STIPE GABRIĆ ZA GLOBUS

VELIKI JAMBOV POVRATAK 'Glatko ćupobijediti Most i postati gradonačenikMetkovića! Grmoja? Volio bih da se tajvječni volonter kandidira...'

 Admir Buljubašić/CROPIX

Na listi hrvatskih poduzeca koja najviše duguju bankama, odmah iza Dalekovoda, stanovitog Promissija d.o.o. i HG Spota, nalaze se Sanabilis nekretnine, “d.o.o. za organizaciju izvedbe projekata za zgrade” registriran u Zagrebu. O toj tvrtki znalo se malo ili ništa, samo to da je kupila golemi neizgrađeni teren na “dubrovačkom Beverly Hillsu” Nuncijati.

Bit ću opet gradonačelnik Metkovića. Glatko ću pobijediti Most. Lokalni su mediji tvrdili da je Sanabilis, a s njim i Nuncijata, vlasništvo bivšeg gradonacelnika Metkovića Stipe Gabrića Jamba, no on je to negirao. Tek nedavno, nakon objave presude Općinskog suda u Metkovicu, pokazalo se da je ta tvrtka doista povezana s Jambom, a bivši gradonačelnik Metkovića, saborski zastupnik, istaknuti član Hrvatske seljačke stranke i magistar znanosti o mandarinama, odlučio je za Globus otvoreno ispričati kako su globalna velika recesija i HDZ pokopali njegov san o golemom nekretninskom biznisu, i usput otkrio nove, ništa manje ambiciozne, planove o povratku na čelo Metkovica, s kojega ga je prije tri i pol godine skinuo Most Bože Petrova i Nikole Grmoje.

■ Protiv vas je Raiffeisen banka pokrenula ovrhu na iznos od 167 milijuna kuna za kredit koji je dala tvrtki Sanabilis nekretnine, za koji ste, po svemu sudeci, vi osobno bili jamac. Kako ste si uspjeli natovariti tako golem dug?

Sanabilis nekretnine digle su kod RBA kredit od 106 milijuna kuna za kupnju zemljišta u Dubrovniku na predjelu Nuncijata. To je fantastičan teren s kojega kao na dlanu vidite Gruž, Lapad, Elafi te i cijeli Grad. Kad prođete most i skrenete prema Gružu, teren se pruža ispod i povrh ceste, tu su nekada bili vinogradi na terasama. Sanabilis je kupio oko 200 tisuca cetvornih metara od privatnih vlasnika, a zemljište podjednake vrijednosti površine oko 130 tisuca cetvornih metara kupio sam i ja osobno, novcem koji sam dobio prodajom GP Dubrovnik. Tu tvrtku sam morao prodati jer s njom ništa nisam mogao raditi: kad god bi ona dobila neki posao, Luka Bebić je tražio da se natjecaj poništi. To vam je Hrvatska.

■ Što ste mislili raditi s tim zemljištem?

To je jedini prostor na koji se grad Dubrovnik može širiti, i to je zemljište 30-40 godina bilo građevinsko. Na vrhu je zaravan na kojoj je i Grad Dubrovnik od privatnih vlasnika kupio nekih 60 tisuća kvadrata za gradnju stanova za branitelje. To je teren na kojem se može zaraditi i, da imam novaca, ponovo bih u njega uložio.

■ Zašto su vam planovi propali?

Kad su Ivo Sanader, Luka Bebic i tadašnja ministrica Marina Matulovic-Dropulić shvatili da je to moje zemljište, premda nije kupljeno na moje ime, oni su ga isknjižili iz građevinske zone, 50-60 tisuća kvadrata su ponovo pretvorili u poljoprivredno, sto tisuća su predvidjeli za sport i rekreaciju, kao da ce se cijela Italija doći kod mene rekreirati, a ostavili su građevinskog 30-40 tisuca kvadrata.

Oni su mene htjeli kazniti zato što sam ih 2003. prozvao da rade to što su radili, a što se nakon šest godina i razotkrilo. Da pravna država funkcionira, Republika Hrvatska bi za to trebala odgovarati. Onda je došla i globalna kriza… Ali ja zbog toga ne plačem. Za prolivenim se mlijekom ne plače. Ja sam vječita “klasa optimist”. Smatram da život nema reprize. Za koji dan imat cu 58 godina i ne žalim ni za čime.

■Kako je došlo do ovrhe?

