U srednju sam odlazila s nožem. Tankim, elegantnim otvaračem za pisma kojim je otac iza Božića, kad bi dani bili najkraći, otvarao kuverte iz Njemačke s rezervacijama za lipanj ili srpanj.
Ne, nisam se bojala.
Nije to bio strah.
Žensko odrastanje je poput minskog polja. Svaka od nas razlikuje se po svojim mjerama opreza i svojim zaobilaznim putanjama, po tome što smo sebi uskratile u vječnom izmicanju pred nasrtljivcima koji zvižde, dobacuju, pozivaju na seks, vrijeđaju i prijete. Bus iz Šibenika vraćao se kasno navečer, naša kuća je na kraju sela, okružena vikendicama i apartmanima, većinu godine sablasno gluhima. Ali nisam se bojala mraka i pustoši. Opasno je bilo na svjetlu, među ljudima.
Gledaj u pod, ne uspostavljaj kontakt očima. Hodaj...