Za ove talente otimaju se Facebook i Google

ZAGREB - Atmosfera na zagrebačkom Plesu u subotu navečer podsjećala je na dočeke Dinamovih ili nogometaša hrvatske reprezentacije: kamere, fotoaparati i ozarena lica “odbora za doček” s cvijećem i darovima u rukama.

Uzbuđenje je poraslo kada su iz Beča pristigle zvijezde večeri: mladi informatičari koji su na 23. informatičkoj olimpijadi u tajlandskoj Pattayi osvojili čak tri zlatne i jednu brončanu medalju. Plesom se prolomio buran pljesak, a ponosni roditelji vikali su “bravo!”.

Ivica Kičić, Ivan Katanić, Gustav Matula i Matija Milišić ostat će upamćeni kao najtrofejniji hrvatski informatički tim ikad - u dosadašnjih osam godina koliko se natječemo, Hrvatska je osvojila deset zlatnih medalja, a ovog smo puta samo jednim udarcem oborili tri “muhe”.

Nisu se uobrazili

Time su plasirali Hrvatsku na prvo mjesto u Europi, drugo u svijetu, uz bok velesilama koje dijele prvo mjesto - Kinu, Tajvan i SAD. Dečki su “problemske zadatke u programskim jezicima C, C++ i Java pod operativnim sustavom Linux” doslovce rasturili. O koliko se prestižnom natjecanju radi govori i podatak da je većina naših osvajača otišla iz Hrvatske raditi u najprestižnije informatičke tvrte svijeta - Facebook, Google, Microsoft. Usporedbe radi, Kina odabrane natjecatelje godinu dana prije olimpijade oslobodi obveze pohađanja nastave i intenzivno ih priprema za natjecanje. U nas, slika znatno drugačija. Sve se svodi na pripremu profesora ili voditelja gimnazijske informatike, što uspjeh troje Zagrepčana i jednog Požežanina čini još fascinantnijim.

Umorni nakon 30-satnog putovanja, mladi su olimpijci pred fotoreportere, novinare, snimatelje, roditelje, bake i djedove, ravnatelje svojih gimnazija izašli vidno zbunjeni. Iznenadio ih je tako srdačan doček. No, mladići se nisu uobrazili. Strpljivo su odgovarali na novinarska pitanja.

- Neopisiv je osjećaj što smo uspjeli osvojiti toliko medalja. Nije bilo naporno, ali ni jednostavno. U tjedan dana natjecanja imali smo dva dana po pet sati za rješavanje zadataka koji su bili vrlo dobro sastavljeni - kaže Gustav Matula, sin glumca Vilija Matule. Upisao je zagrebački Fakultet elektronike i računalstva (FER).

Nedovoljno stimulirani

Informatika je njegova stvar, iako se njome bavi znatno manje od svojih kolega - oko dvije godine. Ivica Kičić tako je na računalima proveo najveći dio života - deset godina. No, napornim radom, kaže Gustav, sve je uspio nadoknaditi.

Matula i Ivan Katanić već su upisali FER, a Kičić iz V. gimnazije Zagreb fiziku. Zanima ga “moderna fizika” i uvjeren je da će u znanstvenom radu naći svoju budućnost. Matija Milišić mora, pak, završiti još jedan razred XV. gimnazije nakon čega će stopama računalnih znanosti. To je veoma perspektivno, iako država mlade genijalce nerijetko nedovoljno stimulira i doslovce ih prepušta stranim korporacijama gladnima talenata, dozvoljavajući “odljev mozgova”.