- Više od 700 ljudi je u kontejnerima, a preko 2000 kuća sa žutom i crvenom naljepnicom. Još svim kućama nisu napravljeni dimnjaci. Ide zima, a ljudi nemaju kako ložiti vatru. Nakon dvije godine nema kontejnera koji ne prokišnjava. Neki su još, nažalost, u uredskim kontejnerima bez priključka vode. Već dvije zime, ako se žele okupati, griju vodu u lavoru u kontejneru. Po kiši i po snijegu idu na WC u dvorište. Stanje je više nego katastrofa - opisuje u Briefingu dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić stanje u svom gradu gotovo dvije godine nakon katastrofalnog potresa na Baniji.
Cijelu epizodu Briefinga pogledajte na kraju teksta
- Obnove nema. Nakon dvije godine, kada su svi već trebali biti u svojim kućama, u Glini je država sagradila samo jednu kuću koja još nije useljena. Ta je kuća sagrađena od OSB ploča. Mi tako na Baniji nismo gradili ni kokošinjce nego su bili zidani. Pitam se koliko će ta kuća trajati. Jednoj obitelji je država gradila temelje za kuću dva mjeseca. Kod nas se temelji naprave za dva dana i to ručno bez miksera - kaže Bakšić Mitić pa nam objašnjava i kako u praksi funkcionira kada ljudi sami obnove kuće, a država bi im trebala pokriti troškove. Iako ima sve račune čovjek ne može dobiti novac ni za materijal jer nije napravio elaborat i nije imao građevinski nadzor.
- Pa ljudi ne mogu to platiti. Ako obnova još potraje četiri godine kao što kaže ministar Paladina, to je šest godina. Ja vam kažem da sigurno neće biti gotovo za deset godina. Znači da će djeca koja su se tada rodila, već maltene završiti osnovnu školu. Pazite, neće nitko tu ostati. Svi mladi će otići. Dosta je i mladih već umrlo u kontejnerima, a o starima da ne govorim. Starija populacija za šest do sedam godina sigurno neće dočekati obnovu kuće. U tim limenim kutijama ljeti klima, a zimi grijalica moraju raditi 24 sata jer čim ih ugasite postane hladno ili vruće. Zamisliti samo da vam 24 sata klima ili grijalica zuje. Za oboljeti na živce - ističe Bakšić Mitić dodajući kako donatore koji se javljaju sa svih strana svijeta povezuje s ljudima kojima treba pomoć najčešće u građevinskom materijalu. Iseljenici iz Švicarske su na području Gline sagradili pet drvenih kuća i još jednu kupili. Uz pomoć donatora je već sagrađeno ili kupljeno 40 kuća.
- Dobri ljudi rade posao koji bi trebala raditi država. Nastojimo obnoviti kuće obiteljima s djecom da se svi ne isele. Država nije u stanju ljudima ukloniti ni ruševine kuća koje prijete da će se srušiti na kontejnere. U Glini su se trebale graditi stambene zgrade s 242 stana. Gradi ih se 109 i mislim de će se ispoštovati rok do ožujka iduće godine. Još uvijek ne znamo po kojim kriterijima će se stanovi dijeliti i tko će ih dobiti. Država je na lokalnu razinu spustila odlučivanje o tome kome će se graditi kuće. To je nemoguće. Kome dati prioritet? Privatni donatori sami odlučuju kome će pomoći - ističe Bakšić Mitić pa priznaje i da ima istine i u tvrdnjama da se najsporije obnavljaju kuće čiji su vlasnici srpske nacionalnosti.
- U potresu su stradali ljudi. Ne Srbi, Hrvati, Romi... Ali definitivno područja na kojima živi srpsko stanovništvo nemaju ni javne rasvjete, nema puta, vode, kanalizacije... Uz pomoć donatora smo nekima osigurali struju. Ljudi s mirovinama od 1200 kuna si ne mogu sami platiti priključak na struju od 7500 kuna. Ljudi mi se obraćaju i mole me da im dovedem donatore. Metar drva je 500 kuna. Mnogi to ne mogu platiti. Skupili smo 175.000 kuna i kupili drva za 70 obitelji - otkriva Bakšić Mitić.
Kaže da obnova javnih ustanova - zgrada gradske uprave, Crvenog križa, srednje škole, doma zdravlja, doma za stare i nemoćne - ide dobro, ali sve to nema smisla dok se ljudi ne vrate u svoje kuće.
- Dok na nekim mjestima na Baniji nema interneta, to nisu uvjeti za život i poslovanje. Autocesta od Zagreba do Siska bi mogla potaknuti razvoj, ali treba sagraditi i brzu cestu od Petrinje do Gline pa preko Vojnića do Karlovca. To za sada nitko ne spominje. Eto ja spominjem - govori Bakšić Mitić koja se jako protivi Vladinoj odluci da se radioaktivni otpad iz elektrane u Krškom skladišti u bivšoj vojarni Čerkezovac blizu Dvora na Uni.
- Politikom sam se početka baviti prije šest godina na nagovor ljudi. Radila sam u glinskom komunalnom poduzeću i znala sam probleme ljudi pa sam mislila da ću ih lakše moći riješiti ako budem u politici. No, to je jako teško jer nisam ni u jednoj stranci. Ipak, kroz razne donacije smo našli način kako pomoći ljudima i napraviti za njih ono što bi trebao biti posao države. Ja sam više humanitarac i komunalni radnik nego političar. Grad Beograd s tamošnjim privatnim poduzetnicima gradi pet kuća u Majskim Poljanama u kojima je u potresu poginulo petoro ljudi. Bit ću jako sretna ako 29. prosinca budu predani ključevi obiteljima. Zvali su me da se učlanim u stranke, ali ne želim jer mislim da se treba čuti i glas nezavisnih. Mi možemo reći istinu jer nam stranka ne može naređivati što ćemo govoriti - zaključuje Branka Bakšić Mitić.