'UNIŠTAVAJU DRAGULJ'

VODEĆI IMUNOLOZI 'Imamo lijek za HPV i rak, a država ga se odriče da prepusti zaradu strancima'

Imunološki zavod najstariji je proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe. Od 1893. godine i našeg cjepiva protiv boginja pa do današnjih virusnih i bakterijskih cjepiva, preparata iz ljudske i konjske plazme, alergena te drugih proizvoda, vodi nas isti cilj: Prevencija i suzbijanje bolesti”, stoji to na web-stranicama nekada velikog Imunološkog zavoda, institucije koja je bila u svjetskom vrhu, a danas ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima, iako bi po svojim sposobnostima i znanju to mogla biti najuspješnija hrvatska tvrtka. Svagdje u svijetu farmaceutske i zdravstvene kompanije rastu, zarađuju goleme novce, samo u Hrvatskoj propadaju, piše Slobodna Dalmacija .

“Imunološki propada jer je u nekim stvarima bio revolucionaran, proizvodili su lijekove koji nisu imali konkurenciju. Jednostavno bili su previše dobri, a to farmaceutska industrija i njezini poslušnici u Hrvatskoj ne vole, morali su Imunološki zgnječiti kao bubu jer im je odnosio milijune”, u dahu nam je rekao jedan od djelatnika Imunološkog zavoda, navodeći da se to najbolje vidi na preparatu koji je visoko cijenjen među znanstvenicima – prirodnom interferonu (IFN), lijeku koji je, kažu naši sugovrnici, suvereno ubijao HPV, ostale viruse i neke oblike raka.

Proizvodnju je pokrenuo dr. Eugen Šooš, a nastavio dr. sc. Srećko Sladoljev, koji je ustvrdio da najbolje djeluju male doze tog preparata, a ne goleme koncentracije kao što je slučaj s umjetnim interferonom koji forsira farmaceutski lobi.

Koliko vrijedi taj hrvatski prirodni interferon najbolje je pitati prof. dr. sc. Damira Eljugu, poznatog i cijenjenog hrvatskog ginekologa – onkologa kroz čiju su ordinaciju prošle tisuće žena s HPV-om i karcinomima.

Nema nuspojava

- Prirodni interferon koji je proizvodio Imunološki zavod je bio odličan lijek. Inače, interferoni su prirodni proteini koje proizvode stanice imunološkog sustava kao odgovor na neprijateljske organizme poput virusa, parazita ili pak tumorskih stanica.

Davanjem toga dodatnoga prirodnog interferona, koji se dobivao u laboratorijima zavoda iz krvi dobrovoljnih davatelja, tijelo se iznimno dobro branilo protiv cijelog spektra napasnika. Taj interferon je neškodljiv i po svojoj učinkovitosti je neusporediv s umjetnim interferonom kavog danas nude farmaceutske kuće.

Uz umjetni se vežu i nuspojave kojih nema kod onog prirodnog. Iskustvo mi kaže, a imam ga dosta jer za tri godine idem u mirovinu, da je taj hrvatski prirodni interferon bio jedinstven proizvod koji je mogao pomoći tisućama žena, ali i muškaraca koji su izloženi raznim virusnim oboljenjima i tumorima. Naime, dok sam radio na klinici za tumore kao mladi liječnik, koristili smo ga u borbi protiv melanoma, a poslije i u tretmanu virusa HPV-a.

Pokazao je izvrsna svojstva, a kod većine pacijentica nakon završenog tretmana s vagitorijima interferona virusa HPV-a više nije bilo! Štoviše, kod nekih pacijentica je HPV bio kao rukom odnesen. A znamo da je HPV jedan od glavnih uzročnika raka vrata maternice, a istraživanja pokazuju da taj virus može uzrokovati i druge tumore. Inače, taj interferon mogu koristiti i muškarci zaraženi HPV-om - kaže nam profesor Eljuga, objašnjavajući i koje su doze bile učinkovite.

- Proučavali smo mehanizme djelovanja i shvatili smo da taj interferon ne treba davati u megadozama, naprotiv i sasvim male doze su bile učinkovite. Sada kada gledam cijelu ovu priču oko Zavoda, bude mi jako žao i nesretan sam i kao čovjek i kao liječnik jer su imali izvrstan proizvod, ali je nekome bilo u interesu da tu proizvodnju uništi.

