U Hrvatskoj je registrirano 51.679 udruga. Drugim riječima, na svakih 83 stanovnika imamo po jednu udrugu civilnog društva koja rješava „male“ probleme “malih” ljudi. Udruge su tu da zagovaraju i štite prava najranjivijih skupina. Pojedincima omogućuju da se putem zajednice osjećaju osnaženima i motiviranima. Služe i kao promicatelji zdravlja te pružaju adekvatne informacije o raznim kroničnim bolestima.
No, također djeluju kao „psi čuvari demokracije“ i tu su da nadopune sve ono što u zdravstvenom sustavu nedostaje.
Naročito kad je u pitanju preopterećeno hrvatsko zdravstvo na koje država ukupno troši 6,9 posto BDP-a, što je ispod prosjeka zemalja EU-a koji iznosi 8,3 posto. Valja napomenuti i da su Hrvatskoj izdaci za zdravstvo po stanovniku gotovo dvostruko niži u usporedbi s onima na razini prosjeka EU-a. Hrvatska, naime, prosječno izdvaja 1.361 euro po stanovniku, dok je prosjek EU 2.572 eura.
U našoj državi, još i k tome, kronično nedostaje medicinskog osoblja, što dodatno opterećuje zdravstveni sustav. Hrvatska ima 3,5 liječnika na 1000 stanovnika, u usporedbi s prosjekom EU od 3,9. Također broji 6,8 medicinskih sestara na 1000 stanovnika, dok je prosjek u EU 8,4 na jednak broj građana.
Povrh spomenutog, na naš je zdravstveni sustav snažno utjecala pandemija koja je ograničila pristup zdravstvenim uslugama, povećala liste čekanja za specijalističku skrb i elektivne kirurške zahvate. U prvih 12 mjeseci pandemije 25 ispitanika u Hrvatskoj izjavilo je da nisu imali pristup potrebnim liječničkim pregledima ni liječenju, što je iznad prosjeka EU-a od 21 posto.
Sve su to indikatori koji ukazuju da su udruge neophodne za zdravstveni sustav i društvo općenito, što nam je potvrdila i Gordana Šimunković, socijalna pedagoginja, magistra javnog zdravstva, ujedno i asistentica pri Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini te Katedri za socijalnu medicinu i epidemiologiju na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Podižu kvalitetu
- Sam zdravstveni sustav, još uvijek u izrazito maloj mjeri usmjerava resurs koji postoji u udrugama za ostvarivanje ciljeva svog djelovanja. Da nema udruga, mnoge osobe ostale bi same u muci nošenja s bolesti, svojom ili od bližeg člana obitelji. Imajmo na umi i da udruge vrlo često budu i pokretači humanitarnih akcija kojima se prikupljaju financijska sredstva za određeni uređaj koji je nužno potreban u sklopu liječenja unutar zdravstvene ustanove. Time se podiže kvaliteta pružanja zdravstvenih usluga – pojašnjava Šimunković.
No, što bi se dogodilo da udruge prestanu sa svojim djelovanjem?
Upravo smo zbog potonjeg pitanja odlučili razgovarati s vodećim ljudima tri važne zdravstvene udruge, ali i kako bi saznali više o njihovu radu te izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju. Naši sugovornici su Manja Prašek, predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva, zatim Zdenka Bradač, predsjednica udruge Plava krila te Dražen Belina, predsjednik udruge Veliko srce malom srcu.
Najstarija među njima je udruga Veliko srce malom srcu. Osnovana je 1994. godine inicijativom dječjeg kardiologa profesora Medicinskog fakulteta Ivana Malčića. Svojim radom do sad je prikupila preko 400 tisuća eura opreme medicinskim ustanovama RH, ponajprije KBC-u Rebro kao Referentnoj ustanovi za liječenje prirođenim srčanim greškama (PSG).
- Uloga udruge je međusobno povezati roditelje i djecu s prirođenim srčanim greškama te s liječnicima i medicinskim osobljem koje skrbi o njima. Tako stvaramo grupe potpore mladim roditeljima suočenim sa psihološkim stresom povezanim s operacijama na srcu, čak i u novorođenačkoj dobi. Ponekad je potrebno nekoliko operacija dok se ne postigne optimalno stanje što predstavlja veliko psihološko opterećenje za cijelu obitelj – govori Dražen Belina, predsjednik udruge Veliko srce malom srcu.
