Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Željko Sačić, koji godinama prokazuje ‘Jugoslavene’ u javnom prostoru, 1985. u službenom dokumentu nacionalno se opredijelio baš kao Jugoslaven, a bio je i član Saveza komunista Jugoslavije, pišu Novosti.
Iako je zadnjih mjeseci veliki dio svog javnog djelovanja potrošio na prikazivanje Josipa Broza Tita 'ratnozločinačkim gadom', kao mladić je napisao nježnu posvetu maršalu u kojoj se obvezao da će pronositi njegovu revolucionarnu misao.
Jugoslaviju je pritom nazivao ‘našom domovinom’, obvezujući se da će je u ‘prvim redovima’ braniti od ‘svih napada’. Sve se to nalazi u Sačićevom partijskom dosjeu koji su novinari Novosti pronašli u Hrvatskom državnom arhivu, a iz kojeg je, kako pišu, razvidno da nije samo pasivno baštinio knjižicu Saveza komunista.
Nakon aktivnog djelovanja u socijalističkoj omladini, bio je i uzorni komunist u radnim strukturama. Sadržaj njegove članske dokumentacije, koji se može vidjeti uz članak, seže u kasne osamdesete godine i pokazuje da je, među ostalim, radio u sektoru jugoslavenske milicije zaduženom za čuvanje partijskih funkcionera i simbola jugoslavenske državnosti, od zgrade Saveza komunista do Titove vile Zagorje.
Dok je njegova koalicijska kolegica Ruža Tomašić kao članica ustaške terorističke organizacije u Kanadi pisala i recitirala pjesmice posvećene Anti Paveliću, mladi Sačić ispisivao je ode drugu Titu, komunizmu i Jugoslaviji, ističu Novosti.
'Želim slijediti Tita'
‘Oduvijek mi je bila želja da postanem članom Saveza komunista Jugoslavije, da budem nosioc progresa, napretka, branioc u prvim redovima Naše domovine od svih vrsta napada, da nastavim gdje su drugi stali, da slijedim Titov put i Njegova djela. Ta želja ispunila mi se, stekao sam povjerenje drugova, radom koje ću i ubuduće opravdati, a oni su zauzvrat nagradili mene, jednom odlikom koja me potiče da još više radim i na svakom koraku izgrađujem Titovu misao’, napisao je 1980. godine sedamnaestogodišnji Sačić. Nadahnute rečenice pronašli su u rukom ispisanom eseju, koji ukazuje na impresivan formativni put socijalističkog omladinca.
U Savez socijalističke omladine Jugoslavije primljen je 1976. godine, nakon što je kao pionir aktivno sudjelovao u prometnoj sekciji, u sklopu koje je pohodio i natjecanja. Kao četrnaestogodišnji omladinac 1977. godine više je puta bio na radnim akcijama. Nakon upisa u srednju školu za unutrašnje poslove, Sačić je postao predsjednik razredne ispostave socijalističkih omladinaca, a potom i zamjenik omladinskog sekretara u školi za jugoslavenske milicionare. U travnju 1980. godine završio je zagrebačku Političku školu za omladinske aktiviste. Prije nego što je zatražio prijem u komuniste, bio je i sudionik natjecanja ‘Tito – revolucija – mir’.
'Dobar drug'
U partiju je primljen 23. svibnja 1980. godine, svega 19 dana nakon Titove smrti. U odluci o prijemu u Savez komunista Jugoslavije, sekretar ogranka partije Rešad Ramić piše da je Sačić ‘dobar drug i marljiv učenik’. ‘Zadatke obavlja na vrijeme i s voljom i kao takav svojim ponašanjem pozitivno djeluje na ostale drugove u svojoj sredini’, obrazložio je Ramić.
Po završetku srednje škole Sačić je ušao u milicijsku službu, gdje je nastavio ulagati nemali trud u profesionalnom i partijskom smislu. Postao je, naime, pripadnik Jedinice za posebne zadatke, koja je redovno provodila vježbe za akcije visokog rizika, kao što je borba protiv terorizma i ubačenih diverzantsko-terorističkih grupa. Sačić je imao povjerenje i u samoj partiji: od 1982. do 1984. godine bio je član samoupravne radničke kontrole Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova.
Iz partijske organizacije Jedinice za posebne zadatke odjavio se u lipnju 1984. godine. Sačićeva osnovna organizacija SK i radna pozicija postala je Jedinica milicije za osiguranje, koja se bavila zaštitom komunističkih glavešina i državotvornih objekata od posebnog značaja.
‘Njihove su stražarske kućice ispred Sabora, Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, oni čuvaju ličnosti kao što su Milka Planinc, Mika Špiljak, dr. Dušan Dragosavac’, piše u jednom tekstu zagrebačkih milicijskih novina iz 1985. godine. U istom članku problematizira se manjak kadrova u Jedinici za osiguranje i činjenica da narednici tamo šalju svoje milicajce po kazni, premda bi zbog delikatnosti posla ove zadaće trebali obavljati ponajbolji pripadnici službe.
'Odgovorni milicajac'
Razlog je, ispostavilo se, monotonost posla koji pritom ne donosi značajne radničke beneficije. ‘A baš zbog mjesta na kojima radnici te jedinice rade trebalo bi više brinuti o izboru’, piše u tekstu u kojem se citira vrhušku ove policijske postrojbe, od komandira, šefova smjena pa do partijskih predstavnika. Jedan od šest visokopozicioniranih sugovornika koji su ukazivali na probleme i na nužne promjene bio je Željko Sačić. U tekstu se našao kao predsjednik zbora radnih ljudi Jedinice milicije za osiguranje. Sačić se požalio kako je teško okupiti ljude za ovaj posao, ističući da se na sastancima samo priča o plaćama, dok o ostalim stvarima ne stignu raspravljati.
Sačić u ovu jedinicu sasvim sigurno nije poslan po kazni. Osim što je bio na određenoj poziciji kao odgovorni milicajac, partija ga je pohvalila i zbog uzornog ponašanja na polju rada i društveno-političke aktivnosti. Nadležni sekretar Saveza komunista Muris Devedžić, koji je također citiran u spomenutom tekstu, napisao je u prosincu 1985. godine da je Sačić zbog ‘upornosti i zalaganja na radu istican ostalim radnicima kao primjer’.
U odluci o ulasku u partiju 1980. godine napisao je da je Hrvat po etničkoj pripadnosti. Pet godina poslije, u partijskom kartonu vlastoručno se odredio kao Jugoslaven po nacionalnosti.
Zadnji pisani trag o Sačiću u partijskom dosjeu, u kojem stoji i obavijest o urednom podmirenju financijskih obaveza prema dotadašnjoj osnovnoj organizaciji, nastao je 1988. godine. Nakon što je 1987. godine uz rad diplomirao na Pravnom fakultetu, imenovan je na poziciju kriminalista u odsjeku za gospodarski kriminal, gdje je po svemu sudeći dočekao rat, pišu Novosti.