Kome? Ne znam ni sam. Nisam političar nego liječnik koji može izraziti samo svoj duboki žal jer je taj lijek spašavao živote, a vidimo da je njegova proizvodnja mogla spasiti i zavod od bankrota. Ako ima volje, ta proizvodnja bi se mogla obnoviti. Evo, meni jednostavno nije jasno zašto nisu prihvatili ponudu i dopustiti da grad Zagreb uđe u Zavod i obnovi proizvodnju - čudi se profesor Eljuga.

Dr. med. Aleksandar Soltyšik, liječnik biološke medicine iz Zagreba, također hvali interferon, muka mu je, kaže, kada vidi da je jedna uspješna tvrtka na koljenima, a odjel za proizvodnju humanog leukocitarnog interferona je, ističe, potpuno i temeljito uništen!

- Samo proizvodnja prirodnog interferona je mogla nositi zavod na krilima svjetske uspješnosti i izvrsnosti kvalitete i postati privredni div svjetskih razmjera. Koliko je meni poznato, nikome u svijetu nije pošlo za rukom toliko usavršiti i poboljšati proizvodnju leukocitarnog alfa interferona! Ne treba pameti za shvatiti da bi tako jak odjel proizvodnje prirodnog humanog interferona imao dodatni potencijal zapošljavanja kadrova različitih profila – kaže taj liječnik, navodeći da ga je u prošlosti redovito propisivao svojim pacijentima.

- Glavna indikacija za primjenu je bila HPV infekcija i njome izazvana patološka stanja. Potaknut sugestijama dr. sc. Srećka Sladoljeva, sugerirao sam pacijenticama da vaginalete koje su sadržavale prirodni interferon (IFN) dijele na tri ili četiri dijela jer je doza IFN-a po postojećim vaginaletama bila previsoka! Na taj način bi se terapija prolongirala na 4 do 6 mjeseci, ali su učinci bili jednostavno fenomenalni. Poznato je odavno da se interferoni u ljudskom organizmu izlučuju u vrlo niskim koncentracijama.

Međutim, već te koncentracije jesu dovoljne za održavanje homeostaze. U stanju napada organizma virusom, bakterijom ili parazitima interferonski sustav se momentalno podiže na višu razinu, a kako je interferon univerzalna signalna molekula čiju proizvodnju u ljudskom tijelu regulira više od 300 gena, ovako najfinije ugođen sustav imunološke regulacije omogućuje adekvatnu reakciju imunosnog sustava za sve situacije.

Iz toga slijedi fiziološko razumijevanje primjene interferona u virusnih infekcija, naročito kod HPV kronične infekcije porcije uterusa, a iz kliničkih rezultata je očito da manje, tj. male ili sasvim male doze prirodnog interferona alfa imaju izvrstan antivirusni učinak. Incidencija zaraženosti s HPV virusom u Hrvatskoj je užasno visoka i prisutna je cca u 60% spolno aktivnih osoba – objašnjava Soltyšik.

Pomažu jedino male doze

- Ljudski organizam proizvodi cijeli niz različitih interferona. Interferon je komunikativna molekula imunosnog sustava, tj. pomoću njega imunosni sustav održava međustaničnu komunikaciju i koordinaciju akcija koje poduzima u sklopu strategije eliminacije agresora (virus, bakterija, parazit, tumor).

Prirodni alfa interferon se proizvodi iz ljudskih bijelih stanica, leukocita. Posebnosti prirodnog interferona su mnoge, a osnovno je njegovo imunomodulirajuće djelovanje i sposobnost da zaustavi replikaciju virusne čestice i time obustavi razorne efekte upale. Također, prirodni interferon ima jako antiproliferativno djelovanje, tj. upotrebljava se i u liječenju nekih zloćudnih bolesti.

Sintetski interferon ili rekombinantni se dobiva iz bakterija i zato nema iste sekvencije aminokiselina kao prirodni interferon i stoga niti približno nema ina imunomodulativna svojstva koja posjeduje prirodni interferon. Sintetski interferon se zbog pritiska farmaceutske industrije i njihove beskonačne pohlepe agresivno nameće u terapijske algoritme, ali se mora naglasiti da izaziva mnoštvo nuspojava, od fizičkih do psihičkih, a doze u kojima se primjenjuje, dovode praktički do imunske blokade, jer toliko interferona organizam ne proizvede tijekom jednog ljudskog vijeka. Potpuno je stoga ispravno sintetski interferon nazvati artefaktnim interferonom.

