Novi program nabave višenamjenskih borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ovaj je put privukao znatno više kandidata, jer su i upiti poslani na brojne adrese.
U postupku kojim će se ovoga puta posebno evaluirati novi, a posebno rabljeni avioni, cilj je ostao isti: nabaviti 12 višenamjenskih borbenih aviona, deset jednosjeda i dva dvosjeda, u izravnom dogovoru države s državom i s totalnim paketom podrške, logistike, obuke, infrastrukture i ostalog.
Razmatrat će se isključivo avioni proizvedeni u članicama NATO-a i EU, a prema riječima ministra obrane Krstičevića, u pitanju su borbeni avioni 4. generacije. Tako je već sada vrlo malo vjerojatno da će se pojaviti službena ponuda za novi F-35A, koji je lovac 5. generacije, kako se nagađalo više puta.
F-35A
F-35A raspolaže fantastičnom tehnologijom i može ponijeti 8100 kg ubojnog tereta, no pati od raznih boljki jer se razvija i danas. K tome je nevjerojatno skup, a samo nužna infrastruktura za eskadrilu tih aviona stajala bi više stotina milijuna dolara. Operativni troškovi iznose mu oko 50.000 dolara po satu leta. Bude li na kraju i ponuđen, jasno je da nema nikakve šanse za odabirom.
F-16
F-16 iz europskih država, poput Danske i Norveške, bili bi varijante F-16AM/BM, ranije modernizirani kroz program MLU koji ih je doveo razinu američkih F-16 Block 50/52, no njihovi su resursi pri kraju, što bi ih učinilo kratkoročnim rješenjem, ali po svoj prilici vrlo priuštivim, barem u nabavi. Druga krajnost bila bi novi F-16 Block 70/72, koji sadržava mnoge tehnologije s F-35, te je izuzetno skup, no operativni troškovi novog aviona uglavnom su nešto niži od onih rabljenog. F-16, ovisno od varijanti, može ponijeti oko 8 tona ubojnog tereta.
F-16 Barak
Ponovno je kandidat i izraelski F-16 Barak, ali ovaj puta u suradnji s proizvođačem Lockheed Martinom, koji bi preuzeo na sebe većinu poslova prilagodbe aviona za HRZ, za razliku od neuspjelog pokušaja nabave kad je sve radove trebalo napraviti u Izraelu, u IAI-u i Elbitu. Takav aranžman spriječio bi ponavljanje neugodnog iskustva od početka ove godine, a svakako bi se zamijenio operativni letni program, OFP, što je software koji kontrolira avioniku, integraciju sustava i oružja. Vjerojatno bi također trebalo zamijeniti i misijsko računalo, no o ostatku opreme aviona dalo bi se pregovarati, uključujući i napredni izraelski sustav za elektroničko ratovanje. Ovisno o starosti, metodi izračuna, specifičnih državnih čimbenika i brojnih drugih faktora, troškovi leta F-16 imaju širok raspon, od 7000 do 24.000 dolara po satu.
Gripen
Švedska ponovno nudi svoj Gripen, po svemu sudeći ponovno u zastarjeloj varijanti C/D. No, ne može se isključiti mogućnost nuđenja i znatno potentnijeg Gripena E/F, iako o tome nema nikakvih informacija. Gripen C/D predstavlja prošlu generaciju ovog aviona, koja može ponijeti samo 5300 kg ubojnog tereta. Odlična aerodinamika pruža mu vrlo dobre manevarske sposobnosti, unatoč slabašnom motoru RM12 i malom doletu, a sofisticirana avionika, radar i kompatibilnost sa širokim spektrom oružja u konačnici ga čine adekvatnom platformom. Ograničene sposobnosti također se dijelom kompenziraju jednostavnim održavanjem i razmjerno malim operativnim troškovima, koji bi mogli biti oko 5000 dolara po satu.
Mirage 2000
Francuski Mirage 2000-5, prethodnik današnjeg Rafalea, tehnološki je usporediv s F-16 Block 50, a glavni senzor mu predstavlja radar RDY, vrlo sličan američkoj seriji AN/APG-68 koja oprema F-16, te sličnih performansi, dometa znatno većeg od 100 km. Može ponijeti do 6300 kg ubojnog tereta te je vrlo pokretljiv, no ima manji dolet od F-16. No, s obzirom da je riječ o avionu čiji je nasljednik, Rafale, već debelo u službi, održavanje postaje skupo s obzirom na samo šestotinjak proizvedenih primjeraka, pa ga primjerice Tajvan, koji leti i na F-16 i na Mirage 2000, ali i na vlastitom domaćem F-CK-1, smatra najskupljim za održavanje u svojoj floti. Dijelovi za njega dvostruko su skuplji nego za F-16, a troši i 1,5 puta više goriva. Njegovi su troškovi oko 25.000 dolara po satu.
Eurofighter Typhoon
Izgledne su i ponude za dvomotorne lovce. Eurofighter Typhoon, posebno ranije proizvodne serije, koncepcijski se razlikuju od ostalih kandidata. Premda su im borbene sposobnosti višenamjenske, što je naknadno postignuto, riječ je zapravo o teškim lovcima presretačima, dvomotorcima koji su razvijeni kako bi u prvom redu očistili nebo od neprijateljskih aviona. Raspolažu s odličnim radarom nazvanim CAPTOR, koji ovisno o veličini cilja može imati domet od više stotina kilometara, sofisticiranim sustavom za samozaštitu Praetorian, što uključuje vučene mamce te infracrvenim pasivnim senzorom PIRATE, koji može detektirati druge avione na udaljenostima većim od 80 kilometara. Typhoon može ponijeti čak devet tona ubojnog tereta. Njegovi operativni troškovi se jako razlikuju po metodi izračuna, od oko 20.000 dolara po satu, do gotovo 90.000 eura, no potonje je rezultat metodologije koja pod taj trošak stavlja plaću straže aerodroma, pa i održavanje hangara u kojima se smještaju i održavaju avioni.
Rafale
Dassault Rafale također je dvomotorni borbeni avion, no od početka zamišljen kao višenamjenski, s posebnom palubnom inačicom za francuski nosač aviona. Također ga odlikuje velika pokretljivost i dolet, a može ponijeti 9500 kg ubojnog tereta. Raspolaže pasivno skeniranim radarom RBE2 velikog dometa te integriranim sustavom za elektroničko ratovanje SPECTRA. Za razliku od ostalih kandidata, oružje koje Rafale nosi je francuskog porijekla. Operativni troškovi su mu visoki, oko 45.000 dolara po satu.
Dvomotorni borbeni avioni u pravilu su skuplji i složeniji od jednomotornih, ali imaju i veće dolete i nosivosti, moćnije motore, koji im daju veliku kinematičku prednost, moćnije radare, više prostora za avioniku i sustave aviona te imaju bolje šanse preživljavanja oštećenja ili kvara motora u letu. Ipak, dva motora znači i dvostruko više stvari koje mogu zakazati pa je i održavanje intenzivnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....