Vijest o testiranju djece svaki ponedjeljak dočekala sam s oduševljenjem.
Jasno, vrlo me brzo realnost kompleksnosti organizacije tog pothvata udarila poput bumeranga ravno u zube. Ali, u prvih nekoliko minuta osjećala sam se kao kad se vratite u toplo nakon cijelog dana na snijegu, za koji ste iz nekog raznoga ujutro mislili da je dobra ideja, a u trenutku ulaska u bilo kakvu civiliziranu nastambu imate dojam da ćete se smrznuti do smrti, pa se život zahvaljujući lijepljenju na radijator i rakiji počne polako vraćati u vas. E, tako mi je obećanje o odustajanju od bizarnih samoizolacija djece školske dobi izgledalo na tren: kao toliko potrebna, nužna, u posljednji tren prije kolektivnog ludila smišljena mogućnost povratka na iole podnošljiv...