuditi postupke Vojislava Šešelja i ministra Aleksandra Vulina. No, smatram da je povlačenje hrvatskog veleposlanika iz Beogradu ishitrena odluka - komentirala je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posljednje zaoštravanje odnosa Hrvatske i Srbije. Razgovarali smo u njezinom uredu na Pantovčaku, dan nakon incidenta u Beogradu, i samo dva dana nakon objave da su se počeli poboljšavati njezini odnosi s premijerom Zoranom Milanovićem. Jesu li doista na putu bolje suradnje ili će im situacija oko Srbije i dogovor o proslavi 20. obljetnice Oluje postati novi kamen spoticanja? Predsjednica kaže da, što se nje tiče, problema u međusobnim odnosima nema.

- Bila sam i ostajem spremna na dijalog. Kada je riječ o premijeru i Vladi, mi razgovaramo, ali ne onoliko koliko bih htjela i ne o temama o kojima bismo trebali razgovarati, a to je sveopće i gospodarsko stanje u Hrvatskoj. U interesu nam je raditi zajedno i nadam se da će ta suradnja biti mnogo bolja - kaže Grabar Kitarović, ne želeći nam otkriti o čemu je razgovarala s premijerom na proslavi šeste obljetnice ulaska Hrvatske u NATO, što je bio njihov drugi službeni susret.

Prošlo je 40-ak dana vašeg mandata. U kakvom ste stanju zatekli Ured? Je li bilo neugodnih iznenađenja?

- Nije ih bilo. O bivšem predsjedniku ne bih govorila jer u uljuđenim zemljama nije uobičajeno komentirati rad svog prethodnika. Dužnosnici su razriješeni 18. veljače, a dan poslije sam stupila na dužnost. Tada smo krenuli u novu organizaciju Ureda, donijeli smo uredbu i sada je u finalnoj fazi nova sistematizacija. Imenovali smo i nekoliko savjetnika i još je preostalo ovih dana imenovati savjetnika za gospodarstvo. No, ostavili smo prostora za ono što sam govorila u kampanji, a to je da ću se većinom oslanjati na rad vanjskih savjetnika koji će djelovati na volonterskoj bazi. Tako ću imati više posebnih savjetnika i povjerenika koji će se baviti različitom problematikom, od mladih preko zviždača, ali i do demografije i demografske obnove, te holokausta. U ovih 40-ak dana napravili smo mnogo, bilo je susreta, sastanaka, razgovora, inicijativa, vanjskopolitičkih posjeta... No, gotovo da u danu nema dovoljno sati da odradimo sve ono što bismo htjeli. Jedan od mojih glavnih ciljeva ostaje biti među ljudima jer to je jedini i najbolji način da zadržite osjećaj za realnost i stvarno stanje u Hrvatskoj.

Je li točno da u savjetnički tim namjeravate pozvati Natašu Jovičić, ravnateljicu Spomen-centra Jasenovac?

- Točno je, predviđam da će ubrzo biti imenovana posebnom savjetnicom za pitanja holokausta. To je civilizacijsko pitanje. Ove godine obilježavamo 70. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata i niz drugih obljetnica i potrebno se posebno sjetiti svih žrtava i temeljem edukacije o holokaustu i osvješćivanja o pitanjima tolerancije, suživota, učiti i raditi na tome da se borimo protiv svakog oblika rasizma i netrpeljivosti temeljem vjerske, spolne i bilo koje druge pripadnosti. Učenje o holokaustu može se preslikati općenito na poštivanje ljudskih prava. Gospođu Jovičić iznimno cijenim kao osobu koja je mnogo učinila ne samo kao ravnateljica kompleksa Jasenovac, već i kao stručnu osobu koja je stvorila i domaću i međunarodnu karijeru po mnogim pitanjima.

Zašto Nataša Jovičić nije bila pozvana na vašu inauguraciju?

- Žao mi je što gospođa Jovičić nije bila pozvana na inauguraciju. Riječ je o protokolarnoj pogrešci.

Vaš prvi potez kao predsjednice bio je posjet braniteljima prosvjednicima. Zašto ste se baš odlučili na posjet šatoru u Savskoj 66?

- Bilo je i drugih poteza, ali je taj vjerojatno privukao najviše pažnje javnosti. Rekla sam braniteljima da ću s njima neprestano razgovarati dok se ne riješi njihovo stanje i zahtjevi. Također sam im htjela iskazati i poštovanje jer smatram da se posljednjih godina o braniteljima raspravlja isključivo u negativnom kontekstu. Raspravlja se o popisima branitelja i o tome tko je prevario sustav i dobio povlastice koje mu ne pripadaju, a ne raspravljamo o najvećem broju branitelja koji imaju minimalne mirovine i koji žive na rubu egzistencije. Ne raspravljamo o tome da tim ljudima doista dugujemo zahvalnost za sve što su učinili. Branitelje treba u potpunosti uključiti u svakodnevni život, a ne od njih raditi socijalne slučajeve.

