ŽUPANIJE TROŠE, A OPĆINE I GRADOVI ĆE ODGOVARATI Hrvatska ulaže ogromne novce u centre za otpad koji ne mogu ostvariti europske ciljeve

Hrvatska ulaže ogromne novce u glomazne županijske centre za otpad koji ne mogu ostvariti europske ciljeve, za promašaje će biti odgovorne lokalne samouprave, a povećanje cijene usluga i penale EU plaćat će građani i porezni obveznici, ističu stručnjaci i udruge.

Hrvatska vlada se 2007. odlučila za tehnologiju mehaničko-biološke obrade (MBO) zbrinjavanja otpada, koja se bavi pomiješanim komunalnim otpadom, dok aktualna europska politika inzistira na modelu kružne ekonomije u kojem se izbjegava proizvodnja smeća, upozoravaju stručnjaci.

Tehnologija koju je izabrala Hrvatska je zastarjela, uz to se sporo provodi, a mediji teško dolaze do informacija o stvarnom stanju zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj. Od 13 planiranih regionalnih centara za otpad, izgrađena su dva, na koje građani imaju brojne prigovore.

Centri samo za otpad koji se ne odvoji

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOE) ističe riješenost da Hrvatska kao država članica Europske unije mora postići propisane ciljeve, da su Centri za gospodarenje otpadom (CGO) dio važećeg Plana gospodarenja otpadom te da služe za obradu isključivo onog otpada koji nije odvojen i oporabljen.

Ministarstvo, međutim, napominje da su jedinice lokalne samouprave te koje moraju ispuniti ciljeve odvajanja i recikliranja otpada, te da na CGO smiju dovesti samo otpad koji nije odvojen za recikliranje.

Sveučilišni profesor kemije i sukreator prvog sustava odvojenog prikupljanja otpada, onoga na Krku, Stanko Uršić, međutim, naziva centre „zadnjom točkom u hrvatskom kaosu gospodarenja otpadom“. On ističe da je „sirovina“ kojom „hrane MBO postrojenje upravo smeće, odnosno kako se to, duboko pogrešno, lažno i manipulativno eufemistički naziva, miješani komunalni otpad“.

Hina je poslala upite trima centrima za gospodarenje otpada kako bi dobila relevantne podatke o stvarnom stanju politike otpada, od većine kojih je odgovore morala tražiti preko povjerenika za pravo pristup informacijama.

Marišćina: komunalna industrija ili smetlište

CGO Marišćina kod Rijeke i CGO Kaštijun kod Pule prva su takva postrojenja u Hrvatskoj koja su puštena u rad. Oni su izgrađeni sredstvima EU i kao takvi su prošli niz provjera u projektiranju i izgradnji, ističe MZOE i dodaje da je „potrebno vrijeme da se sustav gospodarenja otpadom u općinama, gradovima i županijama prilagodi novom načinu razmišljanja i postupanja s otpadom“.

Informacije iz Marišćine Hini su stigle preko jedne PR tvrtke, koja naglašava da je Europska komisija 2009. godine odobrila sredstva za sufinanciranje Centra te da je uz dodatna sredstva 2011. godine ukupna vrijednost dotacije dosegla 277 milijuna kuna. Izabrano je najbolje od tri rješenja i sve je rađeno u skladu s europskom regulativom. Radovi na Marišćini završili su u srpnju 2015. godine, kada je Centar probno pušten u pogon, kažu.

Predstavnik Kriznog eko-stožera Marišćina Josip Katalinić ocjenjuje navedene odgovore „običnom propagandom“ i napominje da je nakon probnog puštanja u rad Centar odmah zatvoren zbog problema te da je dozvola za njegov rad stigla tek početkom 2016. Rijeka je dvije godine smeće vozila po Hrvatskoj, najviše u Piškornicu, dodaje Katalinić.

Iz CGO ističu da su puno ulagali u poboljšanje sustava rada Centra, posebno oko otklanjanja neugodnih mirisa, te napominju: Centar nije odlagalište komunalnog otpada već komunalna industrija koja ima u konačnici svoju proizvodnju, i u svrhu proizvodnje nastojimo maksimalno iskoristiti ostatke iz otpada.

„Žalosno je da su građani problem“

„Upravo je to centar: odlagalište komunalnog otpada. Sav otpad ostaje u centru i smrdi kao najobičnije odlagalište“, ispravlja ih Katalinić i dodaje: „Kad sunce zađe za Učku, krenu nesnosni smradovi i pet tisuća ljudi u Marišćini se zatvara u svoje kuće“.

