ZAŠTO JE NESTAO DOMAĆI BIJELI LUK? Domaći češnjak ubio je uvoz, a želimo li ga jesti, morat ćemo obnoviti zadrugarstvo

Ipak se kreće. Iako Hrvatska godinama uvozi čak 90 posto (1800 tona vrijednog tri milijuna dolara) bijelog luka ili češnjaka za domaće potrebe, sve više je poljoprivrednih proizvođača koji se okreću njegovoj proizvodnji. Velika potražnja za domaćim bijelim lukom tako je u protekle dvije godine rezultirala udruživanjem proizvođača u Dalmatinskoj zagori, ali i Slavoniji, gdje su klimatski i pedološki (tlo) uvjeti odlični za sadnju.

Sedam tona po hektaru

- Ja sam sa sadnjom češnjaka počeo prije tri godine, kada nas je bilo samo troje, a već ove godine planiram osnovati slavonsko udruženje proizvođača češnjaka u kojem bi moglo biti tridesetak proizvođača koji su se počeli ozbiljnije baviti proizvodnjom - kaže nam Miroslav Kurcinak, mladi poljoprivrednik iz Đakovačkih Kučanaca.

Na samo jednom hektaru površine njegova obitelj lani je ubrala oko sedam tona češnjaka, što bi uz veleprodajnu cijenu od 30 kuna po kilogramu mogao biti prihod oko 200.000 kuna. Ukupno je u Hrvatskoj zasađeno 75 ha.

- Naravno, dio češnjaka ostavljamo za sjetvu, a nisu mali ni troškovi proizvodnje. Zadovoljan sam prihodom i planiram uskoro proširi proizvodnju od koje će dio ići za izvoz - kaže Kurcinak.

Kao i ostali mali proizvođači, on svoj luk uspijeva prodati na tržnicama ili preko interneta. Najveća potražnja je uglavnom u studenom i prosincu, kada je sezona kolinja jer češnjak je neizostavan začin u kobasicama i kulenima. Tada se čak i u Konzumu može naći bijeli luk domaćih proizvođača sa slavonskih polja.

No, ekspanzija uvoza iz Kine, koja je najveći proizvođač češnjaka u svijetu i proizvodi 77 posto svjetske proizvodnje, počela je potkraj prošlog stoljeća. Izravni uvoz češnjaka iz Kine pokrenuo je veletrgovac voćem i povrćem Nikola Vrcan koji je svoju poslovnu filozofiju tada najbolje objasnio ovom izjavom:

- Mi u Francuskoj plaćamo mrkvu jednu kunu. Znači na tu mrkvu dajemo namete, PDV, carinu, zaštitnu carinu, prijevoz - jednu kunu i više. Znači, francuski proizvođač dobije za mrkvu jednu kunu i naša država dobije kunu.

Dakle, uvozom su bili zadovoljni trgovci i država, a za proizvođače tko pita. Vrcanovo poduzeće Vrni u međuvremenu je ostalo dužno brojnim kooperantima koji su se okušali u proizvodnji voća i povrća, ali uvozni kineski češnjak srušio je cijenu domaćem i nitko ga godinama nije htio saditi. Dodatni, ali i dosta bitan razlog je to što i inače oko njega ima jako puno posla. U nekim dijelovima Hrvatske čak je i nestalo sjemenskog češnjaka.

Trgovci radije uvoze

- Mi smo napustili model zadrugarstva koji je malim proizvođačima jamčio siguran plasman proizvoda na tržištu i sada imamo proizvođače koji se boje proizvodnje bez sigurnog plasmana i trgovce kojima je veći interes uvoziti jer tako jednostavnije i jeftinije dolaze do robe - kaže Ernest Nad, voditelj Odjeka za poljoprivredu pri HGK Osijek.

Dakle, zadruge koje su eliminirane početkom 90-ih kao relikt socijalizma sada se vraćaju, a posljednjih godina nam ih preporučuju i birokrati EU. Kada Miroslav Kurcinak iz Đakovačkih Kučanaca osnuje udrugu proizvođača češnjaka koji će izvoziti češnjak, bit će zatvoren krug apsurda u domaćem agraru.