Sintetski se interferon primjenjuje vrlo intenzivno u svijetu i proizvođači istoga žele potpuno istisnuti prirodni interferon s tržišta. Nije neosnovana sumnja u spregu ovdašnjega političkog vodstva i uvoznog lobija i posljedično uništenje nečeg što ima toliko velik potencijal za hrvatsko zdravstvo, zdravlje hrvatskog čovjeka i privredu Hrvatske – kaže Soltyšik, navodeći da trenutno u svijetu još prirodni interferon proizvode Mađarska, Švedska, Rusija, Italija, Egipat i Kuba. Međutim, kvaliteta našeg interferona, napominje Soltyšik, bila je sam svjetski vrh.

- Trenutno se pomažem talijanskim proizvodom Alfaferone (humani leukocitarni purificirani alfa interferon), ali je nažalost ovaj alfa interferon pročišćen i stoga ima slabije učinke negoli je imao hrvatski proizvod - zaključuje Soltyšik.

Koliko je hrvatski prirodni interferon moćan svjedoči i profesor emeritus Hrvoje Mazija, stručnjak koji se desetljećima bavi bolestima ptica, pa tako i ptičje gripe. Zajedno je sa svojim kolegama izveo pokus s interferonom. Naime, virus ptičje gripe redovno ubija zametak, ali uz primjenu malih doza interferona zametak na kraju preživljava.

- Bitno je napomenuti - male doze su pomogle, a ne one velike - kaže prof. Mazija kojega smo upitali što nam može još reći o prirodnom interferonu.

- Osim što ubija virus gripe jako je djelotvoran i kod drugih virusa, napose HPV-a koji je, znamo, uzročnik pojedinih karcinoma. Samo to govori kolika je njegova izvanredna vrijednost. Virus HPV-a je iznimno proširen među ljudima, i u obitelji sam imao takvih slučajeva, ali nakon primjene prirodnog interferona virus je doslovce nestao i spasio život mojim bližnjima. Tu se moram složiti s izjavom dr. Eugena Šooša, stručnjaka koji je i najzaslužniji za početak proizvodnje interferona u Hrvatskoj, koji je rekao da se u našoj zemlji dopušta genocid nad ženama jer im se ne da ovaj spasonosni lijek. Moram samo napomenuti da govorimo isključivo o prirodnom interferonu proizvedenom u Hrvatskoj. Taj interferon traži i hvali struka diljem svijeta - kaže Mazija.

Tko sprječava proizvodnju?

- Imamo izvrsna iskustva i spoznaje oko proizvodnje prirodnog interferona, vrsne stručnjake i ta proizvodnja bi se mogla relativno brzo uspostaviti. Ne znam zbog čega se odjednom odustalo. Čak su govorili kako je taj interferon opasan i mogu se preko njega prenijeti neke bolesti, ali to su gluposti i znanstvene bedastoće neznalica koje su samo željele ugasiti proizvodnju jednog lijeka po kojem bi naša država mogla biti prepoznata.

Ne moram ni navoditi koliku bi ekonomsku korist imao Zavod, ali i cijela zemlja ako bi se proizvodnja omasovila. Sve je stalo možda zbog jala, neznanja, prepuštanja zarade farmaceutskim lobijima koji proizvode umjetni i za tijelo toksični interferon.

Vjerojatno je, kao i uvijek, najveći razlog novac jer proizvodnjom prirodnog lijeka ne bi bilo potrebe za njegovom umjetnom i lošijom kopijom, a shodno tome izbili bi i novac iz nečijih džepova - kaže Mazija koji je zajedno sa docentom Bratkom Filipićem sa ljubljanskog sveučiiišta, dr.sc. Slobodanom Mikom sa Zavoda za mineralogiju i dr. Eugenom Šoošom, stručnjakom koji je radio u Imunološkom zavodu, prijavio patent:

“Postupak pojačanja antiproliferativne i proapoptotske aktivnosti humanih interferona na CaCo-2 stanicama in vitro” i bit će objavljen u Glasniku Hrvatskog zavoda za intelektualno vlasništvo. Patentom se dokazuje da interferon djeluje protiv tumorskih bolesti (antiproliferativno), a apoptotsko djelovanje ima istovjetni učinak, ali i dovodi tumorske stanice do prirodne smrti što se događa sa zdravim stanicama nakon što su “odslužile“ svoju fiziološku funkciju.

- Dr. Šooš i ja obilazili smo visoke vojne dužnosnike, političare i ukazivali im na vrijednost interferona, ali nije bilo sluha. Ne želim biti grub, ali kako drukčije reagirati kad vas neznalice na političkim položajima ‘ruše’. Na ispitivanju interferona radili su vrhunski hrvatski stručnjaci, doktori znanosti i svima je bio zaključak: to je dragulj koji može spasiti živote žena i muškaraca, ali i Imunološki zavod od bankrota - kaže Mazija, te navodi da su taj lijek koristili i šefovi država.

