ZAGREB - Nema nikakve zavjere u ubojstvu Ivane Hodak. Ubojica je gradski skitnica, 62-godišnji Mladen Šlogar, a motiv zločina krajnje je bizaran. Šlogaru, bivšem uposleniku na teninskim terenima SC Mladost, prije 15 godina zamjerio se otac ubijene, Zvonimir Hodak. Nije se radilo o tome da je Hodak naudio Šlogaru, nego je Šlogar, zbog svoje narcisoidnosti, neke Hodakove postupke shvatio kao omalovažavanje i ruganje te mu se odlučio osvetiti na krajnje okrutan način. Sažetak je to zaključaka sudskog vijeća Županijskog suda donesenih na temelju provedenih dokaza. Radi se o istim zaključcima koje je isticala i policija neposredno nakon Šlogarova uhićenja.
Informacije očevidaca
Sve ranije teorije o ubojstvu koje je šokiralo Hrvatsku ostat će, čini se, samo teorije.
A ovo je ubojstvo uistinu bilo razbuktalo maštu medija i kriminalista. Dijelom je tome pridonijela i reakcija političkog vrha smjenama u vrhu policije i pravosuđa. Tijekom istrage, do Šlogarova uhićenja, i policija je uzimala u obzir sve motive, pa i najrazličitije moguće izvršitelje.
Na sam dan ubojstva, navode očevici, nudili su informacije o ubojici. Prema nekima, radilo se o muškarcu 30-ih godina koji je istrčavši iz haustora u Hatzovoj krenuo u smjeru središnjeg zagrebačkog trga, drugi su ubojicu “vidjeli” kako se na biciklu udaljava zelenim valom, dok je treća verzija bila, zbog dva automobila bugarske registracije ranije parkirana u blizini, da su ubojicu čekali pomagači koji su ga hitro odvezli s mjesta zločina.
Prva verzija kojom su baratali i mediji i istražitelji povezivala atentat je sa slučajem Zagorec, nekoliko dana ranije izručenog Hrvatskoj zbog slučaja dragulji. Motivi umirovljenog generala prepoznavali su se u ljubavnoj vezi Ivane Hodak i Ljube Pavasovića. Veza Petračevog odvjetnika i kćerke Zvonimira Hodaka navodno je ugrozila poslove Vladimira Zagorca, ali i Sretena Jocića zvanog Amsterdam, koji je sa Zagorcem pregovarao o kupnji nekretnina. Isticao se i mogući motiv ljubomore, prvenstveno zbog navodnih kontakata Ivora Vucelića, bivšeg dečka Ivane Hodak, sa Sretenom Jocićem. Vucelić je, kao i Petrač, podvrgnut detektoru laži i prošao ga. Detektor je prošao i Zagorec.
Sumnja je pala i na utamničenog Hrvoja Petrača kojega je prozvao sam Zvonimir Hodak navodeći pritom: “Ako Petrač nije ubio moju kćer, javno ću mu se ispričati.” Sinovi Hrvoja Petrača prošli su poligrafsko testiranje. Nakon Šlogarova uhićenja Hodak se i ispričao Petraču.
Lokacija oružja
Osim teorije o zavjeri dva klana, Petračevog i Zagorčevog, javila se i teza o pljački kao mogućem motivu. Međutim, istražitelji su vrlo brzo odbacili tu mogućnost jer ubojica nije uzeo ni novac ni skupi nakit koji je Ivana Hodak imala na sebi. Moguća ljubomora je također vrlo brzo eliminirana.
No, nakon ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića krenule su nove teorije o povezanosti ta dva zločina. U glavnoj ulozi ponovo se našao Sreten Jocić. Policijskim istražiteljima u rješavanju slučaja Hodak ponudio se jedan od uhićenih za ubojstvo Ive Pukanića. Prilikom saslušanja spomenuo je kako su pištolj Beretta 7,65 posjedovali Slobodan Đurović (uhićen kao organizator Pukanićevog ubojstva) i Bojan Gudurić (član skupine koji je bio u bijegu). Čak se spominjala i lokacija na kojoj se možda nalazi takvo oružje.
Pao na poligrafu
Usto, Slobodan Đurović navodno pada na detektoru laži upravo na pitanju o ubojstvu Ivane Hodak. Sve to potkrepljivalo je teoriju o povezanosti s ubojstvom Pukanića. Šlogar je 5. veljače 2009. pronađen u pučkoj kuhinji na Gornjem gradu. Za njim se tragalo nakon što se vještačenjem ustanovilo da je pištolj oduzet 4. prosinca 2008. od skitnice Šlogara u sjedniku kod Zaprešića oružje iz kojeg je ubijena Ivana Hodak. Nakon uhićenja policija je priopćila: riješli smo ubojstvo. Prije te izjave Šlogar je pao na poligrafu i priznao zločin. Nagađanja da je Šlogar bio oružje u nečijim rukama i policija, a sada i sud, smatraju apsurdnim.