Nema šanse da im odem samo s koferom, kazao je Rudolf Perešin svojoj supruzi Ljerki u ljeto 1991., u vrijeme kada je u Sloveniji završio, a u Hrvatskoj otpočinjao rat, piše Slobodna Dalmacija.
Perišin je bio pilot JNA, jedan od onih izvrsnih letača u svojoj klasi koji je pilotsku akademiju završio u Zadru, a potom se za letenje nadzvučnim MIG-ovima obučavao u Beogradu. Pilot koji je iz svoje baze u Bihaću tih dana po naređenju izviđao i snimao pokrete trupa na terenu.
I kojemu je pogled s visina kristalno jasno potvrdio ono što se naslućivalo već neko vrijeme: da JNA nije nikakva posrednica među zaraćenim stranama u sukobu koji je izbio u bivšoj Jugoslaviji, nego armija koja planira, priprema i provodi agresiju na Hrvatsku.
Ovaj Zagorac iz Gornje Stubice nije, dakle, odlučio pobjeći na hrvatsku stranu praznih ruku. Sa sobom je tog 25. listopada 1991. poveo i MIG 21. Ustaljenom rutom kojom je nadgledao povlačenje JNA iz Slovenije krenuo je prema Ljubljani i Kopru. A onda se, na sveopći užas svojih zapovjednika u Bihaću, okrenuo i u niskom letu preko Alpa zaputio ka – Klagenfurtu.
Perešin je bio prvi pilot koji je JNA oteo avion. Prvi koji je, po naređenju iz Zagreba, MIG prebacio van granica zemlje. I prvi koji je svojim kolegama u jugoslavenskoj vojsci, pilotima Hrvatima koji se nisu slagali sa politikom vojnoga vrha, Kadijevićevog Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju, a ponajmanje idejama Slobodana Miloševića, pokazao da je ono što je na prvu izgledalo nezamislivo, itekako moguće.
Njegov MIG 21 nije mogao imati nikakvu operativnu funkciju u obrani zemlje. U to je vrijeme vladao embargo i austrijske ga vlasti, sve i da su htjele, nisu mogle isporučiti Hrvatskoj. Isprva je predlagao da avion spusti u rodnom Zagorju, ali je, po nalogu iz Zagreba, ipak upućen da odabere neku od susjednih zemalja.
Kada je iz Njemačke dobio kodiranu poruku suprugine prijateljice “Svadba je u Austriji. Ponesi fotoaparat i kameru”, Perišin je krenuo.
Bio je, dakle, svjestan da ne može sletjeti u Hrvatskoj. Važna mu je, međutim, bila poruka. Želio je dignuti moral ljudima koji su u tim danima grčevito branili zemlju. I, jednako tako, narušiti onaj u JNA.
Perešina su - unatoč pojačanom nadzoru KOS-a - slijedili i drugi piloti. U veljači 1992. u Pulu je sletio Danijel Borović, a u svibnju 1992. s aerodroma u Užicama u Split i Zagreb sjetjeli su Ivica Ivandić i Ivan Selak.
Sam Perešin 1993. godine je postao zapovjednik eskadrile u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, a 1995. je sudjelovao u akciji Bljesak.
- Uvijek mi je govorio: kad četvorica idu, jedan se ne vraća. Nikad nisam mislila da će jednom taj jedan biti moj suprug - ispričala je 2015. u opsežnom razgovoru za Jutarnji list Ljerka Perišin.
Četiri aviona, među njima i onaj kojega je u to doba vozio njezin suprug, 2. svibnja 1995. poletjela su sa zagrebačkog Plesa u 5.58. ujutro. Smjer je bio Stara Gradiška.
Tridesetak minuta kasnije kontrola leta izgubila je Perišinov avion. I dobila informaciju da se pilot katapultirao.
Uslijedile su dvije godine potpune neizvjesnoti. Do supruge Ljerke dolazile su informacije da je Rudolf zarobljen, glasine da je njegova kaciga izložena u jednom kafiću u Banja Luci, vijesti da je pao u Savu i utopio se.
Sve do 1997. kada na pregovorima u Ženevi srpska strana nije objavila da je Perešin mrtav i da nude njegovo tijelo za razmjenu. Na mostu između Nove i Stare Gradiške 4. kolovoza obavljena je primopredaja: Hrvatska je za Perišina predala tijelo majora JNA Mile Lakića i veći broj zarobljenika.
Nakon identifikacije Perešin je, uz sve vojne počasti, pokopan na zagrebačkom Mirogoju, piše Slobodna Dalmacija.