ISTINA ILI FIKCIJA

Zubak protiv Hrvatske u sporu vrijednom milijarde dolara: ‘Spasio sam državu, išao kod Rusa i Gadafija, donio sam S-300!‘

Na primjedbe je burno reagirao, pa je tako zamjeniku iz DORH-a rekao: ‘Odreknite se vi plaće od 1995. naovamo. Ja sam spasio Hrvatsku, a ne vi‘

Zvonko Zubak snimljen 2013.

 Damjan Tadic/Cropix

"Ruski ministar obrane Pavel Grachev mi je rekao kako je nemoguće da Hrvatska dobije sustav S-300, pa sam otišao u Jeljcinov kabinet gdje mi je Jeljcinov savjetnik Sergej Volkov rekao da bi bilo moguće da sustav S-300 ipak prodaju Libiji. Otišao sam u Libiju gdje nam je Gadafi odobrio libijski certifikat krajnjega korisnika s kojim smo mogli zatražiti od Rusa S-300."

Ovako je, prema sesvetskom trgovcu oružja Zvonku Zubaku, izgledao početak realizacije nabave sustava S-300 čije je dijelove za vrijeme rata off-shore tvrtka Winsley Finance Limited dopremila u Hrvatsku, a za što Zubak već više od dva desetljeća u sudskom sporu od RH pokušava naplatiti 200 milijuna dolara s kamatama.

Zubak je danas ispitan na zagrebačkom Županijskom sudu na drugostupanjskoj sjednici u tome sporu, a nakon što je zagrebački Općinski građanski sud 2021. po drugi put nepravomoćno odbio njegov tužbeni zahtjev koji bi se, s kamatama koje teku od 2002., mogao već i popeti na milijarde dolara. Državno odvjetništvo RH pak traži da drugostupanjski sud potvrdi nepravomoćnu presudu, odnosno da odbije tužbu, dok Zubak traži da se presuda preinači njemu u korist.

Budući da je predsjednica sudskoga vijeća tražila da joj Zubak na početku svojega iskazivanja malo objasni kako izgleda međunarodna trgovina vojnom opremom, Zubak je svoju priču počeo razdobljem s kraja osamdesetih, kada je, tvrdi, bio suvlasnik jedne švicarske tvrtke koja se bavila trgovinom oružjem i koja je surađivala s NATO-om. Inače, Zubakovo izlaganje obilovalo je poznatim imenima iz hrvatske i međunarodne politike s kojima je, prema vlastitim riječima, surađivao, a od kojih je većina u međuvremenu umrla.

Zubak je ispričao kako su mu kontakti s kraja osamdesetih dobro došli kada je počeo rat u Hrvatskoj te je, kako kaže, 1991. održan sastanak s ministrom Gojkom Šuškom te generalima Imrom Agotićem i Antonom Tusom, u kojima je ponudio svoju suradnju. "Prvu pošiljku oružja nabavio sam za 4,8 milijuna DEM u Bugarskoj, za vlastiti novac, a jedino mi je ministar financija Jozo Martinović dao garanciju da će biti plaćena kada brod stigne u luku. No, Jugoslavenska mornarica je brod s oružjem presrela i zadržala kraj Dubrovnika. Gojko Šušak me uputio na Josipa Perkovića, s kojim sam se sastao, a on mi je rekao da se ne miješam u njegove poslove i da će on to riješiti. I stvarno, pet dana kasnije brod s oružjem je pušten, te je došao u slovensku luku Koper gdje je iskrcan", tvrdi Zubak.

Kako je došlo do ideje za nabavku S-300, zanimalo je sud "Bobetko je tražio neko oružje kojim bi se moglo gađati Beograd, no moj prijatelj, šef NATO-a, rekao mi je kako ne smijemo biti viđeni kao napadači već nam treba neko obrambeno oružje. Ja sam to iskomunicirao s hrvatskom stranom i oni su su se složili, pa sam se zaputio u Rusiju kako bi vidio je li to moguće, rekao je Zubak, koji je zatim ispričao priču o Libiji.