Ministar branitelja Predrag Matić vam je zamjerio što se niste sreli s njim i što ga niste pozvali na sastanak na Pantovčak kada ste zvali branitelje. Zašto ga niste pozvali?

- Nisam ga pozvala na prvi sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga jer sam željela da to bude sastanak mene i njih. No, nikada ne završavam proces samo jednim sastankom. Tada tek počinje pravi posao. Ministru Matiću uputila sam poziv odmah u ponedjeljak sljedeći tjedan da dođe u Ured, da razgovaramo i da ga izvijestim o čemu sam razgovarala s braniteljima. No, on se nikada nije odazvao na taj poziv. Poziv ministru Matiću i dalje je otvoren.

Kako komentirate to što je neformalni vođa prosvjeda Đuro Glogoški praktički prisvojio državnu kuću u Zaprešiću koja bi, po ugovoru s Ministarstvom, trebala biti na raspolaganju svim stopostotnim ratnim vojnim invalidima kad dolaze na liječenje u Zagreb?

- Pojedinačne slučajeve nikad ne komentiram, nego se borim za načela i za sustavna rješenja na institucionalnoj razini.

No, jedna od ozbiljnih zamjerki vama kao predsjednici je ta da podržavanjem prosvjeda branitelja zapravo podržavate kršenje zakona?

- Podržavam njihovo pravo da iskazuju nezadovoljstvo svojim statusom u društvu. Kada je riječ o prosvjedu, voljela bih da završi što prije. Zauzimam se za otvoreni i iskreni dijalog branitelja sa svim institucijama koje mogu pridonijeti rješavanju nagomilanih problema. A činjenica je da problemi postoje i od njih ne treba okretati glavu.

Na koji način bi se to moglo riješiti?

- Moglo bi se riješiti da s druge strane postoji malo veća volja za razgovorom. U svom osobnom slučaju, poziva ministru Matiću, mogu donekle osjetiti kakav je možebitno odnos među njima i taj nedostatak razgovora i komunikacije. Očekujem od ministra Matića i Vlade da to postane dijalog ravnopravnih i da se nađe rješenje za pitanje branitelja. Branitelji su vrlo strpljivi ljudi, razumiju i tešku gospodarsku situaciju, i uvjerena sam da se može naći rješenje. Treba samo htjeti razgovarati.

Čini se da je sada situacija s prosvjedom izmakla kontroli. No, nakon vaše inauguracije mnogi su očekivali da ćete upravo vi pomoći da se postigne kompromis s braniteljima i da će se povući. Jeste li ih ipak trebali pozvati da prekinu prosvjedovati?

- I dalje se trudimo postići taj kompromis, ali ako ministar Matić ne želi razgovarati, onda je vrlo teško posredovati. Međutim, smatram da treba raditi na rješavanju tih zahtjeva i mimo ministra jer nitko od nas političara nije vječan. Doista želim da to riješimo i da prosvjedi prestanu.

Osim podrške braniteljima, još je jedan vaš potez podijelio Hrvatsku, a to je micanje Titove biste s Pantovčaka. U kampanji i u inauguracijskom govoru rekli ste da ćete spajati, a ne dijeliti Hrvatsku. Vidite li u tome problem?

- Hrvatsko je društvo, nažalost, podijeljeno po mnogo osnova, uključujući i pitanje treba premještanja biste iz Ureda predsjednice ili ne. Činjenica je da je Tito bio diktator, da je komunizam bio totalitarni režim. Nitko ovdje ne želi provoditi lov na vještice. Što se mene tiče, ja doista više ne želim govoriti o prošlosti. Smatram da mu kao diktatoru koji je, uostalom, izjavio da će prije Sava poteći uzvodno, nego što će Hrvatska biti samostalna država, odnosno takvoj bisti nije mjesto u Uredu predsjednice. Odradili smo to na vrlo dostojanstven način, ne samo prema bisti, nego i prema ostalim artefaktima koje smo našli u Uredu, a koje su koristili ili dobili na dar Jovanka i Josip Broz. To smo vratili u njegovo rodno Hrvatsko zagorje. Četiri najvrednija djela, uključujući bistu, su na trajnoj posudbi. Dakle, nismo to izdvojili iz vlasništva Ureda predsjednice. I oni će biti izloženi građanima koji ih žele vidjeti iz bilo kojeg razloga. Bolje je da su tamo, nego ovdje gdje su bili gurnuti u prostoriji pokraj kotlovnice u jednoj od zgrada. Mislim da smo prema tim artefaktima postupili dostojanstvenije nego što je bilo dosad, a smatram da će se ova rasprava o bisti završiti, bez obzira što tko mislio o njemu. Mi ne možemo riješiti naše probleme neprestanim vraćanjem u prošlost. Poštujem osjećaje svih građana, ali to ne može promijeniti činjenicu da je Tito bio dikator.