- Postoje zapisi da je prirodni interferon koristio Fidel Castro, Brežnjev pa i Tito. Kutije tog lijeka iz Hrvatske su išle na sve strane svijeta. Mislim da je najveći problem tog lijeka što je previše dobar - kaže Mazija.

Dr. Srećko Sladoljev je jedno vrijeme bio i voditelj proizvodnje interferona. Koliko novca bi trebalo da se pokrene proizvodnja interferona i zbog čega se interferon ne proizvodi, iako je to jedan od najtraženijih proizvoda takve vrste na svijetu, pitali smo tog stručnjaka.

- Prirodni interferoni (IFN) su signalne molekule koje „orkestriraju“ rad stotina gena čiji produkti reguliraju metabolizam, reprodukciju, imunološki sustav, rekao bih kontroliraju biologiju organizma. Pogrešno ih je zamjenjivati s rekombinantnim interferonom koji je prirodnom ukrao ime i ostavio dvojbe.Tijekom 1999. preuzeo sam uništenu proizvodnju, dvije godine odjel nije radio.

Sve smo vratili u pola godine, a koncentracije u proizvodnji dvostruko su premašile svjetski prosjek. Uveli smo tridesetak originalnih rješenja u složene proizvodne postupke (transfuzijski postupci, proizvodnja virusa induktora, proizvodnja agamaglobulinskog seruma za staničnu kulturu, brojne izmjene u uzgoju kratkotrajnih kultura leukocita, i proizvodnji tzv. biološkog primera za indukciju IFN).

Napadi uprave

S obzirom na to da su mi se ogromne koncentracije (milijuni IU) prirodnog interefrona u pripravcima činile nelogičnima s obzirom na izlučivanje interferona u tijelu (najviše 200-300 IU/mL kod akutnih virusnih infekcija), počeo sam zagovarati ideju da IFN moramo ponovno klinički ispitati u smanjenim, fiziološkim koncentracijama. To je tada zvučalo kao hereza, ali nekoliko godina kasnije objavljeno je niz patenata s niskim dozama, dakle pokazalo se ono što smo zaključili - učinkovite su male, a ne velike doze - navodi Saldoljev.

- U međuvremenu je Uprava krenula s napadima da nam se oteža proizvodnja. Mogu napisati knjigu o tome!

Pokajali su se što su mi prepustili proizvodnju i onda su je pokušali uništiti. Pokušali su uništiti i moj trud. Posao s interferonom dan mi je u dobroj vjeri da u tome neću uspjeti.

Nevjerojatno, ali čak su objavili u prestižnim časopisima lažne podatke kako su naši IFN pripravci opasni jer mogu prenijeti hepatitis! Zbog toga je Agencija za lijekove 2003. g. privremeno obustavila prodaju IFN-a. Kada sam pred Agenciju izašao s točnim podacima i objasnio da se radi o izmišljotinama, Agencija je skinula zabranu, a prodaja se nastavila. Umjesto da me pohvali, Uprava mi je uručila Upozorenje iz radnog odnosa zbog “obraćanja vanjskim institucijama?! - kaže Sladoljev koji je u nekoliko navrata Upravama slao i dopise, potkrijepljene najnovijim studijama, o učinkovitosti interferona, ali isključivog onog dobivenog iz ljudske krvi.

Taj stručnjak opisuje i kako se dobiva taj lijek.

- Nakon poticajne doze interferonom u tragovima (primer), leukocitima iz krvi davatelja dodajemo živi virus, pa izlučeni interferon po sastavu odgovara onom kakvog „emitiraju“ tkiva u akutnoj obrani. Tijek bolesti je „utrka“ virusa koji se širi u zdrava tkiva i interferon signala koji stvara branu daljnjem širenju. S obzirom na to da virusi mogu blokirati signal i tako umanjiti izglede za obranom na „metaboličkoj“ razini, pravovremena intervencija interferon pripravkom može ubrzati pripremu nezaraženih stanica za obranu - zaključuje Sladoljev.

Politika želi ugasiti Zavod, ali su istodobno, saznajemo, pojedini licemjerni političari tražili za sebe i svoje bližnje interferon, pa im je dostavljan preko veze. Dakle, žele lijek samo za sebe.

- Dođe mi da zaplačem kad vidim kakva smo država, kako na smetlište bacamo znanje koje je desetljećima skupljano. Stotine znanstvenika su svoj život dali za ta otkrića, a mi se toga tako lako odričemo samo kako bismo povećali zaradu tuđe farmaceutske industrije. Počelo je s interferonom, zatim se nastavilo s cjepivima.

