Željko Lovrinčević: 'Standard Hrvata srušili su inflacija i porezi, a ne štednja! Nas guši velik javni sektor!'

Nove ocjene stručnjaka MMF-a o krizi i načinu izlaska iz nje za mnoge su u Hrvatskoj iznenađenje. I Hrvati su, kao i drugi Europljani, u protekle četiri krizne godine navikli na odricanja i štednju, pa MMF-ovo odricanje od dosadašnjih recepata izaziva iznenađenje. O tome razgovaramo sa Željkom Lovrinčevićem s Ekonomskog instituta.

Kako komentirate zaokret u stavovima MMF-a? Ranije su zagovarali strogu štednju, a sada kažu da to baš i ne drži vodu...

- Pozicija MMF-a se od početka krize u odnosu na krizu djelomice mijenjala. MMF je ranije bio zagovornik rigorozne štednje. No, treba voditi računa o tome da je MMF u osnovi američka institucija, a da je američka administracija izabrala model rasta deficita i štampanja novca, a ne štednje. SAD si tako nešto može priuštiti, to je zemlja koja ima rezervnu svjetsku valutu, dolar. Ta su se razmišljanja nametnula i MMF-u u njegovoj valorizaciji pristupa krizi. Drugi kanal utjecaja za MMF je pristup Francuske krizi, tim više što je sadašnja šefica MMF-a Christine Lagarde bivša francuska ministrica financija, a u MMF-u je na visokoj poziciji i Olivier Blanchard. I Francuska je bila protiv mjera štednje, u svakom slučaju bila je znatno bliže konceptu zadržavanja razmjerno visokog deficita bez snažnih mjera rezova. To je na neki način profiliralo i promjenu dijela retorike MMF-a.

Primjer SAD-a

Kako se novi stavovi MMF-a odražavaju na Hrvatsku?

- Nikako. Sve to ne treba miješati s položajem malih zemalja u tranziciji, u koju kategoriju i mi spadamo. Male tranzicijske zemlje nemaju svjetsku valutu, kao što nemaju ni razvijeno tržište obveznica, ali imaju neke druge probleme, poput onih s konkurentnošću i javnim sektorom. Čak su i vrlo eurizirane, a mi u Hrvatskoj dobro znamo što to znači. Stoga bi primjena rješenja kakve provode SAD i Francuska u njima proizvela katastrofalne učinke. Ona bi nas zapravo gurnula natrag u hiperinflaciju i međunarodnu nesolventnost jer bi nam valuta naglo oslabjela i više ne bismo mogli vraćati dugove, već bismo još brže rasprodavali nacionalnu i osobnu imovinu.

Ne čini li vam se ipak da Vlada već provodi neke od mjera koje sada predlaže MMF? Pa i prilikom usvajanja proračuna za ovu godinu iz Banskih su dvora stizala objašnjenja da u ovoj godini žele olakšati položaj građana, koji su na svojim leđima podnijeli glavni teret krize, a zaključili su i da se golom štednjom ne može izaći iz recesije.

- Točno je da je Vlada napravila proračun u kojem je konsolidirani deficit javnog sektora 6,1 posto BDP-a ili oko 20 milijardi kuna. To je više nego lani, kada je on iznosio 5,4 posto BDP-a ili oko 16,5 milijardi kuna. No, Vlada je time zapravo sama sebi proizvela situaciju s rušenjem rejtinga. Takve stvari se danas jednostavno više ne mogu prodati za zemlju koja je u depresiji i koja povećava deficit, a nema izvoz. Tako nešto vani više nitko ne kupuje.

Kada je riječ o standardu građana, on pada zbog rasta poreza i brže liberalizacije cijena javnih sustava koji se nisu restrukturirali. Standard građana, dakle, više ruše porezi i inflacija, nego mjere štednje javnoga sektora, kojih gotovo nema. Inflacija je, naime, rezultat nerestrukturiranih javnih poduzeća, dok su viši porezi u osnovi posljedica nerestrukturiranog javnog sektora. Sve to stvara spiralu rušenja standarda.

Inicijalna faza

Znači li to da novi savjeti MMF-a nama baš i ne znače puno?

- Čak i kada bismo poslušali te savjete iz MMF-a, ne bismo ništa napravili. Hrvatska nema problema s visinom javnoga duga nego s konkurentnošću i nerestrukturiranim javnim sektorom, a to s ne može riješiti tiskanjem novca.

Što nam onda preostaje?

- Moramo nastaviti s fiskalnom konsolidacijom. Čak je moramo i pojačati, i to ubrzanjem reformi, ali uz istodobno porezno rasterećenje. Kad govorimo o štednji u javnom sekotru, tu su bitna dva segmenta: jedan je slaba organizacija i niska produktivnost, a drugi se odnosi na prava raznih interesnih skupina koja više, u ovakvoj situaciji, nisu održiva. Tu ponajprije mislim na kolektivne ugovore, ali i na druga socijalna davanja. Braniteljska prava lani, recimo, nisu ni taknuta, a gutaju dobar dio proračuna.

Smatrate li da će ova godina biti u znaku reformi?

- Imam dojam da će u javnom sektoru, u podjedinim dijelovima socijale, zdravstva i općenito, funkcioniranja OIB-a, doći do napretka. No, zasad je teško reći hoće li to biti dovoljno. Čak i ako reforme krenu, to je tek inicijalna faza, ona koja se tiče promjene normativnog okvira, a nekakvo zaživljavanje može se očekivati tek u drugom dijelu godine.