Ipak, Tita se ne može definirati samo kao diktatora, bio je kompleksna ličnost, ne mogu se izbjeći ni njegove zasluge, bio je jugoslavenski i hrvatski državnik s najviše ugleda u svijetu.

- Zašto mislite da mu mjesto treba biti u Uredu predsjednice?

Zašto ne? Do sada nije smetao niti jednom predsjedniku, pa ni Franji Tuđmanu?

- Predsjednik Tuđman je imao poseban odnos s Titom. On ga je osobno poznavao, bio je najmlađi general i razumijem stavove predsjednika Tuđmana. Uz to, to je bilo u ratno vrijeme kada se Hrvatska morala suočiti s prošlošću na drukčiji način nego što su to učinile druge zemlje istočne i srednje Europe. Držim da je Tuđman tada donio dobru odluku, da se ide na jedinstvo koje je u to vrijeme bilo još, neću reći krhko, ali smo izlazili iz totalitaranog režima, iz komunizma. Bili smo žrtva velikosrpske agresije i trebalo se obraniti. Zato je trebalo pustiti bilo kakve podjele iz prošlosti. Mislim da je sada, 2015. došlo vrijeme da konačno podvučemo crtu pod tu prošlost, da maknemo simbole svih totalitarnih režima i da radimo danas za sutra, da gledamo u budućnost.

Kako gledate na to što su zbog preseljenja biste antifašisti odbili vaše pokroviteljstvo nad obilježavanjem 70. obljetnice pobjede nad fašizmom?

- Žao mi je zbog toga, ali to je njihovo pravo. Žao mi je iz više razloga. Prije svega antifašizam se uopće ne može izjednačavati s Titom, niti se može izjednačavati s komunizmom. To su dva različita pojma.

Uostalom, članovi moje obitelji bili su antifašisti i borili su se za pripojenje Rijeke i Istre matici Hrvatskoj. No, nikada nisu bili komunisti. Štoviše, osjećali su se prevarenima nakon Drugog svjetskog rata kad su vidjeli kakav je sustav nastao u bivšoj Jugoslaviji i kakvu je ulogu tada imala Hrvatska. Jer oni su se borili za Hrvatsku.

Više ste puta tražili tematsku sjednicu Vlade, no to još nije dogovoreno. Ipak, premijer vam je zaželio dobrodošlicu i poručio vam da dođete na sjednicu s konkretnim prijedlozima kad god želite. Zašto vam je taj premijerov poziv neprihvatljiv?

- Rječnik koji je tada upotrijebljen, zapravo, potpuno izlazi iz mojih ustavnih ovlasti, da dođem s konkretnim inicijativama i financijskim implikacijama tih rješenja. Premijer dobro zna da to nije ustavna zadaća predsjednice Republike, nego Vlade. Međutim, sjednica Vlade koju tražim bila bi i u interesu Vlade, jer meni nije nikakav cilj ponižavati Vladu, niti je prozivati. No, želim čuti što je to što Vlada radi kako bi se riješilo teško gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj. Jer ovo što vidim je samo niz nepovezanih poteza koji se ne mogu opisati kao sustavna politika za izlazak iz krize.

I svima bi bilo u interesu da se održi ta sjednica, kao i da premijer i ja surađujemo. Smatram da je cijeli sustav toliko birokratiziran da se očekuje da će se raznoraznim pisanjem zakona izvući zemlju iz krize. To se neće dogoditi dok se ne pokrene poduzetnička, investicijska klima, dok se ne stvore takvi uvjeti da ljudi mogu slobodno poslovati. To podrazumijeva promjenu administrativnih okvira, poreznog sustava i stabilnost. Nakon razgovora s ljudima, od najmanjih obrtnika do velikih poduzetnika te domaćih i inozemnih ulagača, trenutačno stanje u Hrvatskoj je takvo da se temeljne primjedbe koje čujem mogu svesti pod zajednički nazivnik birokratizacija i nepredvidljivost sustava.

Je li, po Vama, Vlada napravila nešto dobro?

- Jest. Mislim da je fiskalizcija jedna od stvari koja je dobro napravljena, jer je uveden prijeko potreban red koji su zagovarali i poduzetnici. No, mislim da je problem u silnim porezima koji se nameću. Cilj postaje napuniti proračun, a ne pokrenuti gospodarstvo u Hrvatskoj.

