Predstavnici zaštićenih najmoprimaca prošli su tjedan sa sastanka radne skupine, koja je analizirala posljednju verziju zakona dugog imena koji traži modele da vuk bude sit i ovce cijele, izašli ogorčeni. Boje se da zakon neće riješiti problem i da će pravdu opet morati tražiti na sudovima.
Iako ih prema ovom nacrtu država ne može izbaciti na cestu, za razliku od Zakona o najmu stanova koji je zato i pao na Ustavnom sudu, prva verzija davala im je pravo otkupa po istim uvjetima koje su imali nositelji stanarskog prava, a do finalne je ta odredba doživjela redukciju. Vlasnici nisu nezadovoljni, ali i oni strepe od zahtjeva za ocjenu ustavnosti koji bi cijelu stvar mogao zaustaviti na još nekoliko godina pa bi bilo izgledno da generacija koja je sjedila za stolom neće doživjeti primjenu zakona.
"Svaka nova verzija udaljenija je od svrhe zakona i od Ustava od one prethodne", nezadovoljan je Marko Fak, odvjetnik Hrvatskog saveza udruge stanara.
Sudski procesi
U trećoj verziji nacrta Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, podsjetimo, najmoprimci su ostali bez prava na otkup stana kakvo su imali bivši nositelji stanarskog prava u društvenom vlasništvu, a oni su stanove otkupili po iznosima od deset posto tržišne vrijednosti. Sada se, pak, najmoprimcima, pod uvjetom da se s time slažu vlasnici, daje pravo otkupa do 65 kvadrata stana po etalonskoj cijeni građenja od tisuću eura, a iznad toga morali bi plaćati kvadrat po tržišnoj cijeni. Od 1. siječnja 2025. do razrješenja statusa najmoprimci će biti dužni plaćati tržišnu cijenu najamnina koja iznosi najmanje 7,5 eura po kvadratu, polovicu plaća najmoprimac, polovicu država. Finalna verzija predviđa da država isplati najmoprimca u novcu u zamjenu za ukidanje zaštićenog statusa, a on se iseli iz stana i preda ga u posjed vlasniku. One obitelji u kojima bračni ili izvanbračni partneri najmoprimca imaju u vlasništvu drugu useljivu nekretninu u istom gradu, imaju pravo samo na tu mjeru. Predlaže se i varijanta da najmoprimac oslobodi stan i preda ga u posjed vlasniku, a država mu osigura drugi i dade mu pravo na otkup. Ili, pak, da se vlasnik odrekne svog stana u zamjenu za stan u državnom vlasništvu, ili ugovor između vlasnika stana i države o kupoprodaji stana po tržišnim uvjetima, a najmoprimac bi ostao u stanu.
"Ovo je primjer zakona koji će, ako stupi na snagu, generirati daljnje sudske procese, a neće doprinijeti rješavanju problema", tumači Fak i podsjeća da je pravo na dom zaštićeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. "Pravo na dom znači odnos povezanosti s točno određenom nekretninom. Jedini legalan put za predaju stana vlasniku u posjed je da najmoprimac napusti stan dobrovoljno. To se u većini slučajeva neće dogoditi jer mjere koje zakon nudi stavljaju najmoprimce u lošiji položaj od onoga u kojem su sada. Zakon mora biti dovoljno atraktivan za najmoprimca da napusti svoj dom, a ovaj zakon to nije. Nepravedan je i prema vlasnicima, daje im lažnu nadu da će bez volje najmoprimca ući u posjed nekretnine, a neće. Da postoji pravno uporište za deložaciju, bilo bi već provedeno u zadnjih 30 godina", napominje Fak.
Nepopravljiv nacrt
Predsjednica zaštićenih najmoprimaca Split i Dubrovnik Iva Tukić smatra da je ovakav nacrt nepopravljiv, da ga je mogao dati "samo netko tko je pod utjecajem interesnih lobija" i predlaže da ga se u cijelosti ukine. Tukić, koja živi u stanu na koji se odnosi presuda Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv RH, sugerira da se ona još jednom dobro pročita.
Josip Hrastić, tajnik udruge Vlasništvo i posjed, smatra da se radi o značajnom napretku. Njihova najveća primjedba odnosi se na nedefinirani rok. Za njih bi razuman rok za dovršetak programa bio dvije godine. Upozoravaju na pogrdan termin "prekupaca" jer vlasništvo je samo jedno, ne postoji više vrsta prava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....