Udruga u cijeloj Hrvatskoj broji pedesetak aktivnih volontera gdje se prilikom akcija uključuju i ostali članovi, roditelji, djeca i podupiratelji udruge. Članova, pak, imaju oko 300, no ta se brojka, dodaje Belina, svakodnevno povećava.
- Naši najaktivniji volonteri su roditelji djece s prirođenom srčanom greškom. Oni u potpunosti razumiju problematiku mladih roditelja koji rođenjem svoje djece ulaze u jedan potpuno drugi i za njih do tada nepoznati svijet. S nama su i djeca koja su prešla u odraslu dob, mlade snage koje svojim iskustvom uvelike doprinose kvaliteti i radu udruge – ističe Belina koji tvrdi da zdravstveni sustav ne može sam ponuditi takvu podršku.
Psihološka pomoć
Naročito jer u Hrvatskoj trenutačno ima preko 10.000 djece sa srčanim bolestima, a svake se godine rađa još najmanje 500.
Da bi se izliječila, navodi Belina, potreban je multidisciplinarni rad medicinskih sestara, ginekologa, perinatologa, kardiologa, psihologa, anesteziologa, perfuzionista, instrumentarki, kirurga i liječnika intenzivne skrbi. Suradnja brojnih stručnjaka može dugoročno dati dobar rezultat, ali je još djelotvornije kad oboljeli imaju podršku udruge.
- Osim psihološke podrške, svake godine organiziramo godišnje druženje članova udruge kako bi roditelji i djeca imali priliku upoznati se i razmijeniti iskustva, a naši liječnici vidjeti djecu u jednom potpuno drugom okruženju izvan bolnice. Roditeljima omogućujemo besplatan boravak u stanu u Zagrebu koji se ponekad može produžiti i na nekoliko mjeseci – ističe predsjednik udruge Veliko srce malom srcu.
Da nema ove udruge, uzvraća Belina, svijest o potrebi ulaganja u program liječenja dječje kardiologije i kirurgije bila bi puno manja. A upravo je, dodaje, manjak osviještenosti jedan od najvećih javnozdravstvenih problema s kojima se udruga suočava.
Podizanje svjesnosti
- Smatramo da naša djeca nisu dovoljno prepoznata u društvu, osobito od državnih institucija i u ostvarivanju prava koja im težinom njihovih dijagnoza pripadaju. Trebalo bi na razini cijele zemlje riješiti pitanje razine invaliditeta za pojedinu skupinu djece s PSG-om, kao i mogućnost beneficiranog radnog staža te ostalih prava koja im pripadaju po zakonu – naglašava Belina.
Podizanje svjesnosti o kroničnoj bolesti jedan je od ciljeva Zagrebačkog dijabetičkog društva, udruge koja okuplja osobe oboljele od šećerne bolesti.
Ova udruga osnovana je 1998. godine kao odgovor na visoku stopu oboljelih od dijabetesa, a sve u svrhu podizanja svjesnosti, promicanja zdravlja, prevencije, pružanja informacija te osnaživanja pojedinaca oboljelih od šećerne bolesti. Unutar Udruge, pak, djeluju razni Klubovi koji okupljaju mlade, roditelje s djecom, odrasle i starije osobe oboljele od šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2. Zagrebačko dijabetičko društvo također organizira javno zdravstvene akcije i razne edukacije te rekreacije. Uz to, izdaje časopis ZADI koji sadrži nepresušan izvor korisnih informacija i trendova u svijetu dijabetesa.
Sve s ciljem da se oboljela osoba kroz zajedništvo i prijateljstva u udruzi osjeća osnaženim i motiviranim za što uspješniji ishod i regulaciju bolesti.
- Da ne postoje udruge pojedinci bi se često osjećali izgubljeno i zbunjeno, posebice u početku bolesti kad ne znaju od kud bi krenuli kako bi si pomogli u olakšavanju zdravstvenih teškoća – pojašnjava Manja Prašek, predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva.
Dodaje, pritom, i kako udruge općenito omogućuju povezivanje ljudi, sklapanje prijateljstava, razmjenu iskustava između onima koji su se našli s istom dijagnozom, ali i dobivanje provjerenih informacija te obavijesti na jednome mjestu.
