Vlast je debelo zakasnila u reakciji na banijsku katastrofu, a ovo su ključni razlozi za to

Trebalo je proteći punih sedam dana od groznog potresa koji je sravnio Petrinju, Glinu i velike dijelove Banije prije nego što je Vlada premijera Andreja Plenkovića uspjela osnovati Stožer koji će voditi proces saniranja posljedica spomenutog zemljotresa. Za usporedbu, prema Bibliji, Bog je stvorio nebo i Zemlju, i sva živa stvorenja, u roku sedam dana, dakle, u istom razdoblju u kojem je hrvatskoj Vladi trebalo da osnuje tijelo koje će organizirati pomoć ljudima koji žive 50 kilometara od Zagreba.

Čak i ako, poput ovog autora, ne vjerujete u sve što piše u Bibliji, mora vam biti jasno da je izvršna vlast u državi debelo zakasnila pravodobno reagirati na posljedice banijske katastrofe. Kažemo vlast, a ne ljudi. Oni su pokazali veliko srce i more empatije. Gomila volontera slila se u Petrinju, Glinu i tamošnja sela pomoći ljudima za koje nisu znali da postoje, donijeti im hranu, ogrjev, raščistiti kuće i staje. I tako već danima, rade i što trebaju i što ne, pa i umiru, iako ne bi trebali, jer po krovovima se trebaju penjati vatrogasci i obučeni stručnjaci, a ne dobrovoljci.

Nažalost, sva ta stihija posljedica je toga što je vlast duboko zakazala. "Vlada je reagirala promptno", izjavio je u ponedjeljak premijer Plenković. Predsjednik Vlade rijetko priznaje pogreške i od njega se ne može očekivati samokritika, a kamoli preuzimanje odgovornosti. Međutim, dovoljno je vidjeti stihiju na terenu, činjenicu da se danima nije znalo tko za što odgovara, ili to što su ovdašnje Robne zalihe podijelile 21 kontejner, a samo Turska - 100. Puno je zamjerki na račun Crvenog križa i resornih ministarstava, pa čak i ako su neke izrečene u afektu, dosta toga stoji.

Osim toga, postoji i odgovornost svih dosadašnjih vlasti. U ovoj državi je de facto uništen sustav civilne zaštite pod optužbom da je riječ o "reliktu socijalizma". Potaracani su štabovi civilne zaštite, koji su u bivšoj državi postojali od mjesnih zajednica i općina do federativne razine, a u kojima su se nalazili stručnjaci za upravljanje kriznim situacijama kakve su prirodne katastrofe.

Za razliku od Hrvatske, Slovenija je samo promijenila naziv pa umjesto nekadašnjeg ONO i DSZ ima trogodišnji studij obramboslovja na kojem se školuju za situacije poput potresa ili poplava. Nije da i ovdje nema takvih kadrova jer je aktualni ministar unutarnjih poslova diplomirao općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Možda je on mogao intervenirati već na početku, čim se vidjelo da građani u Petrinju šalju ogromne količine namirnica, koje se usput gube i ne zna se koliko čega ima, a umjesto toga otvoriti Zagrebački velesajam, pa otamo distribuirati pomoć?

Tu su i kadrovi koje se 30 godina postavlja po političkoj liniji, jer svaka se vlast nada da će se katastrofa dogoditi u budućnosti. I na biračima je odgovornost jer oni su birali tragikomičnog gradonačelnika Gline, ili Milana Bandića, koji raspolaže godišnjim proračunom od 14 milijardi kuna, a gradska infrastruktura mu se raspada. Zato ove događaje treba iskoristiti za promjenu načina na koji se vodi država i uvođenje meritokracije. Važno je tko je nogometni izbornik, ali još je važnije tko upravlja Robnim rezervama ili lokalnom bolnicom.