Zašto čistačica u bolnici ima nižu plaću od čistačice na fakultetu?

Iako koriste istu metlu, usisavač, krpu, perušku, deterdžente, imaju isti koeficijent za plaću, istu osnovicu i isti broj godina staža, istu razinu obrazovanja, čistačice u javnim službama, ovisno o tome gdje rade, imaju različite plaće.

Posljedica je to niza dodataka iz granskih kolektivnih ugovora kojima im se povećava bruto plaća, ovisno o umješnosti, a u nekim slučajevima i ucjenama, sindikalnih čelnika. Tako su najbolje plaćene čistačice u sektoru znanosti i visokog obrazovanja koje brišu prašinu, peru prozore i stružu žvakaće ispod klupa, a najlošije su plaćene one u zdravstvu i socijali premda su u stalnoj opasnosti od zaraza, koriste daleko agresivnija sredstva za čišćenje i na dnevnoj bazi susreću se s krvlju, mokraćom, slinom, stolicom...

Nelogičnosti

Iako nema logike, čistačica na fakultetu prima 497,32 kune veću bruto plaću od čistačice u bolnici. No, to je tek trenutno stanje. Prema informacijama iz Vlade, od iduće će godine za iste poslove svi primati iste plaće, bez iznimki.

- Tu nelogičnost moramo ispraviti. Sustav više ne može izdržati pritisak dodataka koji u pojedinim plaćama iznose do 50 posto i zato se krenulo s izmjenama granskih kolektivnih ugovora - pojašnjava izvor iz Vlade. Isti sugovornik najavljuje da će istovremeno s izjednačavanjem plaća u povijest otići i neke naknade koje se godinama isplaćuju.

- Iako se svaki mjesec zaposlenima u javnim službama isplaćuje dodatak na minuli rad od 0,5 posto po godini staža, u javnim službama isplaćuje se i poseban dodatak za ‘vjernost poslodavcu’ - četiri posto za 20 godina, osam za 30, a 10 za 35 godina staža! Čemu to ako već primaju za minuli rad - pita naš sugovornik.

Stara vremena

No, čistačice su samo jedan primjer. U sustavu postoje slučajevi da administrativno osoblje prima dodatak na uvjete rada, od deset i više posto, iako rade uobičajeno radno vrijeme od 7 do 15 ili 8 do 16 sati, u klimatiziranim uredima, na anatomskim stolcima... No, pravo na dodatak vuku iz nekih ranijih vremena ili iz činjenice da netko u njihovoj instituciji doista ima pravo na dodatak na uvjete rada.

Kolektivni ugovori

Iako je u Banskim dvorima odluka o ukidanju dijela dodataka odavno donesena i više puta potvrđena, dio sindikata s time se još nije pomirio. A svjesni su da bi bespogovornim odbijanjem prijedloga Vlade mogli ugroziti - osnovnu plaću. A ona je, prema tvrdnjama svih ministara i premijera, zasad - sigurna. Ukidanje niza naknada i dodataka trebalo bi biti jedino zadiranje u mjesečna primanja. No, obećanje o osnovicama i koeficijentima vrijedi samo ako sa sindikatima uspiju ispregovarati novi Temeljni kolektivni ugovor, odnosno ako se zamrzne isplata dijela materijalnih prava.

Koliko se može uštedjeti na rezanju dodataka, nitko pouzdano ne zna. Ukupno se na dodatke troši oko četiri milijarde kuna godišnje, odnosno svaka šesta kuna namijenjena za trošak zaposlenih u državnom proračunu, no kako su pregovori o granskim kolektivnim ugovorima “na čekanju” dok se ne potpiše TKU, nije poznato što će Vlada uspjeti ispregovarati.

Državni službenici već drugi mjesec žive sa zamrznutim materijalnim pravima i, osim novih pravila za obračun prijevoza, na plaći ne osjete nikakvu razliku. Jedino što oni koji na posao dolaze automobilom primaju za četvrtinu manji prijevoz, a oni koji žive do dva kilometra od radnog mjesta pravo na prijevoz više nemaju. Na tim je stavkama u listopadu ostvarena ušteda od 40 milijuna kuna. Naime, s plaćama za listopad prošle godine isplaćeno je 71,250 milijuna kuna za prijevoz, a ove godine za isti mjesec, po novim pravilima, utrošen je samo 31 milijun kuna. Prema tim rezultatima, na godišnjoj razini u javnim i državnim službama planira se ušteda od 400 do čak 500 milijuna kuna, odnosno više od 30 posto iznosa koji je za prijevoz utrošen prošle godine.

Jedanaest sindikata

U Vladi će danas poslijepodne javne službe ponovno sjesti za pregovarački stol. Ministri na čelu s potpredsjednikom Nevenom Mimicom samo će ponoviti sve prijedloge otprije šest mjeseci. A kako sada stvari stoje, sedam od jedanaest sindikata ponuđeno će prihvatiti, dok četiri sindikata iz Matice Vilima Ribića neće. To je jasno još otkako su početkom prošlog tjedna pozvali svoje članove na jednodnevni štrajk idući tjedan i najavili “dugotrajni štrajk na kraju školske godine”.

Na te najave iz Banskih su dvora jasno odgovorili: nitko ne brani štrajk, ali dane provedene u štrajku država neće platiti.