Zbog nafte u Meksičkom zaljevu stradat će i neretvanska jegulja

Premda naftna mrlja iz Meksičkog zaljeva ne može izazvati izravnu ekološku katastrofu u Europi, eventualni prodor nafte u Sargaško more mogao bi biti poguban za budućnost neretvanske jegulje, koja se mrijesti i leže upravo u vodama Sargaškog mora, piše Slobodna Dalmacija.

Tako je nafta iz devastiranih postrojenja ‘British Petroleuma’, čije se curenje već dulje neuspješno pokušava zaustaviti svim tehnološki dostupnim metodama, dodatno ugrozila jegulje, koje ionako posljednjih desetak godina nestaju u Neretvi i njezinim rukavcima.

I dok se osamdesetih godina prošlog stoljeća na jezeru Kuti ili rječici Norinu jegulja izlovljavala na “lađe”, danas je ulov sveden na skromnih nekoliko kilograma dnevno.

Razloge nestanka jegulja, među ostalim, treba tražiti u nekontroliranom lovu te različitim zagađenjima i intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji u Neretvi.

Jegulja je migratorna, a ne autohtona vrsta. Nakon mrijesta, mlade jedinke ali i odrasle jednostavno se ne vraćaju u Neretvu ili ih se, pak, vraća tek manji broj. Dr. Branko Glamuzina, s Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku, koji se godinama bavi istraživanjem riba i ribarstva delte Neretve, s posebnim naglaskom na mogući uzgoj jegulja u prirodnim staništima, ističe da je jedna od životnih faza spolno zrele jegulje vezana uz migracije u Sargaško more.

- U životu jegulje najznačajnija je jesenska migracija spolno zrelih jedinki na mriješćenje u Sargaško more, pa bi eventualno zagađenje bilo pogubno za sve jegulje jadranskog slijeva, pa tako i doline Neretve!

Nafta te ostali zagađivači koji je prate, imali bi negativni utjecaj na kvalitetu reproduktivnih organa jaja i ličinki jegulje, što bi se dugoročno negativno odrazilo na ionako smanjen broj jedinki.

Situacija je to složenija jer dio populacije, koji ove godine ode na mriješćenje, izmrijesti se tek nakon dvije godine, a mlađ se vraća tek u četvrtoj i petoj godini u Neretvu.

Već niz godina vidljiv je trend smanjivanja jegulje u vodama od ušća Neretve do granice s BiH. Primjerice ulov u velikoj trati na području kanala, koji povezuje more i jezero Vlaška kod Rogotina za jesenskih migracija, iznosio je i do tri tone jegulje, dok se danas tu može uloviti tek oko 500 kilograma, pojašnjava dr. Glamuzina, naglašavajući da brojnost jegulje u donjoj Neretvi opada ispod kritične razine.

Neretvanski ribari ali i ugostitelji prate stanje oko naftne mrlje u Meksičkom zaljevu i pribojavaju se njezina utjecaja na mlađ jegulje.

- Nadamo se da ta ekološka katastrofa neće utjecati na populaciju jegulje u dolini Neretve - ističe Pavo Jerković, naglašavajući da svake godine dio neretvanske jegulje ostaje u delti.

Organizirani uzgoj u ribnjacima dugoročno jamči opstanak ove karakteristične riblje vrste, koja je postala zaštitnim znakom doline Neretve, ali i nezaobilazna delicija u nadaleko poznatom neretvanskom brudetu.

Inače, jegulja može živjeti jako dugo, čak do 88 godina, a naraste do 133 cm duljine i više od 6,5 kg težine. Jegulje koje žive u Europi nisu spolno zrele, a spolno sazrijevanje se događa u dobi od 6-30 godina, ovisno o spolu i području.

Boja im se tada mijenja u srebrnastu, prestaju se hraniti, te im se crijeva skraćuju i ostavljaju više mjesta u utrobi za spolno zrele gonade. Tada počinju putovanje prema Sargaškome moru koje traje oko godinu dana, a putem se skupljaju u jata.