Što se tiče cijene od 200 milijuna dolara, Zubak je rekao kako je to bila jako povoljna cijena, te je hrvatskoj strani predstavio kako je Iran 1994. platio 290 milijuna dolara za identični sustav i to s manjim brojem raketa.

Po Zubaku je sve bilo dobro do 1998., kada je umro Gojko Šušak i kada Hrvatska prestaje iskazivati interes za sustav S-300, no tvrdi kako je stalno dobivao garancije da će sustav biti plaćen. Međutim sustav nikad do kraja nije isporučen Hrvatskoj, a nije niti plaćen. Inače, češkog trgovca oružjem Petra Perničku, koji se dosad u ovom sporu pojavljivao kao osoba koja je nabavila sustav, Zubak isprva danas uopće nije spominjao te se iz Zubakovih riječi dalo zaključiti kako je čitav posao obavio jedino on sam.

image

Zvonko Zubak

Damjan Tadic/Cropix

Naime, Pernička je, svjedočeći u ovom sporu ranije, rekao kako je isključivo on, a ne Zubak, pregovarao s hrvatskim vlastima, a s Perničkom je potpisan i famozni predugovor iz 1994., za kojega se nije znalo do 2000. godine. Pernička je ranije u ovome postupku donio i sporne potvrde Gojka Šuška, kojima Šušak navodno priznaje dug od 200 milijuna dolara te isporuku 70% sustava, a koje je Općinski građanski sud u Zagrebu ocijenio krivotvorinama namijenjenim probicima u sporu.

Tek na kasnija pitanja, Zubak je odgovorio kako su pregovore s jedne strane u ime Winsley Finance Limiteda vodili Petr Pernička i on te je pojasnio kao je on (Zubak) bio savjetnik u Winsleyu te je pripremao poslove, te da nije bio u vlasničkoj strukturi tvrtke, kao i da mu je Pernička bio prijatelj i suradnik u trgovini oružjem još od 1988. godine. Dug prema Rusima za S-300 je, kaže. podmiren, i to tako da se Winsley Finance Limited kompenzacijama s drugim poslovima s oružjem širom svijeta odrekao zarade.

"90% tog duga sam ja otplatio Rusima", kaže Zubak. I koalicijska vlast, koja je osvojila izbore 2000. godine, nastavila je, kaže Zubak, garantirati plaćanje duga ili povrat sustava, te mu je Ivica Račan rekao da se taj dug mora platiti. "Račan je preda mnom nazvao na telefon predsjednika Stipu Mesića te mu je Mesić rekao da je HDZ to uzeo kad im je trebalo za paradu, a kada treba platiti da ih nema nigdje. Mesić je također rekao kako ima kupca za S-300, a to je Irak", rekao je Zubak, koji kaže da se i pregovaralo s Iračanima, koji su za sustav nudili 400 milijuna dolara i veliku količinu nafte za INA-u, no da je posao propao jer je Amerika napala Irak.

Dolaskom Sanaderove Vlade 2004. je kaže imao razgovore s ministrom financija Ivanom Šukerom, koji mu je za otplatu duga nudio nekretnine, no da je Sanader rekao kako je ta stvar na sudu i neka sud to rješava. Međutim, tada smo, kaže Zubak, već doznali da je sustav tajno poslan u SAD.

Inače, u nekoliko navrata Zubak je na primjedbe državnoga odvjetništva burno reagirao, pa je tako zamjeniku iz DORH-a rekao "Odreknite se vi plaće od 1995. godine naovamo. Ja sam spasio Hrvatsku, a ne vi".

Na pitanje sutkinje zbog čega se u jednom od dopisa Winsley Finance Limiteda iz 1999., koji je potpisao izvjesni Andrej Kriedl, tvrdi kako je vrijednost isporučenoga dijela sustava ‘samo‘ 69,5 milijuna USD, Zubak je rekao kako Kriedl nije znao vrijednost sustava.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. listopad 2024 15:10