Žene nogometaša mogu biti jednako uspješne, ako ne i uspješnije od svojih supruga

Žene nogometaša uvijek su doživljavane kao nesposobne, priglupe, lovci na slavu i bogatog muža koji će im omogućiti bezbrižan i lagodan život, permanentno šopingiranje i objedovanje u najluksuznijim restoranima, kao i druženje sa zvijezdama koje su, za razliku od njih, svoju karijeru stvorile talentom. Žene nogometaša u očima javnosti, a ponajviše zlobnika su bestidne sponzoruše vrijedne svakog prezira.

No, je li zaista toliko nemoralno cijeniti i voljeti sebe i priželjkivati lijepog muškarca, sportski građenog, sa savršenom malom guzom i oku ugodnim razvijenim trbušnim zidom. Muškarca koji je duhovit, nježan strastven, romantičan, muškarca koji možda nije završio neke visoke škole, jer se posvetio bogom danom talentu, ali je najčešće poliglot i govori više jezika od brojnih intelektualaca koji će ga nazivati glupim i neukim.

Je li zaista toliko nenormalno i nemoralno za sebe željeti najbolje. Zašto nas onda kao djecu zamaraju pričama o Pepeljugama, Malim sirenama i sličnim bajkama koje nas od najranijih dana uče da postanemo sponzoruše, jer Pepeljuga je po svemu sudeći sponzoruša. Jadna mala sirotica u prnjama koja se usudila maštati, ni manje ni više nego o lijepom princu. Vrijedna je svakog prezira, baš kao i braća Grimm koji su nam se usudili nametnuti tu bajku kao nešto što je lijepo, ispravno, čisto i što je ideal ljubavi.

No, jesu li stvarno žene poput Victorije Beckham, prelijepe Cheryl Cole, Sylvije van der Vaart sponzoruše. Nije li većina od njih dokazala kako i bez supruga imaju sposobnost i talent zaraditi novac i nametnuti se u svijetu kao ozbiljna poslovna žena vrijedna divljenja. Mnoge od njih odavno su i nadmašile svoje snažnije polovice. Nije ni kod nas drugačije, osim što se za razliku od jedne velesile Velike Britanije u našoj zemlji vrti znatno manji novac i puno je teže financijski parirati nogometašima.

No, nekima je i to uspjelo. Našim susjedima, supruzi Duška Tošića, Jeleni Karleuši lako polazi za rukom nametati se kao jedna od uspješnijih žena nogometaša koja sigurno parira, a možda i nadmašuje, uspjeh i zaradu svoga supruga. Slično je i s Marianom Matthaeus koja je vrlo inteligentno iskoristila ime i uspjeh sada već bivšeg supruga, velikog Lothara Matthaeusa.

Mi u Hrvatskoj imamo svoju lijepu Ivu Balaban, Ljupku Gojić, Sanju Agić, Ivu Šarić i još brojne druge koje su dokazale da nisu samo očajne kućanice, žene nogometaša posvećene isključivo suprugovim željama i trošenju njegova teško zarađenog novca, već da su dovoljno pametne, vrijedne, kreativne i sposobne i same pridonositi povećavanju kućnog budžeta.