Je li točno da je Angela Merkel imala posebne primjedbe na Hrvatsku vezano uz gradnju državne informatičke infrastrukture jer to stvara konkurenciju Deutsche Telekomu?

- Ako kancelarka Merkel ima takve primjedbe, onda će ih ona i iznijeti u razgovoru s premijerom. To je pitanje ionako u domeni Vlade. No, ono što me brine, a što je istaknula Merkel i što ističu svi, su naša nepredvidljivost i antipoduzetnička i antiinvesticijska klima u Hrvatskoj. I to šteti prije svega nama. Iz stava gospođe Merkel vidite ono čime bi se Hrvatska danas trebala baviti. Ne ideološkim pitanjima, nego gospodarstvom. Merkel u našim razgovorima nije spomenula išta ideološke prirode. Razgovarali smo isključivo o suradnji naših zemalja, prijateljstvu, investiranju i napretku Hrvatske.

Kako ste doživjeli njezine zamjerke, je li bila kritična prema Hrvatskoj?

- Na tom sastanku nije bila kritična, nego afirmativna. Složile smo se da bez jakog gospodarstva nema jake Hrvatske. Druge zemlje izlaze iz krize, a mi još ne.

Što mislite o otkazima novinarkama HRT-a Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić zbog emisije o vašoj inauguraciji?

- Ne želim se miješati u uređivačku politiku niti HRT-a, niti bilo kojeg drugog medija u Hrvatskoj. Apelirala sam da se tim novinarkama ne daje otkaz jer smatram da je to preoštra sankcija. Uvijek ću se zauzimati za slobodu novinara da kažu svoje mišljenje, pa čak ako je ono i negativno po nas političare. Mi se moramo naučiti živjeti s time.

Vaš prijedlog o uvođenju obaveznog vojnog roka prilično je ozbiljno shvaćen u javnosti i to možda više zbog vašeg donedavnog posla u NATO-u, nego zbog funkcije predsjednice. Jeste li obavili konzultacije s NATO-om o tome?

- Poželjno je da se rasprava o tome otvorila u javnosti, no na mojem stolu u ovom trenutku to nije tema. Prethodi nam Startegija nacionalne sigurnosti, analiza svih ugroza, analiza naših financijskog stanja. O tome se treba razviti i kvalitetna javna rasprava, ali kad za to dođe vrijeme.

Jeste li podržali ministricu Vesnu Pusić za UN?

- Preuranjeno je govoriti još o bilo čemu jer se ne zna hoće li kandidat dolaziti iz istočnoeuropske skupine u Ujedinjenim narodima.

Bili ste na utakmici Hrvatske i Norveške, i to ne u VIP loži, nego na zapadnoj tribini. Kako ste doživjeli povike “za dom spremni”?

- Osuđujem ih i ne želim da se na utakmicama, nogometnim ili drugima, uzvikuju bilo kakvi uvredljivi povici. Ili bilo kakvi uzvici kojima se podržavaju rasizam ili netrpeljivosti temeljem nacionalnih ili drugih osnova. Nadam se da ćemo strpljivim i upornim radom i edukacijom sviju pridonijeti uljuđivanju stanja na utakmicama. Drago mi je da nije bilo drugih incidenata. Mislim da je atmosfera bila bolja nego inače. Što se mene tiče, ja i inače idem na utkamice.

Za koga navijate?

- Za Hrvatsku!

Što ste, zapravo, pili na utakmici?

- Bezalkoholno pivo koje se prodaje u plastičnim čašama na zapadnoj tribini.

Znači, izbjegli ste plaćanje kazne koju je morao platiti bivši predsjednik Srbije Boris Tadić?

- On je pio alkohol, ja nisam.

Vlada predlaže da se središnja proslava Oluje održi u Zagrebu. Što mislite o tome?

- Predložila sam da 4. kolovoza u glavnom gradu Hrvatske imamo vojni mimohod povodom 20. obljetnice Oluje, a da 5. kolovoza svi, već tradicionalno, budemo u Kninu.

Hoće li zbog Oluje doći do novog spora s Vladom?

- Smatram da neće, jer ne bi trebalo.

Kad ste se zadnji put čuli sa šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom? Jeste li u redovitom kontaktu?

- Sreli smo se na Plitivicama, na obilježavanju “krvavog Uskrsa”. Kontakt s njim održavat ću redovito, kao i s drugim čelnicima parlamentarnih stranaka.

Kako ćete proslaviti Uskrs?

- Onako kako priliči, u krugu obitelji. Dopustite mi da iskoristim ovu prigodu i svima zaželim sretan Uskrs!