Svi ti pripravci su bili domaćih ruku djelo, a bili su zaista sam svjetski vrh. I mi to bacamo. Svjesno ne želimo pomoći tisućama žena i muškaraca zaraženima HPV-om koji će jednog dana, baš zbog te pohlepe i prepuštanja kolača farmaceutima, dobiti možda i rak i umrijeti - kaže nam pak liječnik s početka naše priče, te navodi da se više nego lako možemo uvjeriti u kronologiju propadanja Zavoda. I kako je onda umirao Zavod?

Ukinuli im dozvole

U rujnu 2013.godine uprava Imunološkog zavoda obavještava javnost. “Zbog neadekvatnih proizvodnih prostora Imunološkom zavodu d.d. uskraćena je proizvodna dozvola za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi i plazme pa privremeno nećemo od davatelja uzimati plazmu. Zahvaljujemo svim dosadašnjim davateljima, bez kojih, svih ovih desetljeća ne bismo mogli proizvoditi visokokvalitetne krvne preparate”, navodi se između ostalog u poruci.

Mjesec dana nakon toga Agencija za lijekove i medicinska pomagala (HALMED) obavještava javnost da je isteklo razdoblje za koje je Imunološkom zavodu d.d. dana proizvodna dozvola za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi ili ljudske plazme i seruma životinjskog podrijetla te proizvodna dozvola za proizvodnju bakterijskih cjepiva, pa stoga na tržištu više neće biti ljudskog albumina u otopini za infuziju, cjepiva protiv tetanusa, difterije...

Agencija potom obavještava da će se odobriti uvoz tih pripravaka. Dakle, više cjepiva i pripravke u naše bolnice ne šalje naš Zavod nego se milijunski iznosi daju farmaceutskoj industriji, baš onoj koju spominju i naši sugovornici. Tako se odjednom otvorilo golemo tržište koje je do tada opskrbljivao Imunološki zavod, tvrtka u državnom (našem) vlasništvu.

Zanimljivo, istodobno na krilima prethodnh desetljeća Zavod zovu iz Indije, Turske, Rusije, Italije, traže se cjepiva, pripravci... Primjerice indijska tvrtka HLL Biotech Limited potpisala je 20. kolovoza 2013. godine ugovor o transferu tehnologije za proizvodnju cjepiva protiv ospica. Žele naše znanje, baš ono znanje koje bacamo na smetište.

Hoće li se netko napokon utaboriti ispred Imunološkog, baš kako što su se branitelji smjestili u šator ispred Ministarstva branitelja?

Iskustva iz SSSR-a

U Hrvatskoj je proizvodnja humanog leukocitnog interferona započela još sedamdesetih godina, a sve prema iskustvima i tadašnjeg SSSR-a. Najzaslužniji za njegovu proizvodnju je bio dr. Eugen Šooš, a potom i Drago Ikić, dugodišnji ravnatelj Imunološkog zavoda. Već su i znanstveni radovi naših stručnjaka, koji su objavljeni i u SAD-u, tijekom sedamdesetih pokazali da interferon ima antitumorsko djelovanje kod pojedinih karcinoma.

Primjerice, navode se pojedinačni primjeri bolesnica s rakom dojke u kojih je zabilježena regresija tumora, a koja je, navodi se, i histološki potvrđena. Kasniji radovi su potvrdili i povlačenje HPV-a kod dijela bolesnica. Potom se, usavršavanjem proizvodnje i tajni djelovanja interferona, kaže nam dr. Sladoljev, došlo i do još boljih rezultata. Sladoljev navodi i da umjetni interferon proizvodi niz nuspojava, dok prirodni, koji i neusprodivo bolje djeluje, nema takve ‘ispade’. Inače, kutija vaginaleta koštala je 2200 kuna.

Interferon ‘ubija’ HPV, virus koji je najrašireniji među ljudima

HPV je, napominju liječnici, prisutan kod većine spolno aktivnih muškaraca i žena. Većina ljudi i ne zna da ga ima i da je njihov životni pratilac. Osim što se taj virus u posljednje vrijeme dovodi u vezu s rakom vrata grlića maternice, on je, smatraju stručnjaci, odgovoran i za povećan broj raka grla, usta, anusa, penisa. Smatra se da i većina ljudi koji trenutno čita ovaj članak ima na koži ili sluznici jedan od 200 tipova virusa, od kojih neki mogu uzrokovati nastanak dobroćudnih i zloćudnih promjena kože i sluznica.

