Više od 35.000 Zagrepčana svaki se dan želi voziti taksijem. Razlog? Ukidanje monopola

Preskupo im je brate - kaže mi ozbiljno, dok ga slušam u nevjerici ispod sata na Glavnom kolodvoru.

- Kako to mislite preskupo? Pa cijene nikad nisu bile niže - odgovaram mu.

- Ma ne cijene taksija. Cijena tramvaja je preskupa. Pa se, eto, socijala danas vozi taksijem - kaže mi ironično, ali ozbiljnog pogleda, dok pali cigaretu. Samoinicijativno nastavlja.

- Danas se vozi tko god hoće jer je cijena besramno niska. Putnici jesu na dobitku, ali nitko ne misli na nas vozače koji smo u debelom minusu. De-be-lom - naglašava ovaj vozač taksija.

U službi je 23 godine, bio je godinama u Udruženju Radio taksi Zagreb, no danas je slobodni strijelac. Loše je volje zbog teške svakodnevice u svom poslu te mi u očaju govori kako bi i za 2000 kuna odbio voziti putnika u Split.

Promjena nabolje

- Što mi to vrijedi kad bi mi ostalo samo 500 kuna - slušam ga i ne vjerujem.

Sjeća se nekih lijepih vremena, kada se taksijem vozila samo određena skupina ljudi, malo dubljeg džepa i kada se za dvije vožnje dnevno moglo zaraditi.

No, ta su vremena iza nas. Nasreću velike većine Zagrepčana.

U travnju prošle godine taksi tržište je liberalizirano. Stigao je Cammeo, pa i Eko taksi, a cijena vožnje je pala. Pokušao je na tom tržištu profit ostvariti i Zubakov Oryx, no odustao je jer nije želio voziti po niskim cijenama. Unatoč njegovu odustajanju, u borbi za što veći udio na tržištu, tvrtke su počele spuštati cijene. I to kako. Za više od 50 posto.

Za upravo toliki postotak povećao se broj putnika.

Prema podacima iz Udruženja, Cammea i Eko taksija, svakog dana operatere zagrebačkih taksista nazove 37 tisuća građana. To znači da se u metropoli svakog dana taksijem želi voziti oko pet posto stanovnika.

A stvarnost je prije samo 20 mjeseci bila posve drukčija.

Taksisti Udruženja bili su jedini taksi prijevoznici u gradu. Sami su određivali cijenu usluge. Mogli su, ako su željeli, odbiti dati uslugu. I to iz posve beznačajnog razloga. Da li zbog kartanja, partije šaha, šalice kave, flaše piva ili pak zbog neisplativosti vožnje, kojom se gubilo mjesto u redu. Često su mogli i varati. Bili su jedini na tržištu i mogli su raditi što god ih je volja.

Nisu morali pozdravljati, unositi kofere, pa čak ni izdavati račune. Ako su zarađivali oni, bili su uvjereni, nije morala zarađivati i država.

Bili su monopolisti, bez ikakve konkurencije i, naravno, krajnji korisnici, u ovom slučaju putnici, trpjeli su najviše. Podsjetit ćemo i na cijenu: 16 kuna - start, 6 kuna kilometar vožnje, 43 kune sat čekanja, 2 kune po komadu prtljage i 20 posto uvećana cijena za noćnu vožnju.

A cijena vožnje danas je takva da se za cijenu nekadašnjeg starta sada možete voziti dva kilometra.

- Cijena je odlična, no bilo bi bolje kada bismo manje čekali da vozilo dođe po nas. Obično na taksi, od poziva, čekam punih 10 minuta. To je mnogo. Najbrže stigne Radio Taxi, pa Eko, a Cammeo najduže čekam. A nije se jednom dogodilo i da su mi poslali SMS u kojem su mi otkazali uslugu - izjavila je Tea Horvat, čije mišljenje dijele brojni korisnici taksi usluga.

Još dozvola

Umjesto nekadašnjih 1030 taksista, danas ih je na ulicama Zagreba oko 1350, a uskoro bi Grad Zagreb trebao odobriti još 200 novih vozila. Ako dozvole dobije neki četvrti taksi prijevoznik, cijena vožnje mogla bi još pasti, a sasvim sigurno će se povećati broj putnika.

I upravo taj reciprocitet između cijene vožnje, broja vožnji i prihoda nekada i danas muče nekadašnje monopoliste.

Na cesti me neki uvjeravaju da je danas računica drugačija. I to samo u radu. Radiš više, plaća ti je ista, a tvoji sugrađani koji koriste taksi zbog niske su cijene i više nego zadovoljni.

