Stjepan Bručić (56), kao pročelnik Odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Krapinsko-zagorske županije u fokus javnost došao je prije pet godina kada je svoj terenac parkirao danima na nedozvoljenom mjestu. A zbog svojih poteza iz travnja 2019. došao je pod lupu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru zajedno sa svojim suradnicima.
Točnije nedavno je završio u optužnici zajedno sa Božicom Rinkovec (50), Božidarom Šćukancem (64) i Vladimirom Mrškom (63) zbog krivotvorenja službene odnosno poslovne isprave. Tužiteljstvo za njih sudu predlaže izdavanje kaznenog naloga kojim bi svaki od njih bio osuđen na osam mjeseci zatvora s dvogodišnjim rokom kušnje.
Prema optužnici, Bručić se ogriješio kao pročelnik Upravnog odjela a Rinkovec kao savjetnica za zaštitu okoliša Upravnog odjela da su 17. travnja 2019. u Poznanovcu na jednom zemljištu proveli očevid radi utvrđivanja ispunjavanja uvjeta iz Elaborata gospodarenja otpadom za obavljanje djelatnosti uporabe postupkom R3 i R13 za neopasni otpad.
Ne bi li prikazali da su svi navedeni uvjeti ispunjeni, sastavili su zapisnik navodeći da se na lokaciji na dan očevida nalaze strojevi i oprema za uporabu otpada točnije postrojenje za proizvodnju mikrokristaliziranog voska. Naveli su i da su službenim osobama dana pravovaljana uvjerenja o ispitivanju strojeva i uređaja s povećanim opasnostima izrađena po ovlašteniku iako na tom zemljištu opisanog postrojenja nije bilo.
Sačinjeni zapisnik su u konačnici Bručić i Rinkovec potpisali, a Šćukanec kao direktor Plasto-produkta i Mrkša kao njegov vanjski suradnik zadužen za organizaciju poslovanja također su stavili svoje potpise na zapisnik prikazujući time uvjete iz Elaborata gospodarenja otpada ispunjenima.
Za tužiteljstvo su Bručić i Rinkovec kao službene osobe u službenu ispravu unijeli neistinite podatke te svojim potpisima ovjerili neistiniti sadržaj, dok su Šćukanec i Mrkša kao odgovorne osobe svojim potpisima ovjerili službenu ispravu neistinitog sadržaja.
Problem za četvorku se zahuktao kad je sredinom siječnja 2019. Državni inspektorat uputio dopis Ministarstvu zaštite okoliša.
- Ja kao pročelnik u Odjelu u kojem ima 30-ak ljudi, ne zadužujem predmete, ne pišem zapisnike i ne idem na očevide. Imam ispostave koji svakodnevno odlaze na teren te godišnje potpisujem oko 5000 predmeta. Kritične zgode sam se sasvim slučajno našao na očevidu. Vjerujem da je kolegica postupila u skladu sa zakonom. U Poznanovcu nije bilo uvjeta za pisanje zapisnika jer je to hala, pa je podnositelj zahtjeva predložio da odemo u Lovrečan, kilometar dalje. Kolegica je sastavila zapisnik koji smo potpisali. Ništa se nije poslije događalo dok netko iz osobnih interesa nije pokrenuo postupke pa sam išao pogledati što je s tim predmetom i vidio sam da je dobar dio zapisnika kolegica pripremila u uredu jer to je praksa zbog jednostavnosti – branio se Bručić u tužiteljstvu. Pojasnio je i da postoje dvije vrste zapisnika odnosno da podnositelj zahtjeva mora priložiti dokaz da raspolaže strojevima i opremom ili onaj da se strojevi nalaze na lokaciji.
- Po mojoj procjeni, kolegica Rinkovec, inače viši stručni savjetnik, je povukla zapisnik za koji se ispostavilo da je neprimjeren. U toj hali ja fizički stroj vidio nisam, a vjerujem da je ona napravila lapsus. Sve ovo je sada rezultat osobnog interesa i zlobe. Rijetko koji očevid završi negativnim ishodom jer se već iz dokumentacije i telefonski – pojasnio je još Bručić.
Rinkovec je odbacila krivnju navodeći da se očevidom utvrđivalo da li građevina u kojoj se planira obavljati navedena djelatnost zadovoljava opće i posebne uvjete propisane Pravilnikom o gospodarenju otpadom. Stranka je na licu mjesta dala dokaze da raspolaže takvim uređajem uz pisanu izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću kao i uz presliku predračuna prodavatelja iz Kine pa sve do Ugovora o predaji stroja, bankovnih uplata i ispitivanja stroja za otpad koji zadovoljava europsku normu – branila se, pak, Rinkovec navodeći da je zapisnik pripremila u uredu, ali nakon očevida nije primijetila da je ostala špranca da je na lokaciji stroj. Za nju je to bila nenamjerna omaška copy-pastea.
Šćukanec se prisjetio da je očevid trajao 20-ak minuta, da je na lokaciji bio viljuškar koji je imao dokumentaciju o ispitivanju, dok je za druge strojeve predao dokumente da su u posjedu. Kad je zapisnik potpisivao, kaže da ga nije detaljno čitao. Mrkša se, pak, ogradio od svega navodeći da je bio angažiran samo kao suradnik Plasto-produkta bez ugovora i ikakve odgovornosti. Zapisnik također nije čitao jer, kako je napomenuo, nije imao nikakvog interesa.
Njihove obrane za tužiteljstvo "ne drže vodu" jer relativiziraju važnost očevida kao nečeg što se radi samo kako bi se zadovoljila forma. A tom u prilog, čini se, ide i dokumentacija u spisu, prema kojoj postrojenja za proizvodnju mikrokristaliziranog voska na navedenoj lokaciji nije bilo ni osam mjeseci kasnije, 10. prosinca 2019. kada je ponovno proveden inspekcijski nadzor.