Ključ, mobitel, novčanik - i maska. U 17 mjeseci, koliko je prošlo od prvog hrvatskog slučaja korone u veljači prošle godine, zaštitne maske postale su obvezni dio naše svakodnevice, bez njih ne možemo nigdje. Istraživanje Europske agencije za okoliš pokazalo je da je upravo taj tanki sloj materijala zbog kojeg se osjećamo sigurnije jedan od plastičnih proizvoda koji šteti okolišu.
U razdoblju od travnja do rujna prošle godine zabilježili su znatno povećanje količine otpada koji nastaje zbog upotrebe plastičnih maski, rukavica te otpada koji je nastao kao posljedica dostave hrane i kupnje preko interneta. Konkretno, u tom se razdoblju u Europu, najvećim dijelom iz Kine, uvezlo čak 170 tisuća tona jednokratnih zaštitnih maski više nego u mjesecima kad su se koristile isključivo u medicinskim krugovima.
Najveći problem leži u njihovu sastavu - obično se radi o tri sloja od kojih su dva izrađena od plastike. Uzme li se u obzir “životni put” jednokratne maske, koji uključuje njezinu izradu i transport, izračunali su da se uz jednu tonu maski, ovisno o specifičnosti konkretnog proizvoda, veže od 14 do 33,5 tona oslobođenog ugljikovog dioksida koji se smatra jednim od glavnih uzročnika globalnog zagrijavanja.
Riječ je o podacima iz prvog vala širenja virusa kada je brzina dostave zaštitne opreme bila od presudne važnosti pa su se najčešće koristili zrakoplovi koji su sami po sebi veliki onečišćivači.
Jednokratne zaštitne maske i rukavice bi po svojim karakteristikama trebale spadati u kategoriju jednokratnih plastičnih proizvoda. Direktivom o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš se želi smanjiti upravo količina proizvoda od plastike koji se bacaju brzo nakon korištenja, kao što su slamke ili plastični pribor za jelo. Druga kategorija koje se Direktiva dotiče su proizvodi koji sadržavaju plastiku, ali kupci to ne znaju pa ih se putem oznaka na pakiranju želi informirati da su takvi proizvodi i primjerice vlažne maramice, ulošci i filteri cigareta. Jednokratne zaštitne maske se unatoč svoja dva sintetička sloja ne nalaze ni u jednoj od tih kategorija.
- Zaštitne maske spadaju u infektivni otpad pa ih se ne tretira kako ostalu plastičnu ambalažu jer mogu biti potencijalni rasadnik virusa. One bi se u svakom slučaju trebale adekvatno zbrinjavati kada se odlažu u komunalni otpad, ali smo svi svjesni da se to ne radi, objašnjava bivša ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy. Pitanja zaštite okoliša i gospodarenja otpadom su dio zajedničke politike Europske unije koja najčešće putem direktiva propisuje minimalne standarde koju svaka članica može usvojiti. Državama je, dodaje, otvorena mogućnost da u svoje zakonodavstvo uvede i više standarde od onih koji su propisani.
- Politička volja je glavno i osnovno pitanje, ali kad govorimo o politici zaštite okoliša i gospodarenju otpadom mi se ponašamo tako da nam Europska unija nešto naredi, a mi to učinimo prilično nevoljko, tvrdi Holy. Veliki problem leži i u nedovoljnoj osviještenosti ljudi o ozbiljnosti pitanja zaštite okoliša. Hrvati često neopravdano vjeruju, kaže, da je naš okoliš čišći od onog u drugim zemljama. Osim toga, kod država sa slabije razvijenim gospodarstvom, tvrdi Holy, često se daje prednost pitanjima gospodarstva u odnosu na zaštitu prirode i održivi razvoj.
Ovo, ipak, nije jedina neželjena posljedica širenja virusa povezana s okolišem. Iz Italije dolazi podatak da svaka stota jednokratna maska, slučajno ili namjerno, završi u prirodi što se u njihovom slučaju znači deset milijuna maski mjesečno. Iako konkretni podaci ne postoje, čini se da se ni Hrvati nisu oduprijeti ovom trendu.
- Kada čistimo ulice, ne ostavljamo ni jednu masku, ali se iz mog iskustva često događa da ljudi namjerno bacaju maske na ulicu jer znaju da ćemo mi to svakako počistiti, objašnjava mi ljubazni djelatnik zagrebačke Čistoće s kojim razgovaram o maskama na koje svakodnevno nailazimo na tramvajskim i autobusnim stanicama, cestama, travnjacima. Ukratko, po cijelome gradu. Zagrebački Veterinarski fakultet je u svibnju pozvao građane da prerežu gumice na maskama prije nego ih bace.
- Jednokratni zaštitni materijal predstavlja opasnost za brojne divlje životinje. Od početka pandemije su zabilježeni brojni slučajevi zapetljavanja ptica, riba, šišmiša, lisica, ježeva, rakova i hobotnica u gumice maski ili gumice rukavica što u nekim slučajevima dovodi do uginuća, naglasili su.
Petra Andrić iz Greenpeacea Hrvatska rješenje problema koji nastaju zbog korištenja jednokratnih maski vidi u okretanju višekratnim varijantama.
„Važno je informirati građane o tome koliko određena vrsta maski štiti od zaraze, a zatim i o troškovima koji su mnogo manji ako se koriste višekratne maske koje su perive“, objašnjava Andrić i dodaje kako su jedino višekratne varijante proizvoda pravo rješenje za okoliš jer potiču razvoj kružnog gospodarstva.
„Postoji potreba za kvalitetnom opremom koja će istovremeno nas štititi od bolesti, a prirodu štititi od nas. Trebamo pratiti aktualne preporuke stručnjaka koje maske koristiti, a dugoročno je svakako važno pronaći i građanima omogućiti kvalitetna višekratna rješenja“, zaključuje.