Oko 40 tipova HPV-a se prenosi spolnim putem i uzrokuje infekciju anogenitalnog područja, a povezani su sa spektrom bolesti, od običnih bradavica, dobroćudnih tumora, a perzistentna infekcija s HPV tipom “visokog rizika” može progredirati do prekanceroznih promjena, pa sve do malignog karcinoma genitalnog trakta. Humani papiloma virusi (HPV) su uzročnici najčešće spolno prenosive bolesti koja pogađa žene i muškarce.

KAKO SE PRENOSI?

- HPV se prenosi spolnim kontaktom, najčešće tijekom vaginalnog ili analnog seksa, ali se može prenijeti i tijekom oralnog seksa, odnosno bilo kakvim direktnim kontaktom s kožom i sluznicama. Partneri (heteroseksualni, homoseksualni) ne trebaju imati znakova ili simptoma bolesti da bi bili zarazni.

HPV uzrokuje bolest u žena i muškaraca. HPV se ne prenosi isključivo penetracijom što dokazuje činjenica da je pronađen i kod nekih djevojaka koje su još djevice. Osoba može imati HPV i godinama nakon seksualnog odnosa sa zaraženom osobom. Većina zaraženih ne zna za HPV infekciju i da prenose HPV svom partneru. Vrijeme od kontakta virusom do pojave prvih kliničkih promjena, je između 3 tjedna do 8 mjeseci, no opisani su slučajevi pojave klinički vidljive bolesti i nakon 10-ak godina.

KOLIKO DUGO TRAJE ZARAZA?

Zdravi imunološki sustav suprimira virus. Teško je prognozirati kada virus prestaje biti zarazan. Stručnjaci ne znaju nestaje li virus iz organizma ili se razina virusa smanjuje do razine koja se ne može detektirati.

Imunološki sustav ima vodeću ulogu u određivanju tijeka HPV infekcije, tako da je u većini slučajeva sposoban eliminirati infekciju, kako dugotrajna perzistencija virusa ne bi dovela do nastanka karcinoma. Oko 10 posto osoba razvit će perzistentnu infekciju HPV-om, te će ostati inficirana sljedećih nekoliko godina. No, na sreću, samo maleni postotak inficiranih HPV-om ipak razvije visoki stupanj prekanceroza i/ili karcinom.

KAKO MOGU ZAŠTITITI SEBE I DRUGE?

Doživotna obostrana monogamija i apstinencija su najbolje mogućnosti prevencije. Većina spolno aktivne populacije je zaražena HPV-om. Pravilna uporaba kondoma može smanjiti rizik od HPV infekcije. Za najbolju efikasnost, trebaju se koristiti prilikom svakog odnosa, od početka do kraja odnosa. Kondomi mogu smanjiti rizik od razvoja bolesti povezanih s HPV infekcijom, kao genitalnih bradavica i karcinoma vrata maternice. Međutim, HPV može inficirati područja koja nisu pokrivena kondomom, pa kondomi ne pružaju potpunu zaštitu protiv HPV-a.

MOŽE LI SE TIJELO SAMO RIJEŠITI VIRUSA?

Može i to uspješno. Međutim, bitno je smanjiti stres, prestati s pušenjem i konzumiranjem nezdrave hrane: šećer, fast food, bijelo brašno, salame, paštete, margarin... Treba se početi baviti tjelovježbom i pokušati na minimalnu mjeru svesti stres koji, poznato je, ‘ubija’ adekvatan imunološki odgovor. Postoje i brojni biljni pripravci, kao i spektar vitamina i antioksidanasa koji pomažu u borbi s virusom. Korisno je uzimati i matičnu mliječ, selen, cink, vitamin E, betakaroten, vitamin C, te biljne pripravke u dogovoru sa stručnjacima.

(Izvor: GinoDerma, HLZ, HZJZ, Nutricionistički centri)

Ivan Rude: Dođe mi da plačem!

Ivan Rude, član Nadzornog odbora Imunološkog zavoda i odvjetnik, ogorčen je na sve vlasti.

- Zavod je primjer lopovskog upravljanja svih vlasti. Sramota je kako žele ubiti tu instituciju i poslati u stečaj. Država je stavljala nesposobne kadrove koji, umjesto da su podizali Imunološki zavod, šurovali su s trgovačkim i farmaceutskim lobijima. Oko Imunološkog se vrte lešinari. Namjerno je uništavana proizvodnja kako bi na njihovo mjesto došli zamjenski preparati farmaceutskih divova. Uništavaju institucija koja je, po priznanju stranih znanstvenika, jedna od najboljih u svijetu. Evo pogledajte, sada nema cjepiva za tetanus, treba se uvoziti iz Kanade, a Zavod je proizvodio po nižoj cijeni bolje cjepivo za našu djecu. Tu je i prirodni interferon, dragulj koji su ubili, a na račun kojega je Zavod mogao rasti, zarađivati. Štoviše, taj lijek se mogao izvoziti u cijeli svijet.

