Umirovljeni general Martin Špegelj: Moja odlikovanja dijelim sa svim svojim vojnicima

ZAGREB - U povodom 20. obljetnice osnutka Oružanih snaga, predsjednik Ivo Josipović odlikovao je umirovljenog stožernog generala Martina Špegelja Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom za zasluge u izgradnji i zapovjedanju Oružanim snagama.

Danas vitalni 83-godišnji Špegelj, nekadašnji partizan, predratni zapovjednik Pete vojne oblasti i prvi ratni ministar obrane, to je odličje u subotu vrlo emotivno primio na postrojavanju u Kranjčevićevoj.

Sila do 200 tisuća ljudi

- To mi znači veoma puno. Prihvatio sam to odličje za prvo postrojavanje Zbora narodne garde, koju sam pripremio. Tuđman je tada, prije 20 godina, podijelio šest zastava. Priznanje upravo s tim povezujem. Zato sam i rekao u subotu da ga dijelim sa svim mojim suradnicima, ali i onima koji su tada bili na položajima u Slavoniji, oko Zagreba i u Dalmaciji. Prvo postrojavanje u Kranjčevićevoj išlo je na spektakl, da ushitimo javnost.

Ali i tada je bilo neobaviještenih, koji su govorili da je to mala vojska. Neki i danas taj događaj omalovažavaju. No, za tri mjeseca ta je vojska, uz podršku policije i naoružane narodne zaštite, krenula osvajati vojarne i prerasla je u silu od 200 tisuća ljudi.

Kako ocjenjujete razvoj HV-a u ovih dvadeset godina? Je li moglo brže?

- Hrvatska vojska ima kontinuitet. Naravno, imali smo padova, posebno primirje u Sarajevu 1992. godine, pa masovna demobilizacija. Bilo je oscilacija između 1991. i 1995.. No, nakon toga kreće kontinuitet. Danas imamo 16.000 profesionalnih vojnika, od kojih su mnogi izuzetni profesionalci u Africi i Afganistanu. Na to sam jako ponosan.

Predaja vojarne

U kontekstu prvostupanjskih presuda za ratne zločine generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u Haagu, što je Hrvatska propustila učiniti u Oluji i nakon nje?

- Kada vojska nije dovoljno organizirana i kad nema čvrste linije zapovijedanja, u tako teškim prilikama, to si jedna država ne smije dozvoliti. Za te stvari netko mora odgovarati. No, pravi akteri su umrli. Ovi sigurno nisu glavni, možda su se samo zaigrali. Ipak, visina nepravomoćnih presuda me šokirala. Nadam se da će kroz žalbeni postupak to biti promijenjeno.

Treba li hrvatsko pravosuđe obnoviti postupak po kojem je general JNA Vlado Trifunović osuđen za ratne zločine u Hrvatskoj kao zapovjednik Varaždinskog korpusa? U Srbiji su odustali od njegovog progona.

- Slučaj Trifunovića je apsurd. Predao je Varaždinski korpus, a mi ga tužimo. Vjerujem da će ga prestati tražiti i Hrvatska. Možda bi bilo najbolje da je ostao u Hrvatskoj, tu mu je bila obitelj. Dobro ga poznajem, bio je nekad pod mojom komandom. Vrlo tih i obrazovan čovjek. Zato se s njim i moglo pregovarati oko predaje vojarne.

Nakon što ste 2001. godine objavili knjigu “Sjećanja vojnika”, sada pripremate novu. O čemu?

- Samo radim, ne znam kada ću je završiti. Planiram razraditi kontroverzna pitanja u Domovinskom ratu, poput, primjerice, zašto se ratovalo punih pet godina da bi se oslobodila Hrvatska. To se moglo učiniti mnogo ranije.