Obitelj Dragić se ne žali. A itekako bi imali razloga. Svima je na Baniji teško, ali kad uz to što nemate kuću nemate niti posla, još je i teže. Ne zbog vas, snaći ćete se, ali brinete o gluhim roditeljima i dvoje djece. Jedna nevolja nikad ne dolazi sama, uvjerili su se Zoran i Danijela Dragić. Danijela je iz kontejnera svakodnevno odlazila na posao, preko projekta "Zaželi" brinula se o starcima o kojima se nema tko brinuti. Projekt je gotov, Danijela je bez posla, "njezina" je starčad prepuštena sama sebi. Posjeti ih ona katkad, žao joj ih.
Vrijedan suprug Zoran lani je dugo čekao na operaciju bruha, a jedva da je kročio nogom iz bolnice, kad se vratio razvoziti kruh za najveću banijsku tvrtku u branši, Mlin i pekara, MIP. Da je prerano požurio na posao, uskoro se pokazalo pojavljivanjem bruha, sad na drugoj strani. Eto ga opet na bolovanju, u očekivanju operacije. Plaća srezana, pa šestero Dragića, otac Zoran, majka Danijela, djed Miloš, baka Radojka te Vasilije i Vasilisa, danas žive od 5000 kuna mjesečno.
Ne žale se, nasmijani su. Jednako se nisu dali slomiti duhom niti kad su u potresu ostali bez kuće. Djeca su brzo zaboravila tri dana šoka koji su proživljavali poslije drugog potresa, stari roditelji i danas su zbunjeni, ali malo opušteniji nego kad smo ih upoznali prije godinu dana.
U dvorištu Dragićevih u petrinjskom selu Moštanica danas je velika promjena. Veća od 100 kvadrata. Lijepa, moćna drvena kuća, donacija Požgaj grupe na preporuku Jutarnjeg lista. Da nije bilo šlamperaja s temeljima, pa je izgubljeno vrijeme na popravke, obitelj bi Božić dočekala u kući. Sve što nije u domeni Požgaja, odradila je Zaklada Solidarna. Majstora koji je radio temelje, Petra Kovačevića, razmišljaju da kazneno prijave
- Grozno je bilo gledati kako ne znaju. Dođu raditi temelje, a ne znaju kako se rade. Angažirana je druga tvrtka koja je napravila temelje. Pogledajte ju sad kako je krasna - pokazuje nam Zoran Dragić brvnaru od čvrstoga hrasta.
- Kad se stavi krov, opet dolazi Požgaj s prozorima, vratima, podom i namještajem. Instalacije će odraditi Solidarna. Za keramiku nam je rečeno da se obratimo Gradu. Za ostalo ćemo se snaći - govori nam Zoran.
Sjedimo u negdašnjoj šupi, nakon potresa kuhinji, blagovaonici i dnevnom boravku. Prostoriji gdje obitelj provodi dane. Mladi s djecom spavaju u kontejneru, baka i djed su za toplog vremena spavali u kamp-kućici.
- U kućici je ledeno pa se, kao i lani, svi zajedno zbijemo pa spavamo u ovoj većoj kućici. Ne dam ja da njima bude zima. Ništa nam neće biti ako se malo stisnemo - kaže Zoran. U mobilnoj kućici kao da nije prošlo 365 dana. Šest spojenih madraca na podu, na kojima Dragići spavaju kao sardine. Četverogodišnjoj Vasilisi to ne smeta. - U kontanjeru mi je ljepše nego u kući. U kući mi je bio jak potres. Bilo me je strah - kaže.
Zoran se, kao i mnogi drugi, ne usuđuje ignorirati uplatnice za struju. A računi su veliki, jer kontejner treba zagrijati. Od 5000 kuna primanja oko 1000 odlazi na struju.
- Ne može se to niti ugrijati. Stavim dvije grijalice, ali ledeno je - kaže. Ali strpljiv je, jer što mu drugo i preostaje?