Vani je teško proizvoditi prirodni interferon jer se treba kupovati krv, međutim kod nas postoji odlična kultura davanja krvi, sirovina je dakle besplatna. Liječnici kažu da je taj interferon milijun puta bolji od onog umjetnog. Neka država konačno progleda i shvati što ima ili da ga se da na upravljanje Zagrebu. Postoji i vjerojatno najbolja opcija, a ta je da narod otkupi Imunološki i postavi sposobnog upravitelja koji će putem zaklade paziti na naš strateški resurs. Imunološki nema konkurenciju u svijetu, stoga je njegov uspjeh zagarantiran. Pasivnost je danas najveći grijeh. Budemo li šutjeli oni će nas uništiti. Zato mi dođe da zaplačem kad vidim kako sve uništavaju, ali im poručujem da još nećemo plakati nego ćemo se boriti – poručuje Rude.

Dr. Soltyšik: Lobiji uništavaju Zavod

Dr. med. Aleksandar Soltyšik, liječnik biološke medicine iz Zagreba, također hvali interferon, muka mu je, kaže, kad vidi da je jedna uspješna tvrtka na koljenima.

- Imunološki zavod je od jedne izuzetno napredne i profitabilne tvrtke tijekom proteklih 24 godine pretvoren u ruševinu primijenjene hrvatske medicinske znanosti, umijeća, kreativnosti i uspješnosti. Imunološki zavod je slika svijesti političkih elita koje su plaćene našim novcem da vode Hrvatsku kao uspješnu državu, a činile su upravo sve suprotno, tj. nedopustivo: iskoristile su poziciju moći isključivo za osobnu probitačnost služeći ujedno lukave zavojevače iz inozemstva i interesne lobije sustavno i planski uništavajući i Imunološki zavod koji predstavlja strateški hrvatski resurs. Imunološki zavod je kontinuirano, dakako i u ratnim uvjetima, sve donedavno bio jedini proizvođač krvnih pripravaka za javno zdravstvo Republike Hrvatske. Ne smije se smetnuti s uma cijeli proizvodni spektar koji je Zavod imao, a jedan od njih je bio i odjel za proizvodnju humanog leukocitarnog interferona koji je najdoslovnije uništen!

Nekad smo bili referentni centar WHO-a, a danas ‘umiremo’!

Dr. sc. Srećko Sladoljev bio je šef pogona za proizvodnju interferona, a sa skupinom stručnjaka usavršio je taj proizvod. Danas je Saldoljev sindikalist i pokušava spasiti tvrtku od bankrota.

U kratkim crtama - zbog čega danas Imunološki propada?

- Tvrtka propada trideset godina. Sve se ubrzalo kad su zakoni omogućili da privatni interesi dođu ispred javnih.

Što je danas ostalo od Imunološkog, kad ga usporedimo sa slavnim danima?

- U situaciji kada nemamo dozvolu za rad - gotovo ništa. Reducirano radi samo proizvodnja virusnih cjepiva, ali daleko od dana kada smo bili Suradna ustanova i Referalni centar Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)!

Nema cjepiva protiv tetanusa, a Imunološki je proizvodio jedan od najboljih cjepiva. Sada ih uvozimo i trpamo lovu u nečije džepove.

- Nedostaje sve. Nedostaju virusna i bakterijska cjepiva, protuotrovi, albumini, imunoglobulini, dijagnostici, prirodni interferon, alergeni... Novca za kupnju ponestaje, vlastito ne proizvodimo. Besprijekorno funkcioniraju, izgleda, samo ovrhe i deložacije.

Gdje leži problem Imunološkog?

- U ljudskoj pohlepi i poziciji pohlepnika. Preko Imunološkog zavoda nadvilo se više „mreža“, neke manjeg, a neke krupnijeg „oka“.

Može li Imunološki i bez strateškog partnera?

- Naravno, ali sada više ne bez financijske injekcije i patriotski osviještene izvršne vlasti. Ako su nas „samoregulirajući mehanizmi“ slobodnog tržišta doveli dovde, sigurno nam neće pomoći da se izvučemo.

Vani farmaceutske i zdravstvene tvrtke imaju značajan rast, ostvaruju velike prihode, a kod nas Imunološki propada.

