Po svemu sudeći, bilo je to ovako. Dvadesetdvogodišnji Grigorij desetog je marta nesretno zaspao na dežurstvu. Grčevito se borio sa snom, širio je snene oči i sam sebe šamarao i štipao, dok se kratko iza jedanaest nije jednostavno onesvijestio, glava mu se srušila na komandnu ploču. Čelom je bubnuo u crveno dugme, nakon čega se čitava kabina stala tresti i odozgo s prikolice začulo se jedno stravično, zaglušujuće: Vuuuušššš! Grigorij se od toga momentalno razbudio. "Виблядок!" opsovao je izbezumljeno, što će reći: "Kučkin sin!", pa gologlav i u košulji iskočio iz kola, ali stigao je samo pogledom ispratiti bespilotnu letjelicu koja je užarenim mlazom iz raketnog motora osvijetlila ljubičastu noć.
Tupoljev Tu-141, poznat i kao Striž, otisnuo...