Zatvaranje Centra, što ponekad zagovaraju njegovi oponenti, sigurno nije rješenje jer bi to izazvalo kaos na ulicama Županije, kažu iz CGO-a i ističu da „od svih problema u razvoju Centra, otpor lokalne zajednice iziskuje najviše strpljenja i rada“. Katalinić izražava žaljenje zbog takvog stava CGO-a: „Sramotno je da CGO smatra da smo mi mještani najveći problem, zato što tražimo da budemo pošteđeni u svojim domovima“.

Centar prebacuje odgovornost na jedinice lokalne samouprave - da ne rade dovoljno na odvojenom prikupljanju otpada, kritizira nedovoljnu edukaciju građana, te ističe „izazov“ s plasmanom goriva iz otpada za koji „u Hrvatskoj tržište nije zaživjelo“.

Sav promašaj Marišćine se vidi i po tome da je njezin jedan jedini proizvod gorivi otpad, koji nemaju gdje plasirati nego ga odlažu ondje. To, ali i druge nerealne procjene u poslovanju čine da Marišćini godišnje nedostaje minimalno 10 milijuna kuna, što iznosi povećanje od 30 posto. Otvaranjem Marišćine računi građanima su porasli za više od 100 posto, cijena obrade tone smeća je 470 kuna, a bit će vjerojatno tisuću, zaključuje Josip Katalinić.

Odbor za zaštitu okoliša za Kaštijun

Mediji su nedavno izvijestili da su građani zatražili zatvaranje drugog realiziranog CGO-a, Kaštijuna kod Pule, zbog nesnosnog smrada i velike prijetnje turizmu. Kao odgovor na nezadovoljstvo građana, Kaštijun je za popravljanje stanja zatražio dodatnih 20 milijuna kuna.

Krajem veljače održana je u Puli tribina na kojoj je Dušica Radojčić iz Zelene Istre rekla da su u Kaštijunu „promašeni i lokacija i tehnologija“, kao što je ta udruga, kaže, upozoravala još 2007. godine. Naglasila je da su u 23 dana veljače lebdeće čestice 23 puta prekoračile dopuštenu razinu.

Kemičarka Koviljka Aškić kazala je da je na udaljenosti od jednog kilometra od Kaštijuna, koja odgovara 'ateriranju' lebdećih čestica s toga odlagališta, zabilježeno iznimno visoko i opasno zagađenje tla teškim metalima. „Tako visoke koncentracije teških metala trebale su rezultirati javnim upozorenjem i zabranom poljoprivredne i stočarske djelatnosti na tom području“, upozorila je Koviljka Aškić.

Napravili smo što smo mogli, imam čistu savjest. Ne mogu garantirati da ćemo uspjeti, ali nas pustite da radimo, odgovorio je župan Fabrizio Radin i izrazio nadu da će nova velika investicija u popravak Kaštijuna riješiti probleme do ljeta.

Predsjednica Zelene Istre pozvala je Skupštinu društva Kaštijun da osnuje odbor za zaštitu okoliša u kojem će biti nezavisni stručnjaci i predstavnici civilnog sektora, uz čiju bi se suradnju donosile odluke o Kaštijunu, pa je na tribini prihvaćena ideja civilnog nadzora nad radom Kaštijuna, javljaju istarski mediji.

Dva ministra stopirala Lučino razdolje

Iz Splitsko-dalmatinske županije Hini nije stigao odgovor, unatoč nalogu povjerenika za informiranje. Tek nakon 40 dana iz županova kabineta javljeno je da je došlo do "pogreške kod otvaranje pošte" i da je raspisan natječaj za novog direktora županijskog Regionalnog centra čistog okoliša (RCČO) Lećevica, od koga Hina treba tražiti odgovor.

Iz Dubrovačko-neretvanske županije odgovorili su, također tek nakon pritiska povjerenika za informiranje, da je CGO Lučino razdolje od svog pokretanja 2010. godine bio „nažalost dva puta zaustavljen“ i da su to učinili resorni ministri Mirela Holy i Slaven Dobrović. No, ta je županija u potrazi za lokacijom odlagališta još od 2006. godine. Spomenuti ministri su smatrali da Lučino razdolje, zbog svoje okršenosti, koju je potvrdilo istraživanje, nije prihvatljiva lokacija za odlagalište smeća.

Godina 2014. i 2015. ugovorena je izrada predmetne dokumentacije te je do kraja 2016. očekivano pozitivno mišljenje Jaspersa - instrumenta tehničke pomoć EU na novoprimljene zemlje - i lokacijska dozvola za CGO, ali su to prekidi odužili, dodaju u odgovoru iz DNŽ.