- Pogledajte profite tvrtki koje se bave trgovinom lijekova u Hrvatskoj koje su u obiteljskom vlasništvu nekih hrvatskih političara, posebno otkada su na vlasti. Možda se dijelom i tamo nalaze odgovori na vaše pitanje?

Koja je ‘priča’ s dopusnicom za proizvodnju pripravaka? Je li netko namjerno ne dopušta da Imunološki stavlja na tržište svoje proizvode i uskraćuje dozvole?

- Osobno sam iskusio i kada je HALMED (Hrvatska agencija za lijekove i medicinska pomagala) radio protupropisno po zadatku i sada, kada se neobično strogo drže propisa. U oba slučaja napravili su štetu zdravstvu. Ako me prozovu, biti ću određeniji.

Štiti li neko privatne farmaceutske kuće, tj. uništava li se Imunološki kako bi one imale profit? Tko to radi?

- U medijima je početkom godine objavljena mail prepiska bivšeg direktora Imunološkog zavoda i riječkog poduzetnika koji se javno oglasio baš na dan objave nezakonitog stečaja kako će on spasiti Zavod! Mail nedvosmisleno govori o neprijateljskoj suradnji oko preuzimanja tvrke i poslova. Umjesto da DORH ispita bivšeg HNS-ova direktora, većinski HNS-ov nadzorni odbor i „spasitelja“ koji je već pripremio pogone, na Zavod je upala temeljna policija istražujući tko je dao mail u javnost!?

Što konkretno danas radi - proizvodi Imunološki?

- Pripremamo pogone za inspekciju HALMED-a nauštrb plaća. Ispravno, ali teško. Neki na Zavodu ostvaruju dvije plaće. Moja obitelj na primjer.

Što je s ponudom grada Zagreba da preuzme Imunološki?

- Ona stoji. Prije nekoliko dana ponudu je na isti način aktualizirala i Bandićeva zamjenica.

Amerikanci tek nedavno otkrili ono što Hrvati znaju od 1975. godine!

Srećko Sladoljev je jedno vrijeme vodio proizvodnju prirodnog interferona (IFN), te ga je sa svojim suradnicima i usavršio. Govori o svojim i stranim saznanjima o doziranju IFN-a.

- Rekombinantni (umjetni) interferon se zbog svojih nedostaka i slabosti morao davati u ‘jakim’ dozama, tisućama snažnijim negoli se interferon nalazio u prirodnom obliku u ljudskom tijelu. Takve doze nisu bile potrebne kada se radi o prirodnom interferonu koji smo mi proizvodili, ali svejedno pojedinci su nepotrebno forsirali goleme doze, iako smo upozoravali da to nema smisla i da neće pomoći ljudima. Dakle, minimalne doze su liječile, one srednje su realtivno pomagale, a kod velikih doza nije zamijećen učinak. Cijelo vrijeme pokusi s malim dozama prirodnog interferona pokazuju odlične rezultate, ali one s velikim dozama podbacuju. No, pojedinci se samo pozivaju na studije koje su pokazale neuspješnost interferona. Vjerojatno kako bi forsirali primjenu i zaradu na stranom, umjetnom pripravku, a sve na na štetu našeg prirodnog.

Primjerice 1975. Imunološki zavod je testirao kremu protiv HPV-a s relativno malo IFN (4000 IU). U dva manja klinička pokusa postiže se 90 postotna (Ikić i sur., Proceedings of symposium on clinical use of interferon JAZU 223-5) i 100 postotna regresija genitalnih kondiloma/bradavica HPV-a (Ikić i sur. Proceedings of symposium on clinical use of interferon JAZU 229-33). Kao jedan od dokaza navodim i podatak iz 2004. godine kada je prijavljen patent - Unihart Corp (WO/2004/09165): pripravak za peroralni IFN pripravak s 100 – 500 IU, optimalno 150 IU IFN. Uzima se dvaput dnevno 3 - 6 mjeseci.

U kliničkom testu na 10 žena kondilomi se potpuno povlače (100 posto), a PCR-HPV nalaz negativan je 9 mjeseci nakon prestanka terapije. Zaključak: prirodne interferone treba upotrebljavati isključivo u njihovim funkcionalnim koncentracijama, koje su i deset tisuća puta manje od onih koje smo imali u našim pripravcima - kaže Sladoljev, navodeći da je ista američka tvrtka 2005. godine patentirala i sprej interferona koji je pokazao da su male doze ‘očistile’ HPV u 22 od 22 testirane osobe. Sva ta saznanja su imali i naši stručnjaci, ali ne 2005. nego tri desetljeća prije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. studeni 2024 15:28