Već dva dana Hrvatske željeznice putnike na relaciji Zagreb – Split – Zagreb prebacuju autobusima. Nije, istina, za HŽ ništa novo da im "vlakovi" prometuju asfaltom, no nekima je, čini se, ipak prekipjelo, piše Slobodna Dalmacija.
U Turističkoj zajednici grada Splita su ogorčeni. Javila nam se djelatnica koja kaže da ih je sram pred gostima kojima moraju objašnjavati neobjašnjivo. A u ovom slučaju to znači da im moraju objašnjavati kako to da vlak za koji su kupili kartu nije vlak nego autobus i koji je k tome iz Zagreba krenuo u 7.35 da bi u 400 kilometara udaljeni Split stigao tek u 14.45. Zapravo, moguće i da nije tada stigao, jer u trenutku pisanja ovoga teksta još ga nismo bili dočekali, kasnio je samo 54 minute, piše Slobodna Dalmacija.
'Ista je to stvar'
– Zašto mene pitate je li vlak stigao?! – začuđeno je protupitanjem odgovorila službenica koju smo nazvali na informacijski telefon splitskog željezničkog kolodvora.
– Ne pitam vas za vlak, nego za autobus.
– Ista je to stvar. Ne bi da ja imam vremena provjeravati kad koji vlak stiže.
– Pa koga onda da pitam?!
– Evo, da vidim (stanka, očito se propinje na prste, ili barem izvija vrat) svi putnici su još tu, u čekaonici. Jeste li zadovoljni?
– Nisam. Niste mi još rekli kad će autobus koji glumi vlak iz Zagreba stići na splitski kolodvor.
– Nemam pojma. Na displeju piše da kasni 54 minute.
– Aha, ako sam dobro razumio, putnici koje spominjete čekaju vlak koji nikad neće doći, nego će umjesto njega stići autobus koji kasni sat vremena i za koji ne znate kad će se uputiti natrag u Zagreb.
'A kaj da vam velim...'
– Je, gospon, autobus vozi za Split – javila nam se službenica na informacijskom telefonu Hrvatskih željeznica putničkog prijevoza.
– Zašto, ako smijem pitati?
– Ne znam, ali tako je danas.
– Samo danas?! A ja mislio da je tako bilo i jučer?
– Je, gospon, bilo je, ali jučer je jučer, a danas je danas.
– Koja je razlika, jučer autobus, danas autobus?!
– A kaj da vam velim, ako vam nije hitno, putujte sutra.
– Nije mi hitno, da mi je hitno, ne bih putovao vlakom. Nego, sutra će znači vlak opet biti vlak, a ne autobus?
– A to vam ne bih znala reći.
– A kad ćete mi znati reći?!
– Nazovite sutra ujutro.
– Kad ujutro, pa vlak iz Zagreba polazi u 7.35?!
– A kaj da vam velim, oni se nama uvijek ujutro jave.
– Puno mi ih pozdravite kad vam se jave. A mogu li bar povrat novca dobiti?
– Ajoj, gospon, ne možete.
– Zašto, pa ja sam kupio kartu za vlak, a ne za autobus?!
– Znam, ali to je karta na akcijskoj cijeni, a za takve nema povrata novca.
Bio je to, dakle, razgovor sa službenicom koja se javlja na informacijski telefon Hrvatskih željeznica putničkog prijevoza. A karta, hvala na pitanju, za relaciju Zagreb – Split stvarno je povoljna: 99 kuna za online kupnju i 110 kuna na šalteru. Upola jeftinije od autobusa. Onog koji nije vlak.
Zovemo još jednom splitski željeznički kolodvor. Vlak koji je autobus još nije stigao. Ali ima i jedna dobra vijest. Zapravo, dvije. Iako, možda je ipak samo jedna. Kaže nam službenica, ona ista, da će ubuduće, dok se ne riješe tehničke poteškoće – ma što god one značile – dva autobusa prometovati umjesto jednoga vlaka. Jedan prugom, od sela do sela, a drugi autocestom. A kaže nam i da možemo dobiti povrat novca ako nam se ne da voziti vlakom koji je autobus.
Nikako do novca
– Naravno da možete dobiti novac, tko vam je rekao da ne možete?! Pa ne odustajete od vožnje vlastitom krivnjom.
Zovemo opet HŽPP, centralni info punkt, da im kažemo da će nama u Splitu vratiti novac, da je Vlašić bolji od Petkovića i da nas za njih gore boli briga, ali nam službenica, neka druga, kaže kako nema šanse da se to dogodi.
– Ne možete dobiti novac, žao mi je. HŽ nije kriv za tehničke poteškoće, uostalom, prijevoz vam je osiguran, zar ne?
– Tako je!
Bio je to, dakle, razgovor sa službenicom koja se javlja na informacijski telefon splitskoga željezničkog kolodvora. Nije bila dobre volje, očito joj nismo bili prvi. Kakve su tek volje putnici koji se, umjesto vlakom, voze autobusom, lako je zamisliti. U Turističkoj zajednici grada Splita nam kažu kako im se gosti javljaju u nevjerici, misle da je vic, skrivena kamera, što li. Utrpalo ih je u atobus koji doslovno prati prugu i ulazi u svako selo. Pa staje, jer mora, jer on nije autobus, nego vlak.
Oštarije, Ličko Lešće, Vrhovine, Lovinac... Postaja za postajom koje autobus za Split nikad nije vidio. Ali, rekosmo, ovo nije autobus, nego vlak. Iako ovaj autobus u svojoj filozofskoj suštini i nije ništa drugo nego vlak, razlika je golema. Recimo, hrvatski vlak – naš, slobodni, nagibni – za šest sati, kao od šale ako su idealni vremenski uvjeti i ako ga ne pretvore u autobus, projuri dionicom koju njegov europski rođak sav zadihan prijeđe za dva do maksimalno tri sata.
A poteškoće koje od vlaka načine autobus uglavnom budu tehničke prirode. Tako je i sada bilo. Sve piše na webu HŽ-a. Osim o kakvim se poteškoćama radi, kad su počele i dokad će trajati.