Detaljan izvještaj o tome kako se Hrvatska nosi sa sprečavanjem pranja novca i financiranja terorizma, koji je izradio posebni odbor Vijeća Europe (Moneyval), objavljen početkom veljače, često naglašava jednu poruku: država bi, u skladu sa svojim profilom rizika, među prioritete trebala uvrstiti identifikaciju, istragu i procesuiranje pranja novca.
Slučajeva je, naime, jako malo, a to odboru Moneyval ne djeluje kao odraz realnosti. Većina istraga pokreće se na osnovi obavijesti Ureda za sprečavanje pranja novca, koji djeluje pri Ministarstvu financija, ali omjer između izdanih upozorenja i pokrenutih istraga je nizak. Primjećuju da hrvatska tijela kaznenog progona imaju široke zakonske ovlasti, no uglavnom se fokusiraju na tzv. predikatna kaznena djela (ona kojima je ostvaren nezakonit primitak, poput korupcije, prijevare i krijumčarenja droge), a ti procesi rijetko vode daljnjim istragama i procesima za pranje novca.
Popratna tablica za razdoblje od 2015. do 2020. godine kaže da je ukupno bilo pokrenuto 48 istraga za pranje novca, a za 41 slučaj je podignuta optužnica. Pravomoćne presude su bile u 20 slučajeva u tom razdoblju, za 26 fizičkih osoba i jednu pravnu, a kazne su često uvjetne. Podaci se odnose kako na slučajeve pokrenute vezano uz aktivnost Ureda za sprečavanje pranja novca tako i za one koji dolaze iz drugih izvora.
U policiji i tužiteljstvu ocjenjuju da su zadovoljni informacijama koja im pruža taj specijalizirani ured, pišu izvjestitelji Moneyvala, ali primjećuju da statistika to ne potvrđuje. U spomenutom razdoblju Ured je izdao 1196 obavijesti o slučajevima pranja novca (najviše izvještaja o sumnjivim transakcijama dolazi im od banaka), a u istragama ih je iskorišteno samo 66 ili oko pet posto. Dodaju također kako je u istom razdoblju znatno porastao broj predistraga PNUSKOK-a o pranju novca, a to tumače povećanjem slučajeva koji su došli iz drugih izvora, poput operativnih izvještaja, izjava, izvještaja o kaznenim djelima ili iniciranih zahtjevima DORH-a, drugih jedinica policije, Interpola, Europola i drugih.
Nužna edukacija
Stručnjaci VE-a konstatiraju da je razlog takve statistike što u hrvatskoj istražnoj i sudskoj praksi vlada jako ograničeno razumijevanje toga kaznenog djela, što nije u skladu s međunarodnom praksom, a to se odnosi i na Vrhovni sud. Preporučuju im edukaciju te, naravno, usklađivanje s najboljim praksama. Čini se, također, da nadležni ne shvaćaju najbolje ni fenomen financiranja terorizma te kako različite legalne i ilegalne aktivnosti mogu biti iskorištene u tu svrhu. Naime, tijela kaznenog progona provela su brojna ispitivanja, ali nisu dovela do formalnih istraga. "Dok se u nekim slučajevima to dogodilo jer nije bilo dovoljno temelja, u drugima je stvar bila u tome da elementi financiranja terorizma nisu bili uzeti u obzir", kaže se u izvještaju.
Ukupno je u pet godina Uredu za sprečavanje pranja novca iz svih izvora koje na to obvezuje zakon pristiglo 6866 obavijesti o sumnjivim transakcijama. Jedan od primjera iz 2020. godine govori o tome kako načelno stvari funkcioniraju. Banka je, naime, upozorila Ured na veliko povlačenje gotovine u iznosu od 31 milijun kuna (4,2 milijuna eura) s osobnog računa K. P., a iznos je bio transferiran s računa njegove kompanije E-P d.o.o. kao zajam ili isplata dobiti. Na temelju toga je Ured primio prijedlog USKOK-a da se provede analitika zbog sumnje u podmićivanje te su provjereni računi i sefovi fizičkih osoba. Na osnovi tih informacija i dodatno prikupljenih podataka iz dostupnih baza Ured je privremeno suspendirao 652.897 eura i 20.775 kuna sumnjivih transakcija te poslao svoju operativnu analizu USKOK-u koji je u rujnu 2020. godine identificirao značajne iznose nezakonito stečenih dobitaka, što je dovelo do uhićivanja, a kazneni progon je u tijeku.
Uloga Porezne uprave
I Porezna uprava dobiva upozorenja Ureda za sprečavanje pranja novca, a ima i vlastiti Sektor za financijske istrage. U spomenutih pet godina je, prema izvještaju, prijavljen jedan veliki slučaj vezan uz sumnju na pranje novca, "težak" 631 milijun kuna, ali na kraju je u pravosuđu tretiran samo kao porezno kazneno djelo. Poreznici su naveli da su u 2020. podnijeli još dvije prijave za pranje novca s ukupnim opranim iznosom od oko 22 milijuna kuna, ali tim stručnjaka VE-a kaže kako nema informacija o tome jesu li pokrenute istrage.
Kao izvor glavnih rizika od pranja novca u Hrvatskoj se, osim poreznih kaznenih djela, ističu korupcija i krijumčarenje droga. To se odnosi posebno na primitke od kaznenih djela preko financijskih, nekretninskih, trgovinskih i pravnih tvrtki, zloupotrebljavanjem profesionalnih usluga i kompanija te na korištenje gotovine s uključenjem stranih državljana. Za sumnjive transakcije najranjivija su jednostavna društva s ograničenom odgovornošću, a postoje indicije da su i odvjetnici te javni bilježnici uključeni u sheme pranja novca, a računovođe suradnici. No, do koje su mjere te profesije aktivno ili bez svog znanja uključene u zlorabljenje pravnih osoba, nije popraćeno detaljima niti potkrijepljeno, konstatira se u izvještaju.
Nekretnine na moru
Kad su u pitanju stranci, oni obično traže da se novac uplati ili isplati preko hrvatskog financijskog sustava, uspostavljajući tvrtke koje nemaju ekonomskih aktivnosti, ponekad povlače gotovinu te investiraju u nekretnine. Općenito, primici u "kešu" proistekli iz kaznenih djela često se koriste upravo za kupnju nekretnina, uključujući i luksuzne nekretnine na Jadranu. Izvjestitelji ukazuju i na nelogičnost: smije se primati i plaćati u gotovini do 75 tisuća kuna, a financijske i ostale institucije moraju nadležnima prijaviti samo gotovinske transakcije veće od 200 tisuća kuna.
Dosta pažnje posvećuju i načinu na koji se u Hrvatskoj tvrtke upisuju u registre, pa i u najnoviji Registar stvarnih vlasnika, a ocjena je da su mjere za sprečavanje zloupotreba manjkave. Nitko ne provjerava, primjerice, jesu li točne izjave članova uprava da nisu kažnjavani, a to se i ne traži od dioničara, kako domaćih tako ni stranih. Za strane fizičke osobe se općenito ne traži potvrda o nekažnjavanju. Ne provjerava se ni razlog angažiranja određene osobe u tvrtki te tako bilo tko, pa i beskućnik, može biti registriran kao dioničar ili član uprave. Pažnju Moneyvala je privukla i legalna mogućnost da se u Hrvatskoj osnivaju tajna društva - ugovorna partnerstva koja se može koristiti i za prikrivanje vlasništva u kompanijama. Naime, ne postoje provjere koriste li se tajna društva u kriminalne svrhe. Štoviše, nema ni mehanizma za aktivnu detekciju takvih aranžmana.