Kad nisam mogao servisirati taj kredit, banka je mene počela stiskati s ovrhama pa mi je prodala jednu nekretninu u Du- brovniku. Prije toga banka me zvala na razgovor u Zagreb i ja sam išao k njima u dobroj, ljudskoj vjeri. Ja nisam varalica, ja tog genetskog koda nemam. Da bih pojačao jamstvo, ja sam im dao kuću i puno drugih vrijednih nekretnina.

No oni su se počeli ponašati kao pravi lihvari, ovršili su kuću u kojoj ja živim i još neke druge vrijedne nekretnine. Ali oni imaju isti problem kao i ja, ne mogu ništa prodati. Ne mogu ni da- rovati. To nije korektno od vas, rekao sam u jednom trenutku nekom referentu, ja vas nisam ucijenio da mi date kredit, vi ste išli u to jer ste nanjušili da ćete svoj novac dobro oploditi.

■Jeste li se uspjeli išta dogovoriti?

Ponovo su me zvali u banku prije par mjeseci, sjećam se da je bila berba manda- rina, da oni ne bi htjeli neprijateljsko preuzimanje, nego prijateljsko, i tražili su da im ja prepustim Sanabilis nekretnine i nekret- ninu na Rašici od 78 tisuća kvadrata koju sam dobio od GPM Ragusa na ime dijela duga za GP Dubrovnik, a moju kuću i neke druge nekretnine bi ostavili po strani. Ja sam na to pristao, potpisao, i sad čekam. Što će na kraju biti, ne znam, ali štogod bude, ja plakati neću. Još imam soli u glavi i svojih deset prstiju.

■Kako je vaš dug banci toliko narastao, sa 106 na gotovo 170 milijuna kuna?

Zato što oni stalno “klikaju” zateznu kamatu od 15 do 17 posto. Ali, mogu oni doći i na pet hiljada milijardi pa se čudi- ti što to ne mogu naplatiti. A ne mogu jer se u Hrvatskoj ne stvara nova vrijednost. Imali smo deset godina ekspanzije, rasta četiri-pet posto na godinu, a na čemu, na zaduživanju, na potrošnji i građevinskoj ekspanziji. Nismo mi rasli na novoj vrijed- nosti, a sad je s tim gotovo. One moje jagode koje ste vidjeli su nova vrijednost, ona moja telad su nova vrijednost, moje mandarine, breskve…

■Nije loš ni land development, samo ako se dobro vodi... -

Da je ostalo građevinsko, moglo se na Nuncijati zaraditi 200 milijuna eura. Još 2008. imao sam kupca, jedan švicarsko- američko-kanadsko-australski fond, mož- da sam u tom trenutku prodajom mogao zaraditi 40-50 milijuna eura, ali sam smatrao da je to malo. Kalkulirao sam. Sma- trao sam da je Dubrovnik jedan. To je biser. Mislim da nigdje na Mediteranu ne postoji bolji komad zemlje od Nuncijate. Ali, ako hoće, politika sve može uništiti. U dolini Neretve uništena su sjajna poduzeća samo zato što netko nekome nije odgovarao.

■Na što mislite?

Primjerice, PIK Neretva je propao, a on je zadnji trebao propasti, s obzirom na zemlju, sunce i vodu koju ovdje imamo, koji daju dvije žetve godišnje. Ali, on je prvi pro- pao. A zašto? Zbog politike, zbog lokalnih političara. Da je bilo imalo političke volje, PIK bi opstao i mi bismo danas imali tvornicu koncentrata rajčice, vrhunsku vinariju, tvornicu sokova, tvornicu konzerviranog povrća… Sve smo mi to praktički imali i sve smo uništili. Ja sam najveći seljak i poljopri- vrednik na istočnoj obali Jadrana i ja dobro živim, ali sam strašno nesretan da u mom Metkoviću cijela ulica u kojoj ja stanujem loše živi. I zato ću ponovo na izbore.

■Vraćate se u politiku?

Nisam ja nikada izašao iz politike. Ali, kada ste dugo u politici, nakon što sam 16 godina bio gradonačelnik, četiri puna man- data i djelomično peti, to ljudima pomalo dosadi. Tako mene Petrov nije pobijedio, oni su obrisali pod sa mnom.

■Koliko se možete osloniti na svoju stranku HSS? Kako vidite situaciju s HSS-om nakon dolaska Kreše Beljaka na njezino čelo?