Prema službenim podacima, Udružnje dnevno zove oko 20 tisuća ljudi, Cammeo 15 tisuća, a interes za vožnju u Eko taksiju pokaže dvije tisuće ljudi.

Pod pretpostavkom da na svaki od 37 tisuća poziva taksisti izađu i da se svaki putnik vozi za samo 25 kuna, ukupan prihod svih tvrtki koje pružaju uslugu taksija iznosio bi 925 tisuća kuna dnevno, odnosno 20,3 milijuna kuna za 22 radna dana u jednom mjesecu. I to samo za minimalnih 25 kuna.

Prema toj bi računici svaki vozač u Udruženju, koje ima 950 zaposlenih, dnevno imao 21 vožnju, taksist Cammea, kojih je ukupno 300, imao bi čak 50 vožnji, a svaki vozač Eko taksija, od njih ukupno 100, imao bi 20 vožnji na dan.

Taksist u Udruženju imao bi 525 kuna prometa dnevno, njegov kolega iz Eko taksija napravio bi 500 kuna, a taksist Cammea 1225 kuna.

Stvari su u stvarnosti ipak drukčije jer mnogi iz Udruženja, kako su nam ispričali, rade samo dnevne smjene, što znači da po danu i noći na cestama nije jednak broj taksista.

Dnevno 100 putnika

Potražnja za taksijem je takva da se na nekoliko desetak tisuća dnevnih poziva jedva može odgovoriti, u što su se mnogi uvjerili u protekla dva tjedna. Nakon što Grad Zagreb odobri još 200 dozvola za taksiste, poziva i vožnji, sigurno je, bit će sve više.

Hoće li doći nova konkurentska tvrtka i uzeti im posao, Damir, Davor i Ivan iz Cammea ne znaju, no sigurni su da posla ima za sve.

- Govorilo se da neće biti posla za sve taksiste kada je došao Cammeo, a sad jedva stižemo - rekao je Damir Munić dok je s kolegama čekao na stajalištu preko puta Autobusnog kolodvora.

Dnevno svaki od njih trojice, rekli su, preveze između 50 i 100 putnika, u 25 do 30 vožnji. Vikendom naprave gotovo 50 vožnji. Na plaću se ne žale. Imaju između šest i osam tisuća kuna.

- 25 posto od prihoda plus minimalac i napojnica. Skupi se oko šest tisuća kuna - povjerava se Ivan Babun. Davor Matijević pak ima plaću 4,5 tisuća kuna, ali radi skraćeno radno vrijeme.

- Ako ništa drugo, mladi mogu slobodno izaći, popiti koju čašicu više i sigurno taksijem doći doma, a ta će ih vožnja doći manje od dva piva - rekao je Davor.

Ukidanje monopola, ističu mnogi, donio je samo pozitivne stvari. No, s dolaskom konkurencije mnogi se još uvijek, i godinu dana poslije, ne mogu pomiriti.

Bez nižih cijena

- Mi nismo bili monopolisti - izjavio je Darko Topić iz Udruženja. Prvi je u redu, čeka putnika pa ima vremena popričati. Slikati se ne da.

- Bili ste jedini taksi u gradu - uzvratio sam mu.

- Ne, mi smo se borili jedan protiv drugoga. I to je konkurencija.

- Ali ste isto tako mogli sniziti cijene - sugerirao sam.

- Cijene određuje Grad - nije se dao on.

- Ali ste vi mogli u znak zahvalnosti što već više desetaka godina jedini vozite metroplom predložiti sniženje cijena - odgovorio sam.

- Ide mi putnik. Doviđenja - pozdravi - i ode.

Monopol ih uspavao

Iako gužve jučer ni na Glavnom kolodvoru, Autobusnom kolodvoru, stajalištima u Gajevoj i kod HNK nije bilo, taksisti iz Udruženja nisu bili spremni razgovarati. Ako bi i popričali, molili bi za anonimnost. Dio njih ipak smatra kako se pogriješilo.

- Uspavali smo se - priznao mi je jedan u Gajevoj.

I on čeka na prvu vožnju. Danas čeka oko 30 minuta između vožnji. Prije liberalizacije čakao je do dva sata. Ali nije ga bilo briga. Za samo dvije vožnje mogao je zaraditi oko 150 kuna u prosjeku. Danas za tu svotu mora prevesti osam putnika.

- Imali smo monopol i mogli smo što smo htjeli. I danas se mi moramo prilagođavati konkurenciji. A mogli smo učiniti sve da se oni prilagođavaju nama. Stoga danas radimo više za istu plaću - ustvrdio je.

Zbog svojih tvrdnji zamolio je za anonimnost, kako ne bi imao problema s kolegama.