Uveli strože mjere, a broj slučajeva počeo usporavati prije nego se mogao vidjeti njihov učinak?

Nakon što je vlada prošli tjedan proglasili parcijalni lockdown zbog velikog broja novih dnevnih slučajeva COVID-19 zaraze koji je doveo do visoke opterećenosti bolničkog sustava i rasta broja smrti, iznenada imamo situaciju u kojoj u dva dana imamo manje dnevne brojeve zaraženih u odnosu na iste dane prošli tjedan, koji su ugrubo usporedivi.

Ako smo napokon došli do vrha krivulje rasta broja novih slučajeva te smo krenuli prema padu broja zaraženih, ta se promjena trenda neće moći pripisati zaoštravanju mjera jer iz iskustava više zemalja možemo vidjeti kako se u njima prvih 7-10 dana parcijalnog lockdowna čak bilježio značajni porast broja slučajeva COVID-19 zaraze, kao i rast broja smrtni slučajeva.

Konkretno, prema zadnjim podacima za subotu imali smo pad u odnosu na prošlu subotu do 11,8 posto, a u zadnjih 24 sata (nedjelja na nedjelju) o oko 7 posto. Pri ovome treba obratiti pažnju kako su prošlotjedni rekordi novih slučajeva zabilježeni uz vrlo visoke brojeve testiranja (više od 10.000 testova u 24 sata), a niti u jednom trenutku nije dano službeno obrazloženje zbog čega je točno došlo do tako velikog skoka u broju testiranja.

Ozren Polašek, pročelnik Katedre za javno zdravstvo na Medicinskom fakultetu u Splitu i član Znanstvenog savjeta Vlade RH, koji se inače zalaže za strože mjere, rekao je kako bi od ovih oštrijih mjera mogli vidjeti koristi tek za dva tjedna, a zaravnanje krivulje pred kraj godine. Ako dođe do pada krivulje novih slučajeva u sljedećih dva tjedna, može li se u tom slučaju reći da je do njega došlo zbog visoke okuženosti?

Iako je vladina odluka o zaoštravanju mjera bila potpuno logična i očekivana, ona bi se u samo nekoliko dana trebala preispitati ukoliko ćemo imati negativni trend slučajeva. Možda se od vlade koja je pod ekstremnim pritiskom ne mora očekivati skidanje ključnih mjera (zabrana rada ugostiteljskim objektima), ali veliki broj poduzetnika očekuje hitni odgovor kako će im država nadomjestiti izgubljene prihode i omogućiti zadržavanje zaposlenih. Vrlo je nejasno ima li Hrvatska dovoljno velike financijske kapacitete da, primjerice, isplati poduzetnicima 75 posto prihoda iz istog lanjskog mjeseca. Ostaje i otvoreno pitanje što bi sve trebala dobiti poduzeća kojima nije zabranjen rad ali će svejedno biti teško pogođena novim usporavanjem ekonomije.

Vladin epidemiološki stožer mora se sigurno suočiti i s pitanjem dosljednosti mjera koje se tiču sporta jer se ne čini logičnim urušavati atmosferu u zemlji zabranom aktivnosti za koje je vrlo malo vjerojatno kako mogu bilo kako usporiti rast broja zaraženih. Primjerice, Vladinom odlukom zabranjeni su treninzi i natjecanja najvećem broju mladih sportaša u individualnim sportovima (kadeti i juniori) koji niti nisu mogli dobiti kategorizaciju vrhunskog sportaša I.-III. kategorije, iako predstavljaju najveće talente hrvatskog sporta. Iako je iz svjetskih istraživanja poznato kako su jako male šanse transmisije COVID-19 pandemije na treninzima atletičara i plivača, oni bi bez nekog ozbiljnog epidemiološkog razloga mogli u 2020. godini u potpunosti izgubiti kontinuitet treninga. Valja podsjetiti kako su u Sjedinjenim državama, primjerice, radili istraživanje koje je obuhvatilo 44 bazena i 212.000 ljudi te nisu pronašli niti jednu transmisiju, što je neki istraživači tumače kloriranoj bazenskoj vodi. Značajni dio odgovornosti ostaje i na sportskim savezima da hitno prikupe znanstvene argumente koji će olakšati odgovornima u epidemiološkom stožeru da olabave mjere za mlade sportaše jer doista nije logično da većina njih mora koristiti javni prijevoz te ići u škole, a ne smiju trenirati.