ZAGREB - Nenad Šipušić u svojoj je karijeri stekao reputaciju policajca koji “grize”. Kad su prije nekoliko godina njegovi kolege pustili dilera jer nisu imali dokaze, Šipušić ga je šest sati vozio u autu i tražio da otkrije skladište droge. Zbog toga je čak završio na disciplinskom postupku. Kad se zna ta i još neke epizode iz njegove karijere, još je misterioznije zašto je prešutio informaciju da se u središtu grada sprema ubojstvo, koju je dobio od Amira Mafalanija četiri dana uoči atentata na Ivu Pukanića. Zbog toga je sada i on pod policijskom istragom.
Karamarkova grupa
“Informacija je bila preopćenita, neodređena, nije bilo odgovora na zlatna pitanja kriminalistike gdje i tko”, pravdao se na sudu Šipušić, crven u licu. “Vi ste policajac, vi ste uvijek na dužnosti. Ako imate saznanja, ne biste trebali čekati, kao običan građanin, da vas pozovu i pitaju o tome”, čudila se njegovu postupku sutkinja Ivana Kršul.
MUP je u utorak priopćio da je ministar Tomislav Karamarko oformio posebnu stručnu skupinu koja će ispitati postupanje policajca Nenada Šipušića. Inače, Šipušić nakon tog svog propusta nije ni na koji način kažnjen, nego je, upravo suprotno, unaprijeđen na mjesto pomoćnika načelnika za krim policiju u Novom Zagrebu, u najvećoj policijskoj postaji u državi.
Općenita informacija
U svojoj policijskoj karijeri Šipušić je dvaput dobio nagradu ministra i jednom bio pod suspenzijom.
“Nije mi žao što sam postupio kako sam postupio nakon razgovora s Mafalanijem”, rekao je u utorak Nenad Šipušić u razgovoru za Jutarnji i dodao: “Informacija koju sam dobio bila je preopćenita i, prema napucima koji vrijede u policiji, nisam mogao napisati operativno izvješće koje nema minimum korisnih informacija.
Neki sad kažu da se nakon te informacije mogao ishoditi nalog za mjere prisluškivanja Mafalanija i Matanića. Ali pogledajte Zakon o kaznenom postupku pa pročitajte za koja kaznena djela se mogu poduzeti posebne izvidne mjere. Policajcima ponekad nije lako dobiti ni nalog za pretragu stana, a kamoli nalog za mjere prisluškivanja za djelo koje se nije dogodilo i za koje ne znamo tko će ga počiniti, gdje i nad kime...”
Ipak, policijski stručnjaci i dugogodišnji operativci s kojima smo u utorak razgovarali kažu da je Šipušić dvaput profesionalno pogriješio. Prvi put, kad informaciju uoči ubojstva, ma koliko općenita ona bila, nije proslijedio nikome.
Bugarska skupina
“Drugi put je pogriješio nakon ubojstva. Trebao je u roku od pet minuta sjesti u auto, doći u Heinzelovu i reći sve što zna jer bi nam to pomoglo da brže otkrijemo počinitelje”, rekao nam je sugovornik koji je želio ostati anoniman. Šipušić je naslućivao da mu Mafalani prenosi ono što čuje od Matanića i trebao je reagirati s obzirom na Matanićevu kriminalnu reputaciju iz Bugarske i Srbije. Policija je Matanića povezala s ubojstvom Pukanića tek nakon što je tijekom očevida pronađen ostatak šasije motocikla korištenog za podmetanje eksploziva.
Sa Šipušićevom informacijom, kaže jedan naš sugovornik, policijska istraga mogla je brže ići prema Mataniću.
Zgrožena javnost
Matanićevo ime policiji je trebalo zvoniti na uzbunu puno prije ubojstva Pukanića. Kako smo u utorak doznali, već dan nakon ubojstva Ivane Hodak, dakle dva tjedna prije ubojstva Pukanića, policija je upozorena da bi, ako je pozadina likvidacije mlade odvjetnice mafijaška, Matanić mogao biti mogući počinitelj.
