Uzlet marginalaca kao poruka birača: Lesar i don Ivan rastu jer ljudi sve manje vjeruju u SDP i HDZ

Sjajni rezultati Dragutina Lesara i njegovih Laburista te don Ivana Grubišića i njegove nezavisne liste velika su pljuska etabliranim političkim strankama. Uzlet donedavnih marginalaca, iza kojih ne stoje moćne stranačke strukture, još manje osjetniji financijski kapaciteti, rezultat su neuspješnosti HDZ-a i SDP-a.

Najnovije istraživanje, što ga provodi agencija Ipsos puls, a objavljuje Nova TV , pokazuje da su Lesar i Grubišić izbili na vrh: zauzimaju mjesta odmah iza konstantno šampionski popularnog predsjednika Josipovića. Lesar uživa 57-postotnu potporu građana, Grubišić 55 posto. Tek nakon njih slijede premijer Milanović i ostali.

Karamarkov pad

Također, dok velike stranke gube podršku - pa SDP već četvrti mjesec kliže naniže i trenutno pleše oko 26 posto, a HDZ, unatoč Karamarkovu jahanju na “komunističkim zločinima”, ne uspijeva prebaciti 20 posto - Laburisti (8 posto) čvrsto drže treću poziciju i stalno rastu. Četvrta je Grubišićeva lista, koja je pretekla i koalicijske partnere premijera Milanovića. HNS i HSU i dalje ostvaruju povijesno loš rezultat (ni 2,5 posto svaki) i daleko su ispod izbornog praga. O potencijalu Laburista, od kojih strepe i stranke kapitalci, govori i pokušaj SDP-ova vjerojatnog kandidata za gradonačelnika Zagreba, Davora Bernardića, da ih uvuče u koaliciju za lokalne izbore.

Muljanje po Zagrebu

Isto govori i SDP-ova ponuda don Grubišiću da u Splitskoj županiji na izborima u svibnju udruže snage. Velike stranke sjete se malih samo kad ih jako trebaju. Situacija u Zagrebu i Splitu pokazuje da je HDZ kadrovski potpuno devastiran, a ni SDP se ne osjeća najbolje. U Splitu su zajedničkim snagama proizveli Željka Keruma, dok je SDP-ovo muljanje po Zagrebu uskrsnulo davno potrošenog Milana Bandića. Zanimljivo, ako je suditi po zaposjedanju državnih funkcija, Kukuriku ima raskošnu kadrovsku bazu i ne treba nikoga, a najmanje nestranačke osobe. Ali, kombinatorika koja se kuje za lokalne izbore pokazuje koliko su tanki. U vođenju države ne traže i ne žele pomoć, nikome ne daju ni primirisati, međutim, u borbi za osvajanje lokalne vlasti odjednom su široke ruke i nude partnerstva. Kadrova za šefovanje Hrvatskom imaju previše, kvota onih koji mogu pobjeđivati na izborima opasno se stanjila? Vjerojatno su te dvije tendencije zapravo duboko povezane.

Situacija za velike povijesne stranke djeluje još poraznije ima li se na umu da se ni Lesar ni Grubišić nisu za svoje uspjehe previše oznojili. Otkako je u Saboru, don Ivan Grubišić nije imao ni jedan značajniji istup, ali javnost ga prepoznaje kao poštena čovjeka. Vidi se da u politiku nije ušao radi osobnih interesa, što je rijetka pojava. Zato mu se vjeruje.

Ekipa Laburista u parlamentu može se smatrati korektnom, ali ni oni nisu pokazali ništa specijalno. Tražiti objašnjenje njihove popularnosti u populizmu - površna je simplifikacija. Od svih stranaka oni su ipak najviše u doticaju s običnim svijetom. Obraćaju se gubitnicima hrvatske tranzicije, sve masovnijem korpusu onih koji se osjećaju izigranima i napuštenima. Lesar više djeluje kao sindikalac nego kao političar. Njegova retorika igra na kartu onih emocija na koje je svojedobno, sa svojim programom “nove pravednosti”, igrao i Ivo Josipović boreći se za funkciju šefa države.

Gladna javnost

Uspon novih zvijezda na političkoj sceni Hrvatske, pojedinaca i stranaka, pokazuje koliko je javnost gladna drugačijih političara i politika. Odnosno, koliko je sita dosadašnjih. Hvata se za svaku slamku koja djeluje drugačije. Uspjeh Lesara i Grubišića zapravo je rezultat neuspjeha glavnih aktera hrvatske politike.