Utječu na zakonske odredbe
No, uloga Zagrebačkog dijabetičkog društva nije samo davanje psihološke podrške oboljelima. Udruga, naime, surađuje sa strukturama vlasti, gospodarskim i uslužnim tvrtkama te potiče donošenje zakonskih odredbi u interesu oboljelih od šećerne bolesti. Zahvaljujući dosadašnjim angažmanima i naporima ove udruge, hrvatsko tržište je postalo bogatije za pozamašan broj medicinskih pomagala koja značajno olakšavaju regulaciju ove kronične bolesti.
- Izborili smo se da tehnološki giganti koji proizvode senzore i inzulinske pumpe dođu na naše malo tržište. Razvoj tehnologije donio je sa sobom veliki broj medicinskih pomagala za regulaciju dijabetesa, a ZDD neprestano ulaže napore da hrvatski građani raspolažu što većim, ali i kvalitetnijim izborom pomagala – ističe Prašek.
Na pitanje koja država prednjači u prevenciji šećerne bolesti i podupiranju udruga, predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva odgovara da je to Danska. Ova europska država je, naime, tijekom predsjedanja Europskom unijom 2012. promovirala borbu protiv dijabetesa u EU kroz nacionalne planove o dijabetesu i kroz suradnju s udrugama. Uz to, bila je jedna od prvih zemalja koja je počela industrijski proizvoditi inzulin, a danas ima vodeću ulogu u prevenciji dijabetesa u svijetu.
Još jedna država koja ima hvalevrijedan sustav podupiranja udruga je Austrija.
U glavnom gradu ove države nalazi se sjedište Europskog udruženja oboljelih od plućne hipertenzije „Pulmonary hypertension association Europe“, odnosno PHA Europe. Udruženje okuplja 27 članica diljem Europe i šire, a jedna od njih je i Hrvatska u kojoj je 2015. osnovana udruga Plava krila s ciljem potpore i edukacije oboljelih od plućne hipertenzije.
Uloga ove udruge je i ukazivanje na mogućnosti kvalitetnog liječenja, prikupljanje i pružanje informacija javnosti o bolesti i liječenju radi podizanja svijesti o plućnoj hipertenziji, razvijanje programa međunarodne suradnje, izdavanje časopisa i brošura iz područja svoje djelatnosti, kao i jačanje suradnje sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj i izvan nje.
Kvalitetna terapija
- Kad osoba sazna da boluje od plućne hipertenzije pa zatim na internetu pročita poražavajuće podatke i crne prognoze, nerijetko padne u depresiju. Tad je najvažnije da ostvari kontakt s osobama koje su u istoj situaciji kao oni sami. Koliko god da vas razumiju i podržavaju obitelj i prijatelji, samo osoba koja ne može disati isto kao vi sami može shvatiti kako vam je zaista – navodi Zdenka Bradač, predsjednica udruge Plava krila.
Jedan od projekata koji već godinama provode u suradnji s Atletskim klubom Maksimir i Zakladom Hrvatska kuća disanja je utrka Maksimirski MZ Cener povodom međunarodnog dana svjesnosti o plućnoj hipertenziji koji se svake godine obilježava 28. ožujka.
Budući da plućna hipertenzija, od koje boluje nešto manje od 200 hrvatskih građana, spada u rijetke bolesti, a neka istraživanja govore da može potrajati i do tri godine dok oboljeli saznaju pravu dijagnozu, vrlo je važno, govori Bradač, s terapijama krenuti što prije. Upravo zbog tih je razloga, dodaje, vrlo važno kroz aktivnosti udruge podići svijest među građanstvom o prepoznavanju uzorka i tretmanima liječenja ove bolesti.
Teško je, nastavlja socijalna pedagoginja Gordana Šimunković, zamisliti kvalitetnu demokraciju bez brojnih građanskih inicijativa unutar civilnog društva koji prate djelovanje vlasti, bivaju njen korektiv i poticatelj inovativnih promjena.
- Poticajno okruženje za razvoj civilnog društva pretpostavka je i mjerilo demokracije. Unutar poticajnog okruženja odvijaju se mnoge silnice zajedničkog suradničkog djelovanja koje čine dobro upravljanje i suvremenost države - zaključuje Šimunković.