Što je najgore od svega?
Ono što je nesreća probudila u ljudima.
Stanovnici Majskih Poljana, sela idiličnog imena i tragične sudbine, nisu sami po sebi ni zlobni niti pokvareni. Stvar je, jednostavno, ljudske prirode.
- Moj muž kaže: jedan dan čovjeku nemoj dati jesti pa ćeš vidjeti kakav je - govori nam jedna mještanka.
Nostalgično se prisjeća života kakav je bio nekad. Samo je u njezinu zaseoku bilo čak 22 djece. Družilo se, slavili su se rođendani, odlazilo se u grad na piće i u kino. Na poslu je, govori, bila radnica, kod kuće seljanka, a u gradu gospođa.
Danas je, pak, malo od toga ostalo. Njezino selo je i dalje ruševno, gotovo identično onome kako je izgledalo 29. prosinca prošle godine. Život je postao preživljavanje,...