Krešo Beljak je dobar, mlad, poduzetan, mislim da će napraviti dosta dobrih stvari. I Hrg je dobar čovjek, ali ono što je on ispregovarao s Karamarkom i HDZ-om to bi i najveći neprijatelj HSS-a jedno šest puta bolje ispregovarao nego Hrg. Znate kako je to kad imate suparnika “na voleju”... Da je mene Karamarko zvao, ja se najprije dva-tri dana ne bih ni javljao, rekao bih, rođo, čekaj malo, onda bih mu došao i rekao, izvoli, ponudi mi sedam saborskih zastupnika. Ili šest, trebaš mi dati šest. A Hrg je samo nešto petljao, gledao da zaštiti sebe.

■Ne vjerujete u sporazum prema kojem bi HSS ipak naknadno trebao dobiti još tri zastupnika u Saboru?

Mi smo osvojili jedan mandat, i to je na- še, vi sad meni možete dati što god hoćete, ali to je vaše, u svakom trenutku mi to možete i uzeti. Osim toga, stranka nema financiranje za ta tri mandata, nego samo za svoj jedan izvorni. HSS u ovoj koaliciji ni- je dobio ništa! Ništa! To što je dobio jednog zamjenika ministra ili četiri pomoćnika, to za mene nije ništa.

■Zašto je Hrg onako reagirao na vas kad vas je suspendirao, je li branio Bo- žu Petrova?

Ne, on je branio svoju stolicu. Njemu je Karamarko obećao i za njega je tražio mje- sto potpredsjednika Vlade. Ali od toga, vje- rojatno nakon mog istupa, nije bilo ništa.

■Može li HSS u postojećoj političkoj konstelaciji vratiti nekadašnji ugled i utjecaj?

Svaka stranka je kao moje jagode. Od Nove godine do danas moji radnici i ja išli smo u jagode oko trideset puta. Isto je i s mandarinama ili kravama. Kravama treba- te doći svako jutro i svake večeri, lijepo ih nahraniti, vidjeti što trebaju. Stranka traži terenski rad, ne samo terenski nego rudar- ski. Ljudima ne možete prodavati maglu i nadati se uspjehu. Mi u HSS-u možemo se nadati uspjehu ako budemo radili rudarski. U ovakvoj krizi upisati nekoga u stranku ili ga pridobiti za simpatizera je jako teško.

■Gdje se izgubio terenski rad HSS-a?

Pokojni Josip Friščić, koji je bio dobar čovjek, dobro je vodio stranku, ali je pao pod utjecaj nekih sivih eminencija kojih ima u svakoj stranci pa tako i u HSS-u. Te sive eminencije bile su prije četiri godine protiv koalicije s HDZ-om, kad nas je Jadranka Kosor to molila. Da je Joža pristao, da su mu to dopustili njegovi tutori, da nisu na njega vršili pritisak, onda bismo mi prije četiri godine imali šest zastupnika.

Ne bi Joža otišao kako je otišao, nakon čega je u stranci nastala nezdrava situacija i dio ljudi se distancirao. Tada bi mi na ovim izborima s lakoćom dobili osam ili deset mandata. Toliko mi vrijedimo.

■Na temelju čega to tvrdite?

Mi na terenu vrijedimo. Zašto bismo inače imali toliko načelnika, donačelnika, župana, dožupana, vijećnika, predsjednika skupština? Mi smo terenska stranka. Da me Karamarko nije skinuo s liste, ja bih sto posto ušao u Sabor, dobio bih 15 tisuća preferencijalnih glasova. Ja sam narodni igrač, terenski igrač, ja bih to odradio.

■Je li to politički kapital s kojim se želi- te vratiti na mjesto gradonačelnika Metkovića?

Koji su vam motivi za to, pored sve te poljoprivredne proizvodnje koju vodite, pored nekretnina, turizma…? - Ponajprije, Most nije napravio ništa. Smatram da Metković zaslužuje puno bo-lje i da mu ja to mogu osigurati. Most se zadnje tri i pol godine nije bavio ničim drugim osim arheologijom mog rada u prethodnih 16 godina.

Sve te svoje kaznene prijave pro-tiv mene, i Petrova i Luke Bebića i Sanadera, oni mogu objesiti mačku o rep. Meni se sudi da sam oštetio proračun Republike Hrvatske u korist proračuna Grada Metkovića. Pa čiji je Metković? Je li on Jambin? Rekao bi pokojni Račan: “Ma hajte, molim vas.” Zamislite, dok je još Petrov bio gradonačelnik, nabavili su kante za odvajanje komunalnog otpada, a komunalno poduzeće Metković uopće nema sortirnice! Komunalni otpad se skuplja odvojeno, vozi na odlagalište, i tamo opet izmiješa.

Ja bih odavno napravio drugu fazu sortirnice, Metković je bio prvi grad u Dalmaciji koji je dobio dozvolu za prvu fazu i mi smo sve to napravili, sve po zakonu.