Nedugo nakon njegova povratka iz Bugarske krajem svibnja 2008. godine tijekom ljeta u zagrebačkom podzemlju svi su željeli doznati što smjera. Jer, i iz njegova miljea dolazile su glasine kako će on i društvo biti glavni u gradu. Takve su glasine dolazile i do policije. Kad je ubijena kći odvjetnika Hodaka, svi su bili u panici.
Političari su smijenili čelnike policije i pravosuđa, neki odvjetnici angažirali su zaštitare. Javnost je bila zgrožena. Kakva je atmosfera vladala, svjedoči i to što je i podzemlje bilo zgroženo i to smatralo narušavanjem “pravila igre”.
Nevjerojatno je da Matanić i ljudi s kojima se družio nisu bili pod nadzorom policije i sigurnosnih službi, a to pitanje pravosudno-policijski krugovi, mediji, stručna i laička javnost postavljaju već više od dvije godine. Uostalom, o njemu i “bugarskoj skupini” policije i sigurnosne službe Hrvatske, Srbije i Bugarske razmjenjivale su se informacije i prije šest godina.
Propusti se ne mogu sakriti
Dio javnosti stoga s pravom postavlja to pitanje, ali drugi dio javnosti Mafalanijevo spominjanje kontakata s policajcem Šipušićem doživio je i kao njegov očajnički pokušaj da se izvuče skretanjem pozornosti na represivni sustav. Ali, svjedočenje policajca Šipušića upravo potvrđuje da se propusti policije, ako ih je bilo, ne mogu skrivati.
Kako pak suđenje ulazi u završnicu, Robert Matanić sve više “ukapa” sebe i ostale suoptuženike. Upravo zbog toga, lica odvjetnika sve su zabrinutija, a tužitelj se zadovoljno smješka.
Pet ključnih pogrešaka policije
1. Nakon neuspjela atentata u travnju Ivo Pukanić je bio pod zaštitom, ali i tada su ga već atentatori “pokrivali”. Zaštita mu je skinuta navodno na njegov zahtjev i po procjeni policije, ali interna je istraga ustanovila nakon ubojstva da je u tome bilo propusta. Policija ima pravo kad tvrdi da i osobe koje su pod zaštitom uvijek ne surađuju na odgovarajući način, ali policija mora razumjeti i psihološki teret takva života i dati prave procjene.
2. Robert Matanić se u svibnju 2008. iz Bugarske vraća u Hrvatsku. Zašto ga službe nisu stavile pod bilo kakvu vrstu nadzora, s obzirom na to da je riječ o čovjeku kojeg se povezivalo s brutalnim likvidacijama u Bugarskoj? Kako takav “označeni” kriminalac može šetati Zagrebom, susretati se s osuđenim ratnim zločincem Željkom Milovanovićem i planirati veliko ubojstvo?
3. Dan nakon ubojstva Ivane Hodak policija je, kako doznajemo, upozorena da bi Robert Matanić mogao biti među vrlo malo ljudi sposobnih izvršiti takvo ubojstvo. Ako ga nitko nije stavio pod nadzor prije, svakako je trebao to učiniti u ovom trenutku.
4. Amir Mafalani četiri dana prije ubojstva Ive Pukanića govori policajcu Nenadu Šipušiću da će se dogoditi neko ubojstvo u centru grada. Mafalani je neodređen, ne govori detalje i Šipušić odlučuje ne proslijediti informaciju nikome u policijskom sustavu. Da je proslijedio, možda je netko mogao nešto napraviti. Nitko ne tvrdi da bi atentat bio spriječen, ali mogla se usmjeriti pozornost na Mafalanija i izvor njegovih informacija, Roberta Matanića.
5. Iste večeri kad je Pukanić ubijen, policajac Nenad Šipušić mogao je reći ono što je dotad prešućivao: da ga je Mafalani upozorio na neko ubojstvo koje bi se trebalo dogoditi u centru grada. To je, prema mišljenju policijskog stručnjaka s kojim smo u utorak razgovarali, moglo ubrzati istragu koja je, doduše, kasnije i dovela do Matanića, ali u zadnji čas, netom prije nego što je htio pobjeći preko granice.