Što isključenje Zlatka Hasanbegovića iz HDZ-a znači za tu stranku i kakvi su izgledi da njegov projekt privlačenja dijela članstva i birača HDZ-a uspije? Za mišljenje smo pitali docenta s Fakulteta političkih znanosti Gorana Čulara i sveučilišnog profesora povijesti sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Tvrtka Jakovinu.
“Mislim da svaka desna pobuna unutar HDZ-a može biti potencijalno opasna jer se u razdoblju Tomislava Karamarka pokazalo koliko ta stranka može ići udesno”, tvrdi Tvrtko Jakovina.
“No, sreća je ipak”, dodaje, “što Hasanbegović nije HDZ. On je desni revolucionar koji je veći dio svog odraslog života djelovao kao član ekstremnih pravaških skupina. Jedino je Karamarkov, ekstremno desni HDZ, mogao biti dovoljno širok za njega jer se činilo da takav HDZ otvara revolucionarne mijene u društvu. Hasanbegoviću je u HDZ-u bilo ugodno u vrijeme kad je cijela stranka pod Karamarkovim vodstvom počela djelovati i misliti kao on. Pokazalo se, međutim, da to ne može jamčiti stabilne odnose unutar stanke, a kamoli osiguravati pobjede na izborima”, tvrdi Jakovina.
Istomišljenici
Iz Hasanbegovićeva ovotjednog govora u kojem se obrušio na politiku Andreja Plenkovića, vidljivo je, podsjeća Jakovina, da su njemu, osim dijela HDZ-a, neprihvatljivi i HNS, IDS, SDP, SDSS, iz čega se vidi da on zapravo zagovora ekstremno desnu poziciju. Ta pozicija je, međutim, nedefinirana dubinski i ideološki. Jasno je koga on sve ne podnosi, ali ne znamo do kraja kako bi izgledalo kad bi on došao na vlast - jesu li on i njegovi istomišljenici proeuropski ili antieuropski, jesu li klerikalni i slično. Iza njega je na zidu, dok je držao govor, bila fotografija Ante Starčevića, međutim Starčević nije bio klerikalan”, ističe Jakovina i dodaje: “Mislim da je njegova pozicija zapravo pozicija margine. Ona čak može biti brojna u HDZ-u, ali to nije platforma koja pobjeđuje na izborima. Takva ekstremno desna pozicija nužno gura svoje protagoniste na krajnji rub političke scene. Najbolji primjer je Tomislav Karamarko koji je zbog svoje ekstremne desničarske politike izgubio već dobivene izbore, za razliku od Andreja Plenkovića koji je zbog političkog pomicanja prema centru uspio dobiti izgubljene izbore”.
Docent na Fakultetu političkih znanosti Goran Čular podsjeća da su svi dosadašnji politički projekti, od onog Josipa Manolića i Stjepana Mesića 1994. preko Mate Granića i Vesne Škare-Ožbolt do onog Ivića Pašalića koji su nastajali odcjepljenjem od HDZ-a, završili neuspjehom. Pokazalo se da je nakon izlaska iz HDZ-a jako teško graditi politički projekt izvan njega. Neku iznimku, smatra Čular, predstavljao je HDSSB, ali samo zato što je imao regionalno uporište i nikad nije konkurirao HDZ-u na nacionalnoj razini.
HDZ je stranka koja je, ističe Čular, kod svojih poklonika uspjela izgraditi iznimno visok stupanj lojalnosti - HDZ im je važniji od ideologije i od trenutnog vođe.
Krajnja desnica
S druge strane, podsjeća, od početka devedesetih do danas svjedočimo kroničnoj nesposobnosti krajnje desnice da se objedini. Čitav niz pravaških stranaka nisu se uspijevale objediniti, iako djeluju na istoj političkoj platformi. Uzimajući u obzir dosadašnja iskustva, izgledi za uspjeh Hasanbegovićeva projekta, prema Čularu, nisu osobiti. On, međutim, upozorava na jedan nov i prilično zabrinjavajući moment u hrvatskim političkim okolnostima.
“A, to je činjenica da se Hasanbegovićev politički projekt događa u okolnostima političke nestabilnosti i ozbiljnog ustavnopravnog urušavanja, a u takvim okolnostima takvi projekti mogu uspjeti”.
Politička kriza
Čular ističe da je sve do Karamarkova dolaska na čelo stranke, HDZ kontrolirao radikalnu desnicu, jednim dijelom je integrirajući u vlastite redove, a dijelom nadzirući i slabeći onu koja je ostala izvan HDZ-a. To je, ističe Čular, HDZ-ov doprinos demokraciji u Hrvatskoj koju mu lijeve stranke nikada nisu priznale. Međutim, u zadnjih godinu i pol, smatra on, ušli smo doslovno u urušavanje ustavnopravnog poretka na što Ustavni sud ne reagira.
Zanimalo nas je može li se očekivati objedinjavanje Hasanbegovićeva projekta u Zagrebu s Mostom.
“Otvoreno sigurno ne, iako između njih postoji jakih dodirnih točaka kao što je otvaranje arhiva nastalih do 1990. Odgovor na to pitanje”, tvrdi Čular, međutim, “ovisi i o raspletu sadašnje političke krize. Ona se može rasplesti samo na dva načina - prijevremenim izborima ili Plenkovićevom manjinskom Vladom koju bi u Saboru podržale lijevo-liberalne oporbene stranke. Ovaj zadnji scenarij mogao bi”, ističe Čular, “objediniti Most, Hasanbegovića i neke desne pokrete”.