■No, hoćete li dobiti potporu HSS-a na izborima za gradonačelnika Metkovića?

Ne znam kakvo će biti stanje u HSS-u, o novom vodstvu imam visoko mišljenje, ali ne budem li zadovoljan svojim statu- som u stranci, ja ću reći hvala lijepa i idem svojim putem. Formirat ću ekipu mladih sposobnih ljudi, kakvu sam uvijek i imao, i računam da ću glatko pobijediti Most. Ali, čak i ako se ja ne budem kandidirao, tko god se kandidira, pobijedit će Petrova. Zapravo, Petrov se neće ni kandidirati, Mostu je sad problem koga će istaknuti. Ja bih volio da se Grmoja kandidira, ali taj vječiti volonter bi jako teško mogao dobiti izbore. Oni se javnosti prikazuju kao sveci, ali to uopće nisu.

■Zašto to kažete?

Nagodba koju su napravili s nekoliko o- bitelji za jednu ulicu u visini od 300 tisuća kuna je kazneno djelo. Možda će to sada stajati u nekoj ladici u DORH-u ili Uskoku, ali ja vas uvjeravam da će sve doći na svoje. Nagodba koju su napravili za nepostojeća ulaganja u gradskoj zgradi na samoj granici, gdje se gradi granični prijelaz po Schengenu, i to je kazneno djelo.

■Vi ste to prijavili?

Da, prijavio sam. I ono što su napravili s plaćanjem troškova za gradnju jedne slijepe ulice jednom poduzeću za 400 tisuća kuna, mislim da je i to vrlo blizu kaznenog djela…

■Neće li i vama s pravom prigovoriti da se sada vi bavite “arheologijom” Mostova rada, kao što su se oni bavili vašom?

Ja samo odgovaram istom mjerom. Ne- dopustivo je da su bivšu načelnicu u Agenci-ji za poljoprivredno zemljište, koja je vodila natječaj za dodjelu 120 hektara državnog zemljišta, zaposlili kao šefi cu jednog odjela u Gradu Metkoviću. Ovom prilikom pozivam Državno odvjetništvo da provjeri da li mostovci, koji su dobili 90 posto podijeljenog državnog zemljišta, stvarno obrađuju tu zemlju ili su je dali u podzakup, što po zakonu ne smiju. Ja znam o čemu pričam, ja sam i danas bio tamo, ne govorim ja ni o Kubi ni o Aljasci. Jedino što su dobro napravili u Metkoviću je da su zaposlili 40, možda i 50 članova svoje sekte Most. A od deset ljudi koje su otpustili sud je troje već vratio na posao.

■Prognozirali ste da će se Vlada premijera Oreškovića raspasti za tri mjeseca, a već joj teče i četvrti mjesec? Kako u toj Vladi vidite ulogu svog najvećeg političkog protivnika Bože Petrova i njego- vo nastojanje da bude korektiv HDZ-u?

- Pa nisam puno promašio u prognozi. Možda će Vlada i izdržati dulje od tri mjeseca, ali u toj Vladi se ne zna tko pije, a tko plaća. Tri mjeseca su prošla, a nije kompletirano niti jedno ministarstvo. Koliko smo donijeli novih zakona koji nam trebaju? Od Karamarka rade redikula. Petrov je pot- predsjednik bez portfelja, kojega se ništa ne pita, koji ne odlučuje ni o čemu, koji je zadužen za odlaske na derneke, za dan općine ili dan grada, tamo će ga slati.

Da se njega išta pita, onda bi pokrenuli barem jednu od onih silnih reformi koje su obećavali. A što su napravili, ništa. To što rade bivšem predsjedniku Mesiću, civilizacijska je sramota, a jedini je razlog tome, uvjeren sam, što sam ja dobar s njim. A sam je Mesić pomogao Metkoviću više nego svi Petrovi otkako su došli u Metković i više nego što će pomoći u idućih tisuću godina.

Oni nisu nikad ništa u životu napravili, nisu ni cvijeće u pitaru posadili, ni jednu raštiku, ni jedan krumpir. A kad god je nešto trebalo Metkoviću, ja bih otišao u Mesića. Pedeset puta sam išao i on bi odmah zvao pokojnog Račana da mi pomogne oko projekata. Zato, znate li koji ću ja Mostu staviti transparent, veliki, odmah na ulasku u Metković? “Što ste napravili?” Pa neka kažu što su napravili.

Intervju je objavljen u novom broju Globusa:

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 04:50