Novinarima ni tada nije bilo moguće dobiti na uvid Studiju izvodivosti, a ni predstavnicima lokalnih inicijativa koji su je bezuspješno tražili na uvid godinu dana. Objavljena je na engleskom jeziku početkom veljače, na dan potpisivanja ugovora o dodjeli 277 milijuna kuna za izgradnju Centra s Ministarstvom zaštite okoliša i energije.

Iz lokalnih inicijativa požalili su se da niti jedan korak u postupku dolaska do dozvole za gradnju centra nije bio zakonit nego je „guran na silu“, čak je zbog Lučina razdolja ublažen Pravilnik o vodozaštitnim zonama.

Cijelo to vrijeme županijska tvrtka "Agencija za gospodarenje otpadom d.o.o." imala je godišnje operativne troškove oko milijun kuna. Pored toga, na izradu dokumentacije za lokaciju utrošeno je 4,7 milijuna kuna, na troškove istraživanja lokacije oko 1,5 milijuna kuna, a na rekonstrukciju dijela ceste predviđen je trošak od 8,7 milijuna kuna.

Studije izvodivosti „kontradiktorne“

Za svaki planirani CGO mora se izraditi studija izvodivosti koja dokazuje potrebni kapacitet uzimajući u obzir količinu otpada koja ostaje nakon odvajanja otpada na mjestu nastanka i njegovog recikliranja, ističu u MZOE.

Marko Košak iz Zelene akcije kaže da studija za Lučino razdolje služi samo za opravdavanje izgradnje centra, ali da je puna nelogičnosti i grafikona „koji nasmiju čitatelja“.

Iako nacionalno zakonodavstvo i direktive EU imaju ciljeve smanjenje otpada, studija za Lučino razdolje govori da će količina otpada samo rasti. Građani će morati sljedećih 25 godina stvarati 45 tisuća tona smeća godišnje i neće biti motivirani da odvajaju otpad. Mi smo već do ove godine trebali prepoloviti količinu otpada, a do 2023. smanjili za 60 posto, upozorava Košak.

Pored toga, u studiji nije prezentiran veliki trošak rješavanja godišnje devet tisuća tona RDF gorivog otpada, kazao je Košak.

Katalinić također kaže da su podaci iz studije za Marišćinu u kontradikciji. Pri planiranju Centra predviđeno je odvajanje od 30 posto do 2020., dok europske direktive nalažu minimalno 50 posto.

Za papir je predviđeno da brzo postigne visok udjel odvajanja, a istodobno se planira proizvoditi gorivo, tzv. SRF, čiji je glavni sastojak papir. Ukalkulirali su da će spaljivanje RDF-a biti besplatno, sad već košta 50 eura po toni, i nemaju gdje s njim nego ga odlažu, kaže Katalinić i dodaje da to poskupljuje fiksne troškove po toni otpada, koji sada iznose 470 kn, a najavljuju da će biti više od 1000 kuna.

U planiranim gabaritima nisu se uspjeli zadržati ni u Istri, gdje za popravak traže novih 20 milijuna kuna.

Tko je odgovoran?

Ministarstvo ustrajava da Hrvatska kao država članica Europske unije mora postići propisane ciljeve, te da su centri dio Plana gospodarenja otpadom i da služe samo za obradu otpada koji nije odvojen i oporabljen.

Napominjemo kako je gospodarenje komunalnim otpadom u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Ovo Ministarstvo je omogućilo jedinicama lokalne samouprave financiranje iz EU fondova za nabavu potrebne opreme i izgradnju infrastrukture, kažu.

No, Slaven Dobrović ističe da Ministarstvo dvije godine nije raspisivalo natječaje za kompostane i sortirnice, što je trebalo napraviti prvo, jer je to omogućilo Prelogu da bude uspješan u odvajanju otpada.

Donositi odluku o financiranju pola milijarde kuna za CGO koji nudi svega 6,7 posto recikliranja, kao ovaj u DNŽ-u, van je svake pameti. Trebalo je samo desetinu toga iznosa za izgradnju sortirnica i kompostišta i s time bi postigli cilj od 60 posto odvajanja do 2023. godine, kaže on.

On upozorava da se županije pojavljuju kao mjesto trošenja velikih novaca, iako nemaju nikakvu odgovornost u sustavu gospodarenja otpadom.

To je potvrdio gradonačelnik Pule Boris Miletić kad su ga na tribini upitali tko će odgovarati ako Kaštijun ne profunkcionira: "Mi bismo odgovarali kad bi svi mehanizmi bili u našim rukama. Ali nisu. Izgradnja Kaštijuna nije bila opcija, nego obveza (…). Država ili jedinice lokalne samouprave će ubrzo početi plaćati penale".

Napisao: Ivo Lučić / Hina