Nakon što je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić 18 dana ignorirao pitanja Jutarnjeg lista o tome namjerava li pokrenuti stegovne postupke protiv sudaca koji su s kongoanske presude o posvajanjima potvrđivali na način suprotan hrvatskim zakonima i ratificiranim međunarodnim konvencijama, Vrhovni sud se u ponedjeljak oglasio priopćenjem kojeg prenosimo u cijelosti.
U njemu Vrhovni sud ne odgovara ni na jedno od krucijalnih pitanja koja su otvorili tekstovi objavljeni u Jutarnjem listu - zbog čega hrvatski suci u postupku potvrde konganskih presuda nisu provjeravali autentičnost stranih presuda, zbog čega nisu tražili prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za socijalnu skrb o tim posvojenjima nit djeci imenovali skrbnika koji bi ih zastupao na sudu.
Nemamo namjeru osvrtati se na paušalne i neutemeljene ocjene iz priopćenja Vrhovnog suda o načinu obrade ove teme ni na kvalifikacije o " visokom stupnju nepovjerenja autorica u rad hrvatskih sudova", ali dužni smo reagirati na eklatantnu i lako provjerljivu neistinu iz ovog Piropćenja.
Vrhovni sud tvrdi da se isprave s podacima o biološkim roditeljima posvojene kongaonske djece ne nalaze samo na sudu (gdje se kao što smo pokazali u tekstovima odlukom hrvatskih sudaca čuvaju tek deset, najviše 30 godina što je kršenje zakona i konvencija koje posvojenoj djeci jamče pravo na pristup podacima o biološkim roditeljima) već da se one nalaze i "na drugim mjestima kao što su Centri za socijalnu skrb ili evidencije MUP-a". Neobično je da na Vrhovnom sudu u proteklim mjesecima, tijekom zatočenja hrvatskih parova u Zambiji nisu čuli više puta javno ponovljeno priznanje ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Marina Piletića da centri za socijalnu skrb ne vode nikakve podatke i imenima o broju posvojenje kongoanske djece. Stoga je krajnje začuđujuće da Vrhovni sud u priopćenju tvrdi da centri za socijalnu skrb čuvaju isprave o imenima i prezimenima njihovih bioloških roditelja.
Ministar Piletić je isticao da je podatke o broju te djece njegovo Ministarstvo dobilo iz drugih izvora, konkretno od MUP-a koji je djeci izdavo putovnice. Zato ni sam resorni ministar nije imao pojma koliko je djece iz DR konga posvojeno u Hrvatskoj te je isprva tvrdio da ih je 131, a potom se korigirao tvrdeći da ih je 94.
Uz to ni u jednom od 54 sudska rješenja o potvrdama kongoanskih presuda koliko ih imamo u rukama, nema traga da su ih sudovi dostavljali ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi, dakle centrima za socijalnu skrb. S rješenjima hrvatskih sudova raspolaže i Vrhovni sud, pa se u to i sam mogao uvjeriti.
Uz današnje priopćenje Jutanjeg lista objavljujemo i zapisnik sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Damira Kontreca sa predsjednicima građanskih odjela 15 Županijskih sudova održanog 6. veljače na kojem su doneseni zaključci o tome koje su sve korake suci bili dužni poduzeti u postupcima potvrde stranih presuda o posvajanju. Upravo smo na tim zaključcima temeljili svoje tekstove, a ne kako se u Propćenju Vrhovnog suda tvrdi na "visokom stupnju nepovjerenja u rad hrvatskih sudova". Objavljujemo ih kako bismo Vrhovnom sudu osvježili pamćenje na njega.
